Logor Knin

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Logor Knin na karti Hrvatska
Logor Knin
Logor Knin
Knin na karti Hrvatske

Knin je imao nekoliko lokacija koje su preinačene u sabirni logor pod srpskom upravom od 1991. do 1992. gdje su držani hrvatski zarobljenici, vojnici i civili, tijekom Domovinskog rata.[1]

U jednom logoru je bilo najmanje 70 zatvorenika, a najmanje dvoje je preminulo tijekom tog razdoblja. [2] Međunarodni sud za ratne zločine počinjene na području bivše Jugoslavije navodi da je zatvor JNA u Kninu imao oko 150 a stara bolnica u Kninu oko 120 zatvorenika.[3]

Logor[uredi VE | uredi]

Do kraja 1990., mnoga naselja u Hrvatskoj sa većinskim srpskim stanovništvom odbijala su priznati hrvatsku vlast, započele pobunu te uz pomoć JNA nasilno uspostavili para-državu Republika Srpska Krajina na okupiranim hrvatskim područjima. RSK uspostavila je okružni zatvor Knin na mjestu zastarjele bolnice,[4] u kojem je držala otprilike 70 hrvatskih zatvorenika, jednu polovicu civila a drugu vojnika. 5. i 6. travnja 1992., JNA vojnici iz kninskog korpusa i Beli orlovi sakupili su otprilike 1.600 hrvatskih civila i 35 hrvatskih i bošnjačkih vojnika, utovarili ih u autobuse i odveli u Knin. Tamo su vojnici odvojeni od civila i utovareni u kamion sa ugrađenom hladnjačom, koji ih je prevozio cijelu noć sa upaljenim hlađenjem. [1]

Spomen-obilježje na lokaciji gdje su držani zarobljeni hrvatski vojnici i civili

Vojnici su odvezeni u zatvor gdje ih je petero stražara pretuklo sa toljagama i željeznim šipkama. Potom su ih tri dana ostavili u ćeliji bez hrane. Nakon toga, dovedeni su u podrum zgrade gdje im je televizijska ekipa iz Beograda dala scenarij sa kojeg su pod prisilom morali čitati i navesti sve zločine koje su navodno počinili nad Srbima ispred kamera. [1]

Zatvorenici u logoru Knin ispričali su da su morali skinuti svu odjeću prilikom dolaska u isti. Tada su im stražari zabili pendreke ili metle u anus te izjavili da ih „pregledavaju da ne skrivaju nikakva oružja“. Pojedini zatvorenici su dali iskaze da su stražari dovodili svoje djevojke u zatvor te tjerali zatvorenika da izvode felatio dok su one gledale. [1]

Drugom prilikom, stražari su dovodili malu djecu koja su jahala na leđima zatvorenika. Jedno dijete je uriniralo na pod i naredilo zatvoreniku da poliže mokraću. Treći zarobljenik, vojnik, tvrdi da je bio u čeliji sa još četvoricom, gdje su ih 68 dana neprestano ispitivali i maltretirali. Dobivali su hranu jednom dnevno a vodu svaka dva dana. Napokon, oslobđen je prilikom razmjene zarobljenika 2. studenog 1991.

Amnesty International izvještava da su katolički svečenici don Mirko Barbarić i don Franjo Halužan uhićeni 27. rujna 1991. od JNA u Zadru. Pušteni su mjesec dana kasnije.u razmjenu za pravoslavnog svečenika.[2] U intervjuu za Glas Koncila, izjavili su da, nakon što ih je uhapsila vojna policija, su odvezeni u Benkovac gdje im je rečeno da će ubrzo biti pušteni na slobodu ako se hrvatska strana odluči razmijeniti ih za jednog srpskog policijskog službenika. Iste večeri, odvezeni su u logor Knin, gdje su ih stražari brutalno premlaćivali, iako je bilo i stražara koji su sa njima postupali humano.[2]

Don Halužan je opisao kako ga je stražar natjerao da se prekriži sa tri prsta, a potom mu je lupio ruku sa pendrekom. Nekoliko dana kasnije, stražari su ga premlatili tako jako da mu je ozljeđena kralježnica, tako da je bio u boli kada bi sjeo. Don Barbarić je izjavio da su mu prijetili sa puškom usmjerenom u njegovu glavu, a da je vidio kako su drugi zarobljenici imali slomljene zube, rebra i čeljusti, uz ozljede po nogama i bubrezima. Četvero starijih zarobljenika je prisiljeno pojesti dvije žlice soli i potom popiti dvije litra vode odjednom. Ljude bi većinom tukli u hodniku ili na zahodu.[2]

Spomen-ploča[uredi VE | uredi]

Kod željezničkog nadvožnjaka u mjestu Tepljuh na raskrižju državne ceste Knin - Drniš, 14. kolovoza 2009. godine, svečano je otkrivena spomen ploča na mjesto razmjene hrvatskih branitelja zatočenih u srpskom logoru u Kninu. Razmjena u Tepljuhu održana je u noći 13./14. kolovoza 1991. godine i u njoj je razmijenjeno 48 hrvatskih branitelja, prvih zatočenika srpskih logora u Kninu, među njima i 16 zarobljenih branitelja Policijske postaje Glina koji su zarobljeni u napadu srpske paravojske na glinsku Policijsku postaju 26. lipnja 1991. godine, samo nekoliko sati nakon što je Sabor Republike Hrvatske proglasio samostalnost i neovisnost hrvatske države. O tom događaju prije 18 godina govorio je jedan od tadašnjih zatočenika i branitelja glinske Policijske postaje Darko Kaurić: [5]

“Što su sve proživljavali hrvatski logoraši, u Kninu i drugdje, nije lijepo spominjati i teško je opisati. Prvi kninski zatočenici najviše su ponižavani i mučeni u staroj kninskoj bolnici cijeloga srpnja 1991. Upravo u to vrijeme ondje je od teškog premlaćivanja izdahnuo Ivica Knez iz Benkovca. Njega se smatra prvim ubijenim hrvatskim logorašem...Živi se logoraši s poštovanjem sjećaju svojih mrtvih suboraca, ne mrze nikoga i na žalost ne nadaju se pravdi. Neka zato ova stijena, ovaj spomenik, bude opomena da sloboda nema cijene te podsjetnik da su logoraši puno dali za slobodu neovisne nam Republike Hrvatske.“

Optužbe[uredi VE | uredi]

3. srpnja 2008. Županijski sud u Šibeniku optužio[6] je i proglasio Sašu Počuču krivim zbog počinjenja kaznenog djela ratnog zločina protiv civilnog stanovništva, te mu je izrekao kaznu zatvora u trajanju od 5 godina. Osuđen je da je protupravno lišio slobode civilne osobe i pripadnike Hrvatske vojske, te pripadnike MUP-a, te ih zatočio u Okružni zatvor smješten u prostorijama stare i napuštene bolnice u Kninu. Tamo je navedene zatočenike svakodnevno tukao nogama, šakama, gumenom palicom, kundakom puške, drvenom drškom motke, drvenim kolcem i palicom i drugim ih tvrdim predmetima udarao po glavi i cijelom tijelu, mučio ih elektrošokovima zbog čega bi ovi padali na pod i gubili svijest, skakao po njima, pa su nastale ozljede po njihovom tijelu, u usta im stavljao kuhinjsku sol, gasio im žar cigareta u ustima prisiljavajući ih da tu žar i kuhinjsku sol progutaju, prisiljavao ih da jezikom operu pod WC-a, i da ustima pokupe opuške cigareta po dvorištu zatvora, prisiljavao ih na oralni seks prijeteći im da će ih ubiti, što su oni u silnom strahu i činili, pa su im zbog zadobivenih brojnih teških tjelesnih ozljeda opasnih po život, u vidu prijeloma kostiju, unutarnjeg krvarenja i raznih drugih teških tjelesnih ozljeda, te zbog psihičkog zlostavljanja i maltretiranja, nastala trajna oštećenja tjelesnog i mentalnog zdravlja, te trajna invalidnost. Vrhovni sud RH preinačio je presudu i povečao mu kaznu na 8 godina. [7]

Međunarodni sud za ratne zločine počinjene na području bivše Jugoslavije optužio je i osudio između ostalog i Milana Martića za mučenje, nehumane činove, okrutne postupke i zatočeničke ustanove za nesrpsko stanovništvo, uključujući i za logor Knin, određujući mu zatvorsku kaznu od 35 godina. [8]

Dragan Vasiljković optužen je da je u lipnju i srpnju 1991. godine u zatvoru na kninskoj tvrđavi te u naselju Bruška (vidi pokolj u Bruškoj) nedaleko Benkovca u veljači 1993. godine mučio, zlostavljao i ubijao zarobljene pripadnike hrvatske vojske i policije. Uhićen je u Australiji te mu se očekuje suđenje. [9][10][11]

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. 1,0 1,1 1,2 1,3 Final report of the United Nations Commission of Experts, established pursuant to security council resolution 780 (1992), Annex VIII - Prison camps; Under the Direction of: M. Cherif Bassiouni; S/1994/674/Add.2 (Vol. IV), 27 May 1994 Annex VIII: Prison camps (part 9/10) - Knin.
  2. 2,0 2,1 2,2 2,3 Yugoslavia – further reports of torture, str. 22-23, Amnesty International, March 1992
  3. Predmet Milošević i drugi (IT-02-54) (paragraf 64 h-i). Preuzeto 21. listopada 2010.
  4. Knin: Consultations held regarding RECOM initiative – Human Rughts House Network, „Who tortured us is something that we know already. We also know who did not. It is irrational to blame all Serbs for it, nor all Croatians. Crimes do not out-date, but as victims, criminals too have their names and we have to reveal them“, adds Radoslav Bobanovic who was captured and tortured during the war in Knin prison called „Stara bolnica“.
  5. Grad Glina, informacije i novosti o Glini: U Tepljuhu otkriven spomenik kninskim logorašima, 15 August 2009
  6. Former Prison Guard Accused Of War Cries, 23 October 2007, Javno.hr
  7. Zločin u Kninu suđenja u Hrvatskoj :: pravomoćna presuda, Centar za mir
  8. SUMMARY OF JUDGEMENT FOR MILAN MARTIĆ, ICTY, The Hague, 12 June 2007
  9. Natasha Robinson and Paige Taylor, The Australian, September 08, 2005. War crimes accused teaching in Perth
  10. Captain Dragan Vaslijkovic 'committed torture and rape'
  11. Selma Milovanovic, The Age, April 29, 2009. Ex-prisoner tells of beatings at fortress prison