Logor Velepromet

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Logor Velepromet na karti Hrvatska
Logor Velepromet
Logor Velepromet
Logor Velepromet

Logor Velepromet bio je sabirni logor u Veleprometu, u Vukovaru, pod srpskom upravom od 1991. gdje su držani hrvatski zarobljenici, vojnici i civili, tijekom Domovinskog rata.[1][2][3] Bio je najveći logor osnovan tijekom Domovinskog rata. Zatvorenici su kasnije prebačeni u logor Sremska Mitrovica. Prema Međunarodnom sudu za ratne zločine počinjene na području bivše Jugoslavije, a kroz Velepromet je prošlo oko 10.000 ljudi, većinom hrvatsko i nesrpsko stanovništvo. 700 ih se smatra nestalima.

Logor[uredi VE | uredi]

Nakon bitke za Vukovar, JNA je u Veleprometu uspostavila improvizirani zatočenički objekt u kojem je držala oko tisuću Hrvata. Proces registracije i raspodjele zarobljenika započeo je odvajanjem žena i djece od muškaraca. Svaka skupina je potom izvedena na ispitivanje, muškarci su premlaćivani a zabilježeni su i slučajevi silovanja.[1] Prema izjavi jedne svjedokinje, izvedena je pred sud Republike Srpske Krajine i optužena za "genocid nad Srbima". Osuđena je na 15 godina i vraćena u Velepromet.

Prema izjavi drugog svjedoka, 260 muškaraca bilo je zatočeno u sobi površine 100 kvadratnih metara. Išli su u sobu za ispitivanje a čuli su i pucnjeve iz vatrenog oružja.[1]

Mnogi su morali vršiti prisilni rad, kao što je popravljanje krova ili zakopavanje mrtvih u grobovima. Logoraši su neke ljude identificirali kao pripadnike Šešeljevaca.[1]

Zatvorenici su raspoređeni po podrumu, po maloj sobi kraj stražarnice i po stolarskoj radionici. Prema izvještaju svjedoka, JNA i "četnici" su izveli 8 logoraša iz zatočeničke protorije u skladištu, svezali im ruke žicom, potom ih svezali za ogradu od žice te potom strijeljali.[1] U drugom incidentu, navodno je 25 zatvorenika strijeljano. Lokacija za strijeljanje bila je udaljena 50-ak metara od skladišta i navodno ih je većina zatvorenika moglo gledati. Prilikom ispitivanja, stražari su zatvorenike lupali po kralježnici.[1]

Jedan branitelj iz Vukovara je pogubljen motornom pilom.

Suđenja[uredi VE | uredi]

Međunarodni sud za ratne zločine počinjene na području bivše Jugoslavije optužio je Slobodana Miloševića i Gorana Hadžića za „dugotrajno i rutinsko zatvaranje više tisuća hrvatskih i drugih nesrpskih civila u zatočeničkim objektima u Hrvatskoj i izvan nje, uključujući zatvoreničke logore koji su se nalazili u Crnoj Gori, Srbiji i Bosni i Hercegovini, uspostavljanje i održavanje nehumanih životnih uvjeta za hrvatske i druge nesrpske civile zatočene u spomenutim zatočeničkim objektima, višekratno mučenje, premlaćivanje i ubijanje hrvatskih i drugih nesrpskih civila“. [4]

Vojislav Šešelj je također bio na optuženičkoj klupi zbog sudjelovanja u logoru Velepromet.[5]

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. 1,0 1,1 1,2 1,3 1,4 1,5 Final report of the United Nations Commission of Experts, established pursuant to security council resolution 780 (1992), Annex VIII - Prison camps; Under the Direction of: M. Cherif Bassiouni; S/1994/674/Add.2 (Vol. IV), 27 May 1994, Annex VIII: Prison camps (part 9/10), (paragraf 5122-5149)
  2. Vukovar 1991 Association and HLC on Detention Camps in Serbia Fond za humanitarno pravo. 2008-05-23. Preuzeto 2010-08-10.
  3. Goran Jungvirth - International Justice - ICTY, TRI Issue 441 Army Commanders Knew POWs Faced Execution 2006-02-24. Preuzeto 2010-08-10.
  4. Predmet Milošević i drugi (IT-02-54) (paragraf 34, 64)
  5. The Prosecutor of the Tribunal against Šešelj - Modified Amended Indictment ICTY. Paragraf 29. Case No. IT-03-67. Preuzeto 2010-08-10.