Nedjelja

Izvor: Wikipedija
Ovo je glavno značenje pojma Nedjelja. Za druga značenja pogledajte Nedjelja (razdvojba).

Nedjelja je na europskom kontinentu posljednji dan u tjednu, drugi dan vikenda, koji se nalazi između subote i ponedjeljka, a povijesno je prvi dan u tjednu, što se može vidjeti i na svim kalendarima izdanim prije 1962. godine. Smatra se praznikom u zemljama s kršćanskom tradicijom, kada kršćani najčešće posjećuju crkvu. Glagol dělati u praslavenskom jeziku znači raditi.

U Gregorijanskom kalendaru, ni jedno stoljeće ne može započeti nedjeljom. U židovskom kalendaru, ni jedna godina ne može započeti nedjeljom. Bilo koji mjesec koji započinje nedjeljom imat će petak trinaesti (nesretni dan u nekim društvima).

U mnogim državama, uključujući veći dio Europe i Južne Amerike (osim Brazila), nedjelja je posljednji dan tjedna. U ostalim zemljama, uključujući Sjedinjene Države, smatra se za prvi dan, tradicionalni pogled izveden od starih Židova, Egipćana i Svetog Rimskog Carstva.

Nedjelja se smatra svetom među većim dijelom kršćana i često danom odmora i odlaska u crkvu. U trećoj Božjoj zapovijedi iz Biblije, prema kojoj se ravnaju Židovi i Adventisti sedmog dana, piše da se treba svetkovati sedmi dan tjedna koji je Bog odredio danom odmora, Sabat. Prema Novom zavjetu kršćani se sastaju prvog dana u tjednu (nedjeljom) u spomen na Isusova uskrsnuća. Rimski car Konstantin I. Veliki je nedugo nakon obraćanja na kršćanstvo Konstantinovim ediktom uveo venerabili die Solis (lat. "časni dan Sunca") kao obvezni dan za svetkovanje.[1] Taj dan su slavili i štovatelji boga Nepobjedivog Sunca (čiji je kult službeno uveo car Aurelijan, a štovao ga je i sâm Konstantin[2]) i Mitre (glavnog boga grčko-rimske misterijske religije mitraizma).[3]

Vidi još[uredi | uredi kôd]

Izvori[uredi | uredi kôd]

  1. Encyclopædia Britannica, XI. izdanje, kartica "Nedjelja"
  2. Ilustracija kovanice iz Jocelyn M.C. Toynbee, Roman Medallions (1944., ponovno izdano 1987.)
  3. prof. Gilbert Murray, Oxford University: History of Christianity in the Light of Modern Knowledge, str. 73.-74.

Vanjske poveznice[uredi | uredi kôd]