Logor Beli Manastir

Izvor: Wikipedija
Beli Manastir na karti Hrvatska
Beli Manastir
Beli Manastir
Beli Manastir na karti

Nakon okupacije Baranje 1991., samoproglašena Republika Srpska Krajina organizirala je nekoliko lokacija za držanje zatočenih hrvatskih vojnika i civila u Belom Manastiru tijekom Domovinskog rata.[1]

Jedna hrvatska žena dala je iskaz da su njena supruga uhitili pobunjeni Srbi rujna 1991. i zadržali ga 10 dana u zatočeničkom postrojenju u Belom Manastiru. Zahvaljujući intervenciji srpskog prijatelja njene kćeri, ženi je dopušteno posjetiti supruga, a ondje je navodno izbrojala 38 zatvorenika.[2]

ESS navodi da nije bio u stanju potvrditi postojanje logora u Belom Manastiru od neovisnih izvora, ali je potvrđeno postojanje zatvora, skladišta na Dunavu (kapaciteta za držanje 2.500 zatvorenika) i policijske stanice (kapaciteta za držanje 300 zatvorenika) u kojima su držani zatvorenici. Međunarodni odbor Crvenog križa posjetio je lokaciju zatvora 29. travnja 1992.[2]

Prema svjedočenju bivšeg zatvorenika, bio je tri tjedna zatvoren u policijskoj postaji u čeliji, zajedno s još dvoje ljudi. Veličina čelije bila je 1.2 puta 1.8 metara. Potom je prebačen na tri tjedna u drugu čeliju, veličine tri puta četiri metara, u kojoj je bilo devetero ljudi. Dobivali su samo jedna obrok dnevno. Kada bi tražili odlazak na zahod, dobivali bi batina, a zbog izostanka tuša i/ili pranja dobili su uši.[2] Barem jednog čovjeka su stražari prebili do smrti a ostali su zatvorenici vršili prisilni rad, kao što je istovaranje ugljena iz vagona. Svjedok tvrdi da je izveden pred sud, ali da mu nikada nisu pročitali optužbu.[2]

Reintegracijom Baranje u teritorij Hrvatske 1996.1998., sva ad hoc zatočenička postrojenja su postala stvar prošlosti.[3]

Suđenja[uredi | uredi kôd]

2009., zbog sumnji da su počinili ratni zločin protiv civilnog stanovništva u hrvatskom gradu Belom Manastiru u drugoj polovici 1991. godine, temeljem naloga Tužiteljstva za ratne zločine srbijanska policija uhitila je četiri osobe dok je peti osumnjičeni u bijegu. Uhićeni se sumnjiče za ubojstva najmanje šest civila nesrpske nacionalnosti, protuzakonita zatvaranja, povredu tjelesnog integriteta, zastrašivanje, teror, mučenja i nečovječna postupanja.[4][5]

Izvori[uredi | uredi kôd]

  1. Iskaz - Logor Beli ManastirArhivirana inačica izvorne stranice od 28. lipnja 2010. (Wayback Machine), Glas Istine
  2. a b c d Annex VIII: Prison camps (part 9/10) - Beli ManastirArhivirana inačica izvorne stranice od 4. prosinca 2013. (Wayback Machine), ESS
  3. Report of the Secretary-General on the United Nations Transitional Administration for Eastern Slavonia, Baranja and Western Sirmium UN Secretary General S/1996/705, August 28, 1996
  4. MUP Srbije priveo 4 osobe osumnjičene za ratni zločin u Belom Manastiru. SEEbiz. 24. prosinca 2009. Inačica izvorne stranice arhivirana 6. rujna 2010. Pristupljeno 3. rujna 2010.
  5. Miroslav Flego. 24. lipnja 2010. U Beogradu optužnice zbog ratnog zločina u Belom Manastiru 1991. Večernji list. Pristupljeno 3. rujna 2010.