Nedjelja
Nedjelja je prvi ili zadnji dan u tjednu, drugi dan vikenda, koji se nalazi između subote i ponedjeljka, a povijesno je prvi dan u tjednu, što se može vidjeti i na svim kalendarima izdanim prije 1962. godine. Smatra se praznikom u zemljama s kršćanskom tradicijom, kada kršćani slave nedjeljne svete mise. Glagol dělati u praslavenskom jeziku znači 'raditi'.
U Gregorijanskom kalendaru, ni jedno stoljeće ne može započeti nedjeljom. U židovskom kalendaru, ni jedna godina ne može započeti nedjeljom.
U mnogim državama, uključujući veći dio Europe i Južne Amerike (osim Brazila), nedjelja je posljednji dan tjedna. U ostalim zemljama, uključujući Sjedinjene Države, smatra se za prvi dan, tradicionalni pogled izveden od starih Židova, Egipćana i Svetog Rimskog Carstva.
Nedjelja se smatra svetim danom kod kršćana, danom odmora i odlaska u crkvu. U četvrtoj Božjoj zapovijedi iz Biblije, prema kojoj se ravnaju Židovi i Adventisti sedmog dana, piše da se treba svetkovati sedmi dan tjedna koji je Bog odredio danom odmora, Sabat (vidjeti: Promjena dana Gospodnjeg sa subote na nedjelju). Prema Novom zavjetu kršćani se sastaju prvog dana u tjednu (nedjeljom) u spomen na Isusovo uskrsnuće. Rimski car Konstantin I. Veliki je nedugo nakon obraćanja na kršćanstvo Konstantinovim ediktom uveo venerabili die Solis (lat. 'časni dan Sunca') kao obvezni dan za svetkovanje.[1] Taj dan su slavili i štovatelji boga Nepobjedivog Sunca (čiji je kult službeno uveo car Aurelijan, a štovao ga je i sâm Konstantin[2]) i Mitre (glavnog boga grčko-rimske misterijske religije mitraizma).[3]
Neke od velikih svetkovina u kršćanstvu padaju na nedjelju, primjerice Uskrs, Nedjelja Muke Gospodnje, Svetkovina Krista Kralja i dr.
- ↑ Encyclopædia Britannica, XI. izdanje, kartica "Nedjelja"
- ↑ Ilustracija kovanice iz: Jocelyn M.C. Toynbee, Roman Medallions (1944., ponovno izdano 1987.)
- ↑ Murray, Gilbert. History of Christianity in the Light of Modern Knowledge, Oxford, str. 73.-74.