Leljiva (grb)

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Leljiva
Leliwa
Vladavina Kraljevina Poljska, Poljsko-litavsko kraljevstvo, Habsburška Monarhija
Izvorno ime Leliwa, Leliwczyk, Leliwita
Plemićka kuća/obitelj Abaszkiewicz, Abramowicz, Adamkiewicz, Adamkowicz, Adamowicz, Aksan, Aksanow, Albicki, Alechnowicz, Anczewski, Andrzejewicz, Anszewski, Antoniewski, Antoszewski, Anusiewicz, Anuszewicz, Anuszewski. Abramowicz, Adamkiewicz, Adamkowicz, Adamowicz,Bryżyński, Brzeszewski, Brzozdowski, Brzozogajski, Budiło, Budzewicz, Budziewicz, Bujwid, Bukowiecki, Bułajewski, Bułhak, Bułhal, Bułharowski, Burakowski, Buywid, Byszewski, Bytoński. Cebrzyk, Centomirski, Cerkas, Chełmowski, Chleb, Chlebowicz, Chłasiewicz, Chłasko, Chłopecki, Chmielewski, Chmurzyński, Choberski, Choborski, Chociatowski, Chrościcki, Chrucki, Chruścicki, Chryściński, Cichiński, Cichowicz, Cichowski, Cidzik, Ciszkowski, Cudzinowicz, Czachowski, Czacki, Czaiński, Czajęcki, Czajkowski,...(ukupno 830 obitelji)


Leljiva  (pol: leliwa) je naziv u poljskoj heraldici za grb sa simbolima polumjeseca i zvijezde iz čega je nastao i naziv jednog od poljskih heraldičkih rodova. Osobitost je poljske heraldike u postojanju heraldičkih rodova (pol. ród herbowy), kojem bi pripadale razne plemićke obitelji koje dijele isti grb. Zbog toga je grb leljiva tokom povijesti koristilo nekoliko stotina plemićkih obitelji sa prostora Kraljevine Poljske i Poljsko-litavskog kraljevstva.Ukupno je registrirano 830 obitelji koje su pripadale heraldičkom rodu leljiva. Njihovi potomci i danas koriste ovaj grb kao obiteljske grbove. Postoji nekoliko varijacija ovoga grba, no one sve nose skupni naziv leljiva, a razlikuje ih se samo putem dodavanja rimskih brojeva. Zbog opsežnog korištenja grba leljiva, usvajanja grbova, dvostrukih pogrešaka opisa, spajanja bračnih 'emblema, itd., nastalo je niz varijacija koje se od osnovnog grba razlikuju u pojedinostima.

Grb[uredi VE | uredi]

Izvorni grba leljiva, koji se naziva leljiva I (leliwa I) sastoji se od štita plave tinkture (u poljskoj heraldici ova tinktura je uvijek nebesko plave boje), polumjeseca i šestorokrake zvijezde.

Najraniji pojava grba u Poljskoj je na pečatu iz 1324., a najraniji sačuvani primjerak grba je iz 1399. Najraniji heraldički opis grba Leliwa je dat u djelu Zygmunta Celichowskog Insignia seu clenodia Regis et Regni Poloniae iz 1464.

"Leliwa. que lunam defectuosam cum Stella glauca in campo celestino defert. Ex Reni partibus sub tempore Wladislai primi, Polonie regis, aduenit Spiczmerum miHtem primarium habuit auctorem, qui in primario ignile deferebat, dum ex Reno aduenit sed processu dierum in ea domo Polonorum, que defectuosam lunam rubeam cum stella rubea deferebat, se coniunxit et uniuit et unam familiam effecit; in qua viri prouidi et industrii, rei publice et proprie studiost”[1][2]

Od 19. st. heraldički motivi polumjeseca i zvijezde se i u hrvatskoj heraldici počinju nazivati leljiva, iako su ovi motivi polumjeseca i zvijezde već od ranije prisutni u grbovima raznih hrvatskih plemićkih obitelji i slobodnih kraljevskih gradova (Gradec, Varaždin).

Grb nose i obitelji koje nisu poljskog podrijetla: a) obitelji Lipka Tatara: Aksan, Aksanow, Adamowicz, Abramowicz, Musicz, Illasiewicz and Smolski, b): obitelj Hłasko (Hlaska) podrijetlom od zaporožnih Kozaka, c) mađarske obitelji Urak i Czobor, c): adigejske obitelji Szymkowicz i Теmruk, d): francuske obitelji de Virion i de Spiner, e): njemačke (pruske) obitelji: Morstyn, Beyer, Brandt, Bolte, Przywidzki, Damerau, Kappel, Lipen, f): flamanska obitelj Bremer i nizozemske obitelji De Kunder/Kunter/Kunther, te moldavska obitelj Brăescu.

Poznati nositelji[uredi VE | uredi]

Nositelji grba su uglavnom živjeli u području Krakova, Poznana i Katowicama[3] u Poljskoj, te  Volinja i Podolije u Ukrajini.

Poznati nositelji ovog grba su: Krzysztof Monwid Dorohstajski, Raphal Jarosławski, Jan Andrzej Morsztyn, Adam Sieniawski, Adam Mikołaj Sieniawski, Mikołaj Sieniawski, Mikołaj Hieronim Sieniawski, Konstanty Słotwinski, Jędrzej Śniadecki, Jan Tarnowski, Jan z Tarnowa, Ludwik Tyszkiewicz, Ludwik Skumin Tyszkiewicz, Jan Janowicz Zabrzeziński, Jan Jurejewicz Zabrzeziński, Juliusz Słowacki, Witold Pilecki, Andrzej Bobola, Józef Czapski, Karol Hutten-Czapski, Emeryk Hutten-Czapski, Agenor Romuald Gołuchowski, Spytek I Jarosławski, Jan Chrucki, Henryk Dobrzański, Kazimierz Antoni Wodzicki, Michael Bisping .


Teritorijalne jedinice koje nose grb leljiva[uredi VE | uredi]

Veći broj teritorijalnih jedinica u Poljskoj i okolnim zemljama koristi kao grb neku od varijacija grba leljiva. U Poljskoj grb leljiva nose gradovi: Mińsk Mazowiecki,[4] Przeworska [5], Tarnobrzeg, Tarnów, Sieniawa[6], Stryków[7], Krzywcza, te grad Ternopilj u Ukrajini.

Galerija[uredi VE | uredi]

Crteži Leljive tokom stoljeća

Standardne varijacije pri podjeli plemstva

Standardne varijacije pri podjeli plemstva (varijacijom je smatra samo po jedan heraldičar)

Obitelji iz Kashubije

Gradovi

Varijante grba

U hrvatskoj heraldici

Vidi još[uredi VE | uredi]

Heraldika Plemstvo Grb Zagreba Grb Varaždina Fojnički grbovnik

Literatura[uredi VE | uredi]

  • Bartosz Paprocki: Herby rycerstwa polskiego na pięcioro ksiąg rozdzielone, Kraków, 1584. 
  • Tadeusz Gajl: Herbarz polski od średniowiecza do XX wieku : ponad 4500 herbów szlacheckich 37 tysięcy nazwisk 55 tysięcy rodów. L&L, 2007. ISBN 978-83-60597-10-1. 
  • Alfred Znamierowski: Herbarz rodowy. Warszawa: Świat Książki, 2004. ISBN 83-7391-166-9.
  •  Jan Długosz: Liber Beneficiorum. T. I,II.
  •  Włodzimierz Dworzaczek: Leliwici Tarnowscy. Instytut Wydawniczy PAX, 1971. ISBN 8390150468. 
  • Sławomir Górzyński: Herby szlachty polskiej. Warszawa: Wydawnictwa Uniwersytetu Warszawskiego i Wydawnictwo ALFA, 1990. ISBN 83-230-0349-1. 
  • Szymon Okolski: Orbis Poloni.. T. 2. Kraków: 1641-1643.
  •  Juliusz Karol Ostrowski: Księga herbowa rodów polskich. T. 1-2. Warszawa: Główny skład księgarnia antykwarska B. Bolcewicza, 1897. Franciszek Piekosiński: Heraldyka polska wieków średnich. Kraków: Akademia Umiejętności, 1899. 
  • Hipolit Stupnicki: Herbarz polski Kaspra Niesieckiego. T. 6. Lipsk: Breitkopf i Haertl, 1841. 
  • Alfred Znamierowski: Herbarz rodowy. Warszawa: Świat Książki, 2004. ISBN 83-7391-166-9. 
  • Oleg Odnorozhenko, Rodova heral''dyka Ruso-Vlaxiyi (Moldav''skoho hospodarstva) kincya XIV-XVI st., Harkiv, 2008, p. 65. 
  • Album paléographique moldave. Documents du XIVe, XVe et XVIe siècle. Recueillis par Jean Bogdan et publiés avec une instruction et des résumés par N. Iorga. Album paleografic moldovenesc. Documente din secolele al XIV-lea, al XV-lea şi al XVI-lea. Adunate de Ioan Bogdan şi publicate cu o introducere şi resumate de N. Iorga, Bucarest/Bucureşti – Paris, 1926, planşa 98 (imagini în anexă).

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. Zygmunt Celichowski: Insignia seu clenodia Regis et Regni Poloniae, str. 22., reizdanje 1885. (pristupljeno 27. rujna 2018.)
  2. Zygmunt Celichowski: Insignia seu clenodia Regis et Regni Poloniae, str. 22., reizdanje 1885. (pristupljeno 27. rujna 2018.)
  3. Nazwy oboczne, zawołania i występowanie za: Alfred Znamierowski: Herbarz rodowy. Warszawa: Świat Książki, 2004, s. 125-126.
  4. Urzad Miasta Mińsk Mazowiecki], službena stranica grada, (pristupljeno 27. rujna 2018.)
  5. URZĄD MIASTA PRZEWORSKA], službena stranica grada, (pristupljeno 27. rujna 2018.)
  6. SIENIAWA.PL], službena stranica grada, (pristupljeno 27. rujna 2018.)
  7. Urząd Miejski w Strykowie], službena stranica grada, (pristupljeno 27. rujna 2018.)

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]