Kobasica

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Kobasica
Knacker vorm raeuchern.jpg

Dimljene kobasice

Detalji
Vrsta jela suhomesnati proizvodi
Temperatura jela hladno
Glavni sastojci mljeveno meso, začini

Kobasica je tradicionalni naziv za prerađevinu mljevenog mesa s dodatkom začina koje se stavlja u tanko prirodno životinjsko crijevo ili sintetičko crijevo.

Podjela[uredi VE | uredi]

Kobasice se prema trajnosti mogu podijeliti na:

  • dugotrajne - kobasice su sušene i dimljene, rok trajanja 120 dana
  • polutrajne - kobasice raznih naziva (tirolska, parizer, šunkarica), rok trajanja do 45 dana
  • hrenovke, kratkog trajanja

U Hrvatskoj[uredi VE | uredi]

Tradicionalno Slavonci i Baranjci su poznati kao veliki ljubitelji i poznavaoci kobasica. Osnovni sastojci kobasice su većinom svinjsko meso, začini sol, češnjak i papar koji daju okus i sprječavaju razvoj mikroorganizama. Dodaje se odabrana mljevena slatka ili ljuta paprika ili oba začina. Razlike postoje u ukusu i dodatku omjera začina i dodavanju više začina i vrsta mesa.

Kulen je sušeni dugotrajni proizvod iz porodice kobasica. Slijepo crijevo svinje, takozvana kulenica ili želudac, nadijeva se odabranim najboljim dijelovima mesa svinje. Za kulen se odabiru prvenstveno leđni dijelovi mesa, zatim but, plećka ili vrat. Mesu se dodaje i malo slanine. Meso i slanina se krupno melju ili sitno nasjeckaju nožem i dodaju začini. Kulen se suši dulje zbog svoje debljine; kvaliteta zavisi u umijeću sušenja i dozdrijevanju mesa. Baranjski kulen i Gavrilovićev kulen su izvorni hrvatski proizvodi koji se već desetljećima proizvode i cijenjeni su kod nas i u svijetu.

U svijetu[uredi VE | uredi]

Nijemci su poznati kao veliki ljubitelji kobasica; otvoren je muzej kobasica u Holzhausenu, blizu Erfurta, regionalnog glavnog grada Thüringena. Stari službeni dokument o "Bratwurstu" iz Thüringena pronađen 2000. potaknuo je ideju o muzeju. Radi se o računu iz 1404. kojeg je Thomas Mauer pronašao u Arnstadtu, gradu nedaleko Holzhausena.

Španjolska kobasica

Francuzi, Talijani, Mađari, Hrvati, Srbi, Poljaci ili pojedine regije dotičnih zemalja se tradicionalno povezuju sa dugogodišnjom tradicijom i poznavanjem umijeća kobasičarstva.

Hrenovke, švedski korv, prodaju se na ulici u malim kioscima ili kamp-prikolicama. To je bila jedina brza hrana do 1990-ih godina na švedskim ulicama. Većinom su to hrenovke brzo kuhane ili pečene na roštilju, prodaju se u kiflici sa senfom i kečapom. Šveđani imaju i svoju tradicionalnu kobasicu falukorv; naziv je dobila prema mjestu proizvodnje Falunu koja industrijskom proizvodnjom liči na parizer. Prinskorv je mala hrenovka, do 5 cm dužine, koja se tradicionalno služi za božićnih blagdana.

Kod Danaca je poznata hrenovka u crvenom ovitku, danski pølse.

Utjecaj na zdravlje[uredi VE | uredi]

Svakodnevna konzumacija kobasice ili salame, povećava rizik od raka gušterače za gotovo 20 posto.[1] Industrijski proizvedene kobasice sadrže preveliku količinu emulgatora, pogotovo polifosfata i natrijevog nitrita.[2]

Izvori[uredi VE | uredi]

Drugi projekti[uredi VE | uredi]

Commons-logo.svg U Wikimedijinu spremniku nalazi se još gradiva na temu: kobasice

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]