Logor Velepromet
Logor Velepromet bio je sabirni logor u Veleprometu, u Vukovaru, pod srpskom upravom od 1991. gdje su držani hrvatski zarobljenici, vojnici i civili, tijekom Domovinskog rata.[1][2][3] Bio je najveći logor osnovan tijekom Domovinskog rata. Zatvorenici su kasnije prebačeni u logor Sremska Mitrovica. Prema Međunarodnom sudu za ratne zločine počinjene na području bivše Jugoslavije, kroz Velepromet je prošlo oko 10 000 ljudi, većinom hrvatsko i nesrpsko stanovništvo, a 700 ih se smatra nestalima.
Nakon bitke za Vukovar, JNA je u Veleprometu uspostavila improvizirani zatočenički objekt u kojem je držala oko tisuću Hrvata. Proces registracije i raspodjele zarobljenika započeo je odvajanjem žena i djece od muškaraca. Svaka skupina je potom izvedena na ispitivanje, muškarci su premlaćivani a zabilježeni su i slučajevi silovanja.[1] Prema izjavi jedne svjedokinje, izvedena je pred sud Republike Srpske Krajine i optužena za „genocid nad Srbima”. Osuđena je na 15 godina i vraćena u Velepromet.
Prema izjavi drugog svjedoka, 260 muškaraca bilo je zatočeno u sobi površine 100 kvadratnih metara. Išli su u sobu za ispitivanje, a čuli su i pucnjeve iz vatrenog oružja.[1]
Mnogi su morali raditi pod prisilom, kao što je popravljanje krova ili zakopavanje mrtvih u grobovima. Logoraši su neke ljude identificirali kao pripadnike šešeljevaca.[1]
Zatvorenici su raspoređeni po podrumu, po maloj sobi kraj stražarnice i po stolarskoj radionici. Prema izvještaju svjedoka, JNA i četnici izveli su osmero logoraša iz zatočeničke protorije u skladištu, svezali im ruke žicom, potom ih svezali za ogradu od žice te ih strijeljali.[1] U drugom incidentu, navodno je 25 zatvorenika strijeljano. Lokacija za strijeljanje bila je udaljena 50-ak metara od skladišta i navodno ih je većina zatvorenika moglo gledati. Prilikom ispitivanja, stražari su zatvorenike lupali po kralježnici.[1]
Jedan branitelj iz Vukovara je pogubljen motornom pilom.
Međunarodni sud za ratne zločine počinjene na području bivše Jugoslavije optužio je Slobodana Miloševića i Gorana Hadžića za „dugotrajno i rutinsko zatvaranje više tisuća hrvatskih i drugih nesrpskih civila u zatočeničkim objektima u Hrvatskoj i izvan nje, uključujući zatvoreničke logore koji su se nalazili u Crnoj Gori, Srbiji i Bosni i Hercegovini, uspostavljanje i održavanje nehumanih životnih uvjeta za hrvatske i druge nesrpske civile zatočene u spomenutim zatočeničkim objektima, višekratno mučenje, premlaćivanje i ubijanje hrvatskih i drugih nesrpskih civila“.[4]
Vojislav Šešelj je također bio na optuženičkoj klupi zbog sudjelovanja u logoru Velepromet.[5]
Nakon 34-godišnje potrage, posmrtni ostatci dvojice hrvatskih branitelja, Stjepana Patka (204. brigada) i Pala Horvata (3. brigada ZNG-a), nestalih na Veleprometu, pronađeni su na Petrovačkoj doli te su 22. ožujka 2025. pokopani na Memorijalnome groblju u Vukovaru.[6]
- 1 2 3 4 5 6 Final report of the United Nations Commission of Experts, established pursuant to security council resolution 780 (1992), Annex VIII - Prison camps; Under the Direction of: M. Cherif Bassiouni; S/1994/674/Add.2 (Vol. IV), 27. svibnja 1994., Annex VIII: Prison camps (part 9/10) Arhivirana inačica izvorne stranice od 4. prosinca 2013. (Wayback Machine), (paragraf 5122-5149)
- ↑ Vukovar 1991 Association and HLC on Detention Camps in Serbia Arhivirana inačica izvorne stranice od 21. listopada 2010. (Wayback Machine) Fond za humanitarno pravo. 2008-05-23. Preuzeto 10. kolovoza 2010.
- ↑ Goran Jungvirth - International Justice - ICTY, TRI Issue 441 Army Commanders Knew POWs Faced Execution Arhivirana inačica izvorne stranice od 24. veljače 2014. (Wayback Machine) 24. veljače 2006. Preuzeto 10. kolovoza 2010.
- ↑ Predmet Milošević i drugi (IT-02-54) (paragraf 34, 64)
- ↑ The Prosecutor of the Tribunal against Šešelj - Modified Amended Indictment ICTY. Paragraf 29. Case No. IT-03-67. Preuzeto 10. kolovoza 2010.
- ↑ Vukovar: Posljednji ispraćaj i ukop posmrtnih ostataka Stjepana Patka i Pala Horvata HRT, objavljeno 22. ožujka 2025.