Ova je stranica stvorena ili dopunjena u okviru WikiProjekta kršćanstvo. Kliknite ovdje za više informacija.

Krunica Božjeg milosrđa

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje

Krunica Božjeg milosrđa je rimokatolička molitva, koja se temelji na vizijama poljske redovnice sv. Faustine Kowalske (1905.1938., proglašena svetom 2000.)

Molitva služi za smirivanje Božjeg gnjeva i traženje milosti. Vizija se dogodila u Vilniusu 1935. godine.[1] Devetnica je odgovor na Isusov poziv koji je uputio sv. Faustini Kowalskoj, a koji je ona zapisala u svome Dnevniku, da kroz devet dana moli krunicu Božjega milosrđa, počevši od Velikoga petka, s obećanjem da će u toj devetnici darivati dušama velike milosti (usp. Dn 796).[2]

Prema sestri Faustini, kako je zabilježila u svom Dnevniku, svi oni koji mole ovu Krunicu dobit će veliku milost u trenutku smrti: "Tko god je bude molio doživjet će u svom smrtnom času Moje veliko Milosrđe."[3] U njezinoj je viziji Isus Krist rekao: „Pred onim koji moli ovu Krunicu blizu smrti, neću stajati kao sudac, već kao milosrdni Spasitelj.“ Prema njezinim riječima, Isus joj je nadalje obećao: "Ovom molitvom sve možeš izmoliti kad se to za što moliš, slaže s Mojom voljom."

Krunica se moli tako da se prvo načini znak križa (U ime Oca i Sina i Duha Svetoga), izmoli Oče naš, Zdravo Marijo i Apostolsko vjerovanje. Nadalje, desetica se ponavlja pet puta, a sastoji se od molitve "Vječni Oče, prikazujem Ti Tijelo i Krv, Dušu i Božanstvo Preljubljenoga Sina Tvojega, Gospodina našega Isusa Krista, kao zadovoljštinu za grijehe naše i cijeloga svijeta." (latinski: "Pater aeterne, activro tibi Corpus et Sanguine, animam i divinitatem dilectissimi Filii Tui, Domini nostri, Iesu Christi, in propitiatione pro peccatis nostris et totius mundi") i deset puta ponovljene rečenice: "Po Njegovoj pregorkoj Muci, Budi milosrdan nama i cijelome svijetu." (latinski: "Pro dolorosa Eius pass, miserere nobis et totius mundi."). Krunica zatim završava grčkom molitvom trisagion, koja se sastoji od tri ponavljanja: "Sveti Bože, Sveti Jaki Bože, Sveti Besmrtni Bože, smiluj se nama i cijelome svijetu." (latinski: "Sanctus Deus, Sanctus Fortis, Sanctus Immortalis, miserere nobis et totius mundi.“) Zaključna molitva glasi: "O Krvi i Vodo što potekoste iz Srca Isusova kao izvor milosrđa za nas, uzdam se u tebe! Marijo, Majko milosrđa, moli za nas! Isuse, uzdam se u tebe! (3x) Smiluj se nama i cijelomu svijetu, Gospodine". Na kraju dođu zazivi Božjem milosrđu.

Molitvu je formalno odobrio papa Ivan Pavao II. 2001. i brzo je stekla veliku popularnost među katoličkim vjernicima. Navedeni tekst molitava odobrila je i Hrvatska biskupska konferencija na izvanrednom zasjedanju 27. siječnja 2014. (Imprimatur, HBK, 29. siječnja 2014.; br. 79/2014.) prema prijedlogu Koordinacije zajednica, pokreta i udruga štovatelja Božjega milosrđa.[4]

Dio je Devetnice Božjeg milosrđa, koja se naročito moli prije Svetkovine Božjega milosrđa, koja je na Bijelu nedjelju nakon Uskrsa. Obično se moli u 15h, koji je sat milosrđa.

Izvori[uredi | uredi kôd]

Vanjske poveznice[uredi | uredi kôd]

Wikisource-logo.svgWikizvor ima izvorni tekst na temu: Molitve za štovanje Božjega milosrđa
Wikisource-logo.svgWikizvor ima izvorni tekst na temu: Zazivi Božjemu milosrđu