Kobaltna ljubičasta

Izvor: Wikipedija
Kobaltna ljubičasta


IUPAC nomenklatura Kobalt(II) fosfat
Ostala imena Kobaltna ljubičasta
Ljubičasti pigment 14
Identifikacijski brojevi
CAS broj 13455-36-2 X
EC broj 236-655-6
PubChem broj 61615
Osnovna svojstva
Molarna masa 366,74231 g·mol−1
Izgled Ljubičasta krutina
Gustoća

3,81 g/cm3

Talište 1 160 °C
Topljivost u vodi

Netopljiv

Struktura
Sigurnosne upute
Znakovi opasnosti

Nije otrovan

Međunarodni sustav mjernih jedinica primijenjen je gdje god je to bilo moguće. Ako nije drugačije naznačeno, upisane vrijednosti izmjerene su pri standardnim uvjetima.
Portal:Kemija

Kobaltna ljubičasta, kobaltni ljubičasti pigment ili kobalt(II) fosfat je pigment koji se počeo koristiti tek u drugoj polovini 19. stoljeća. Proizvodi se u obliku dva različita oblika. Svjetliji pigment (kobaltov arsenat) je otrovan jer sadrži arsen. Koristi se u svim slikarskim tehnikama osim u pastelu. Za slikanje fresaka pokazao se veoma otpornim. Uljena boja se priprema s manjom količinom veziva, proziran je i slabo pokriva dok je premaz krt. Tamniji pigment (kobaltov fosfat) nije otrovan pa se češće koristi. Proziran je i slabije moći bojenja, takođe u ulju daje krt premaz. Ne koristi se za slikanje fresaka.[1]

Priprema[uredi | uredi kôd]

Tetrahidrat Co 3 (PO 4 ) 2 •4H 2 O taloži se kao krutina miješanjem vodenih otopina kobalta (II) i fosfatnih soli. Zagrijavanjem se tetrahidrat pretvara u bezvodni materijal.

Dodatna literatura[uredi | uredi kôd]

  • Salvétat, A., 1859, "Matières minérales colorantes vertes et violettes", Comptes Rendus des Séances de l'Academie des Sciences XLVIII: 295-297
  • Marie-Claude Corbeil, Jean-Pierre Charland and Elizabeth A. Moffatt, 2002, "The Characterization of Cobalt Violet Pigments", Studies in Conservation 47(4): 237-249
  • Ashok Roy, 2007, "Monet's Palette in the Twentieth Century: Water-Lilies and Irises", National Gallery Bulletin 28: 58-68

Slike[uredi | uredi kôd]

Monetova "Nirvana" sadrži kobaltni ljubičasti pigment. Perunike u kobaltno ljubičastoj boji. Kobaltna ljubičasta kao staklena uljna glazura na cinkovom bijelilu (lijevo) i masnom tonu (desno).

Izvori[uredi | uredi kôd]

  1. "Slikarska tehnologija – materijali i tehnika", [1], www.slikarskatehnologija, pristupljeno 20. 7. 2020.