Ljudska spolnost

Izvor: Wikipedija
Ovo je članak o ljudskoj spolnoj anatomiji, spolnosti i percepcijama. Za specifične informacije o spolnim aktivnostima vidi ljudsku spolnu aktivnost.
Za spolno ponašanje među ostalim životinjama vidi životinjsku spolnost.
Flert, Eugene de Blaas

Ljudska spolnost jest ukupnost pojava vezanih s ljudskim spolom i spolnim nagonom,[1] odnosno sposobnost da se dožive erotična iskustva i odgovori.[2] Spolna orijentacija neke osobe može utjecati na njezin spolni interes i privlačnost prema drugim osobama.[3] Spolnost može imati biološke, emocionalne/fizičke ili duhovne aspekte. Biološki aspekt spolnosti odnosi se na reproduktivni mehanizam, ali i osnovni biološki nagon koji postoji u svim vrstama, a pod kontrolom je hormona. Emocionalni ili fizički aspekt seksualnosti odnosi se na vezu koja postoji između pojedinaca, a izražava se putem dubokih osjećaja ili fizičkih manifestacija emocija ljubavi, vjere i brige. Postoji i duhovni aspekt spolnosti pojedinca odnosno veze s drugima. Spolnost utječe na kulturne, političke, pravne i filozofske aspekte života, koji istovremeno utječu na nju samu. Ona se može odnositi na pitanja morala, etike, teologije, duhovnosti ili religije. Neke su kulture opisane kao spolno represivne.

Interes za spolnu aktivnost tipično se povećava kada pojedinac dosegne pubertet.[4] Neki istraživači pretpostavljaju da je spolno ponašanje determinirano genetikom, a ostali tvrde da je oblikovano okolinom.[5] Riječ je o raspravi o prirodi nasuprot odgoju u kojoj netko može definirati prirodu kao one crte ponašanja koje su odgovorne za urođene karakteristike poput instinkata i nagona. Koncept odgoja može se definirati okolišnim faktorima ili vanjskim podražajima koji utječu na ponašanje, emocije i mišljenje.[6] Biološke i fizičke razlike uključuju ciklus ljudskog spolnog odgovora među muškarcima i ženama.[7]

Evolucijske perspektive o ljudskom sparivanju i/ili razmnožavanju, uključujući teoriju spolnih strategija, pružaju dodatnu perspektivu o spolnosti,[8] kao što to čini i teorija socijalnog učenja.[9] Sociokulturni aspekti spolnosti uključuju povijesne razvoje i religijska vjerovanja, uključujući židovske nazore o spolnom užitku unutar braka i kršćanske nazore o izbjegavanju spolnih užitaka.[7] Proučavanje spolnosti također uključuje ljudski identitet unutar društvenih grupa, spolno prenosive infekcije (SPI/SPB) i metode kontrole rađanja.

Vidi još[uredi | uredi kôd]

Izvori[uredi | uredi kôd]

  1. spolnost. Hrvatski jezični portal. Pristupljeno 6. veljače 2014.
  2. human sexuality. Definition-of.com. Pristupljeno 18. veljače 2013.
  3. University of California, Santa Barbara's SexInfo
  4. Carlson, Neil R. and C. Donald Heth. "Psychology: the Science of Behaviour." 4th Edition. Toronto: Pearson Canada Inc., 2007. 684.
  5. Arhivirana kopija. Inačica izvorne stranice arhivirana 10. prosinca 2013. Pristupljeno 6. veljače 2014. journal zahtijeva |journal= (pomoć)CS1 održavanje: arhivirana kopija u naslovu (link)
  6. Napisala SophieMonster u 6:08 pm. Human Sexuality and the Nature vs. Nurture debate. Sex and Science. Inačica izvorne stranice arhivirana 14. listopada 2013. Pristupljeno 30. lipnja 2013.
  7. a b Human Sexuality Today, Bruce M. King (ISBN# 978-0-13-604245-7)
  8. Sexual Strategies Theory: An Evolutionary Perspective on Human Mating, David M. Buss i David P. Schmitt
  9. https://archive.is/20120709050527/findarticles.com/p/articles/mi_m2372/is_n1_v35/ai_20746724/pg_12/?tag=content;col1

Vanjske poveznice[uredi | uredi kôd]