Ljerka Boroša
| Ljerka Boroša | |
 | |
| Rođenje | 1. svibnja 1924. Tuzla, Bosna i Hercegovina |
|---|---|
| Smrt | 10. siječnja 2015. Zagreb, Hrvatska |
| Zanimanje | kazališna i filmska glumica |
| Godine rada | 1954.–1985. (Zagrebačko kazalište lutaka) |
| Portal o životopisima | |
| Portal o filmskoj umjetnosti | |
Ljerka Boroša (Tuzla, 1. svibnja 1924. – Zagreb, 10. siječnja 2015.) bila je hrvatska kazališna i filmska glumica.
Životopis[uredi | uredi kôd]
Ljerka Boroša rodila se u Tuzli 1. svibnja 1924. godine. Osnovnu školu pohađala je u Sinju, a srednju u Užicu. Nakon pada Kraljevine Jugoslavije njena obitelj se vraća u varaždinski zavičaj, gdje Boroša započinje svoju glumačku karijeru.[1] Kad je utemeljeno varaždinsko Narodno kazalište "August Cesarec", dobiva u njemu angažman u trajanju od 4 sezone.[1][2] Tamo je ostvarila više većih uloga – bila je Laura u Držićevu "Dundu Maroju" što ga je 1949. godine postavio držićolog Marko Fortez, utjelovila je Oliviju iz Shakespeareove komedije "Na Tri kralja" slovenskog redatelja Osipa Šesta i dr.[2] Nakon Varaždina imala je nekoliko godina status slobodne glumice te odlazi u anganžman u Suboticu, a potom i u Osijek, gdje zajedno s tadašnjim suprugom Petrom Dobrićem djeluje u Hrvatskom narodnom kazalištu.[1] S mužem odlazi u Zagreb te je bila u ansamblu koji je 1954. u zagrebačkom HNK-u uprizorio Šenoino "Zlatarevo zlato". Boroši je pripala uloga Građanke, a Radaka je utjelovio njen tadašnji suprug.[2] Godine 1954. postaje članicom Zagrebačkog kazališta lutaka gdje je provela tri desetljeća do umirovljenja 1985. Svoju prvu ulogu u ZKL-u ostvaruje 10. listopada 1955. – bila je to uloga Vještice u ruskoj bajci "Vasilisa prekrasna" u Rabadanovoj režiji.[1] Sudjelovala je u stvaranju nekoliko desetaka predstava – "Uzbuna u šumi", "Lizinka", "Alibaba i četrdeset hajduka", "Ribar Palunko i njegova žena", "Dječak i vjetar", "Srećko među bubama", "Utva zlatokrila", "Crveni kišobrani", "Ružno pače" itd.[2] U punih trideset godina u ZKL-u oživjela je više od stotinu lutaka i u uspješnom razdoblju ZKL-a s Deželićem i Davorom Mladinovim stvorila originalni hrvatski lutkarski izraz koji će ukratko opisati riječima: "Ako lutka previše imitira čovjeka, gubi svoju draž, postaje tužna."[1] Ljerka Boroša imala je i nekoliko filmskih uloga – 1961. "Martin u oblacima", 1975. "Seljačka buna", 1996. "Prepoznavanje" te 2015. "Svinjari".[1][2] U "Martinu u oblacima" ju potpisuju kao Ljerka Prektratić, pa se to prezime, koje nikad nije imala, javlja u više izvora.[1] Boroša je bila i epizodistica u serijama "Nepokoreni grad" (1981.) i "Kad zvoni?" (2005.) te je glumila u glazbenom videu Michaela Jacksona za pjesmu "Earth Song" iz 1995. Umrla je 10. siječnja 2015. u Zagrebu u 91. godini života te je pokopana na gradskom groblju Mirogoj.[2]
Izvori[uredi | uredi kôd]
- ↑ a b c d e f g Mira Muhoberac, "Vrsna lutkarica", "Hrvatsko glumište", br. 64-67, 2015., str. 60
- ↑ a b c d e f Ivan Božičević, "U spomen: Ljerka Boroša", "Hrvatsko slovo" br. 1032, Zagreb, 30. siječnja 2015., str. 20
Vanjske poveznice[uredi | uredi kôd]
- Ljerka Boroša u internetskoj bazi filmova IMDb-u