Svetkovina Božjega milosrđa

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Slika Milosrdnoga Isusa, koju časte milijuni katolika.

Svetkovina Božjega milosrđa ili Nedjelja Božjega milosrđa, katolička je svetkovina.

O svetkovini[uredi | uredi kôd]

Slavi se u nedjelju nakon Uskrsa. Posvećena je Božjem milosrđu, koje je promovirala poljska redovnica sv. Faustina Kowalska u svome Dnevniku. Neslužbeno je slavljen od 1985. godine, a papa Ivan Pavao II. proglasio ga je svetkovinom cijele Rimokatoličke Crkve, 30. travnja 2000., u godini Velikoga jubileja, na dan kanonizacije svete Faustine.

U Dnevniku sv. Faustine napisana je Isusova poruka u vezi ovoga blagdana: "Želim da svetkovina milosrđa bude utočište i zaklon svim dušama, osobito bijednim grješnicima. Toga su dana otvorene nutrine milosrđa mojega i ja izlijevam čitavo more milosti na duše koje se približe izvoru mojega milosrđa. Duša koja pristupi ispovijedi i sv. pričesti zadobit će potpuni oprost od grijeha i kazni. Neka se nijedna duša ne boji meni približiti, makar joj grijesi bili crveni kao skerlet. Svetkovina milosrđa izvire iz moje nutrine i želim da se slavi u prvu nedjelju po Uskrsu".[1]

Isus je sv. Faustini rekao "U Starom sam Zakonu slao proroke svome narodu s gromovima. Danas šaljem tebe čitavom čovječanstvu sa svojim milosrđem. Ne želim kažnjavati ranjeno čovječanstvo već ga želim izliječiti privijajući ga na svoje milosrdno srce. (Dn 1588)"[2]

Papinskom bulom Misericordiae Vultus (»Lice milosrđa«) u travnju 2015. papa Franjo proglasio je razdoblje između svetkovina Bezgrješnog začeća Marijina 2015. i Krista Kralja 2016. Jubilejom godine milosrđa, prvom jubilejskom godinom nakon Velikog jubileja. U svojoj je buli papa tom prilikom istaknuo: »Otajstvo Bezgrješnog začeća pokazuje da će Božje milosrđe biti uvijek veće od ljudskoga grijeha.«[3]

Slika Božjeg milosrđa[uredi | uredi kôd]

Vista-xmag.pngPodrobniji članak o temi: Slika Božjeg milosrđa

Slika Božjeg milosrđa prikazuje Isusa kako podiže desnu ruku kao znak blagoslova, a lijeva mu je ruka na prsima iz kojih izviru dvije zrake: crvena i bijela. One označuju krv i vodu koje su potekle kada je Isusovo umiruće srce na križu bilo kopljem probodeno.[4] Ispod slike piše: "Isuse, ja se uzdam u Tebe!" Cijela slika simbolički predstavlja milosrđe, oproštenje i Božju ljubav.

Prema Dnevniku sv. Faustine, Isus je obećao posebnu zaštitu i milosti, svakom gradu i svakoj kući, u kojima će biti izložena ova slika.

Čas Milosrđa[uredi | uredi kôd]

Čas Milosrđa je molitva Isusu u tri sata popodne, u spomen na Isusovo trpljenje i umiranje na križu, koje se dogodilo u tri sata popodne. U tri sata, u listopadu 1937. Isus je poručio sv. Faustini, da se svaki dan moli u to vrijeme i da širi tu pobožnost: "To je čas najvećeg milosrđa za svijet. U tom času ne uskraćujem ništa duši koja me moli po mom trpljenju. Uvjeti da se uslišaju molitve su: molitva mora biti oko tri sata popodne, mora biti upravljena Isusu i pozivati se na vrijednosti i zasluge njegova trpljenja. Ono što se moli mora biti u skladu s voljom Božjom i da sama molitva bude pouzdana, ustrajna i povezana s djelotvornom ljubavi prema bližnjemu."

Štovanje Božjeg milosrđa[uredi | uredi kôd]

Poslanje koje je Isus Krist dao temelji se na trima zadaćama: [2] - približiti i navijestiti svijetu istinu objavljenu u Svetomu Pismu o Božjoj milosrdnoj ljubavi prema svakomu čovjeku,
- izmoliti Božje milosrđe čitavom svijetu uvođenjem novih oblika štovanja Božjega milosrđa koje joj je objavio Gospodin Isus, a to su: slika Božjega milosrđa s natpisom: Isuse, uzdam se u tebe, svetkovina Božjega milosrđa u prvu nedjelju iza Uskrsa, krunica Božjeg milosrđa i molitva u satu milosrđa (prema Dn 1500),
- poticati širenje apostolskog pokreta Božjega milosrđa koji ima za zadaću naviještati i izmoliti Božje milosrđe čitavom svijetu te teži k savršenosti nasljedujući put koji je naviješten po s. Faustini. To je put koji se temelji na stavu djetinjega pouzdanja prema Bogu koje se izražava u vršenju njegove volje i u stavu milosrđa prema bližnjima.

Analizu memoarskih zapisa sv. Faustine analizirao je poznati bogoslov vlč. prof. Ignacy Różycki.[2] Różycki je naglasio "Dok se upoznajemo s konkretnim oblicima pobožnosti u čast Božjeg milosrđa treba obratiti pozornost da među njima nema poznatih i omiljenih – niti devetnice niti litanija."[2] Pet oblika pobožnosti u čast Božjega milosrđa koje navodi Różycki su:[2]
a) štovanje slike Milosrdnoga Isusa
b) štovanje svetkovine Božjega milosrđa
c) molitva krunice Božjega milosrđa
d) štovanje sata milosrđa
e) širenje štovanja Božjega milosrđa

Vidi[uredi | uredi kôd]

Izvori[uredi | uredi kôd]

  1. Dnevnik sv. Faustine Kowalske, 699
  2. 2,0 2,1 2,2 2,3 2,4 Štovanje Božjeg milosrđa, časopis Miłujcie się! (Ljubite jedni druge!)
  3. Philippe, Jacques. Istinsko milosrđe Marija, opraštanje i pouzdanje, Verbum, Split, 2016., str. 7
  4. Isto, 299
  5. Drugi nacionalni susret štovatelja Božjeg milosrđa, IKA, 27. rujna 2014., IKA N - 162936/9

Unutarnje poveznice[uredi | uredi kôd]

Wikisource-logo.svgWikizvor ima izvorni tekst na temu: Dnevnik svete Faustine Kowalske

Vanjske poveznice[uredi | uredi kôd]