London Array

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
London Array
Opći podaci
Službeno ime London Array off-shore vjetroelektrana
Država Engleska, Ujedninjeno Kraljevstvo
Lokacija 11 km od rta North Foreland, Kent
Koordinate 51°38′38″N 01°33′13″E / 51.64389°N 1.55361°E / 51.64389; 1.55361Koordinate: 51°38′38″N 01°33′13″E / 51.64389°N 1.55361°E / 51.64389; 1.55361
Status Operativna
Cijena £1.8 milijarda (€2.2 milijarde)
Početak gradnje ožujak 2011.
Završetak gradnje listopad 2012.
Vlasnik DONG Energy (50%)
E.ON UK Renewables (30%)
Masdar (20%)
Tehnički podaci
Vjetroagregat 175 × 3.6 MW
Proizvođač Siemens Wind Power
Vrsta/tip Off-shore
Udaljenost od obale 11.3 km
Web stranica http://www.londonarray.com/
Prema datumu travanj 2013.
London Array na karti Engleska
London Array
London Array
London Array na karti Ujedinjenog Kraljevstva

London Array je off-shore vjetroelektrana smještena na ušću rijeke Temze u Sjeverno more, u Ujedinjenom Kraljevstvu. S kapacitetom od 630 megavata (MW), ona je najveća svjetska off-shore vjetroelektrana, a bez sumnje i najpoznatija. Udaljena je oko 20 km od jugoistočne obale Ujedinjenog Kraljevstva, točnije, od North Forelanda, između Margeta i Clactona.[1] Prvi temelji postavljeni su u ožujku 2011. godine, a prva faza, koju je činilo 175 vjetroagregata ukupne snage 630 MW, bila je dovršena 8. travnja 2013. Britanski premijer David Cameron svečano ju je otvorio 4. srpnja 2013. Dobila je ime London Array jer opskrbljuje električnom energijom dijelove Londona.[2]

Početak projekta[uredi VE | uredi]

Projekt je začet 2001. godine kada je niz studija o okolišu potvrdio da je područje ušća rijeke Temze pogodno za izgradnju vjetroelektrane s obzirom na brzinu vjetra, dubinu mora, blizinu luke, infrastrukturu, mogućnost priključenja na visoki napon itd.[3] Dvije godine kasnije Britanska Kruna dala je to područje u najam na 50 godina tvrtci London Array Ltd. Dozvola za planiranje off-shore postrojenja kapaciteta 1GW dobivena je 2006., a dozvola za on-shore projekt 2007. godine. Radovi na prvoj fazi započeli su u srpnju 2009. kada je sagrađena podstanica na obali (on-shore) u Cleve Hillu u pokrajini (grofoviji) Kent. Off- shore gradnja započela je u ožujku 2011. kada su postavljeni prvi temelji. Prvi vjetroagregat postavljen je u siječnju 2012., prvi megavati snage dobiveni su listopadu iste godine, a posljednji vjetroagregat postavljen je u prosincu 2012. London Array danas je u punom pogonu.[4]

Karakteristike i gradnja[uredi VE | uredi]

Vjetroelektrana je udaljena 11 km od rta North Foreland u priobalnom ušću rijeke Temze. Vjetroagregati su postavljeni u moru, ukopani u morsko dno i prostiru se na oko 100km2 morske površine. Dvije off-shore podstanice povezane su sa jednom podstanicom na obali sa oko 450 km kablova. Opskbljuje električnom energijom gotovo pola milijuna domova svake godine i smanjuje emisiju CO2 za oko 925000 tona godišnje.

Sastavljena je od 175 vjetroagregata pojedinačne snage 3.6 MW što ukupno čini 630 MW snage. Proizvela ih je tvrtka Siemens Wind Power.[5] Zajedničkim pothvatom tvrtki Per Aarselff i Bilfinger Berger Ingenieurbau postavljeni su temelji za gradnju. Ista tvrtka postavila je i stupove koji drže turbine u moru. Generatore su instalirale tvrtke MPI i A2SEA koristeći TIV MPI Adventure, plovilo namjenjeno posebno za instalaciju turbina i generatora. Dvije off-shore podstanice je projektirala, proizvela i postavila tvrtka Future Energy, dok se za električne sustave i kopnenu podstanicu pobrinula tvrtka Siemens Transmission & Distribution. Podvodne kablove osigurala je tvrtka Nexans, a ostali niz kablova tvrtke JDR Cable Systems i VSMC.[6]

Vlasništvo i financiranje[uredi VE | uredi]

Vlasništvo nad vjetroelektranom je podjeljeno između tri vodeće svjetske tvrtke koje se bave obnovljivim izvorima energije. 50% vlasništva pripisuje se tvrtci DONG Energy, 30% The E.ON Group i 20% Masdar.[7] Prema prvotnom planu, postrojenje je trebala graditi tvrtka London Array Limited, koncern sastavljen od tri tvrtke: Shell WindEnergy, The E.ON Group i DONG Energy. Nakon što je Shell WindEnergy odustala od sudjelovanja u projektu, ostale dvije tvrtke trebale su otkupiti njezin dio, međutim, tada se pojavila tvrtka Masdar iz Abu Dhabi-a te postala 20%-tni sudionik u projektu.

Prva faza je dovršena i njena izgradnja koštala je 2.2 milijarde eura. Sredstva su, osim investitora, osigurali Europska investicijska banka i Danish Export Credit Fund.[8]

Druga faza je trenutno u zastoju zbog brojnih prosvjeda Kraljevskog društva za zaštitu životinja zbog njihovog navodnog lošeg utjecaja na lokalnu populaciju crvenokljunih labuda.[9]

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. [1]"London Array from Wikipedia, the free encyclopedia", en.wikipedia.org/wiki/London_Array#cite_note-20, 2013.
  2. [2]"London Array, službena stranica-naslovna", www.londonarray.com, 2013.
  3. [3]"The Big Project: London Array", www.theengineer.co.uk/sectors/energy-and-environment/in-depth/the-big-project-london-array/1012971.article, 2012.
  4. [4]"London Array, službena stranica-o projektu", www.londonarray.com/the-project, 2013.
  5. [5]"Siemens to provide 175 wind turbines for the world’s largest offshore wind farm London Array ", www.siemens.com/press/en/pressrelease/?press=/en/pressrelease/2009/renewable_energy/ere200905050.htm, 2013.
  6. [6]"London Array, službena stranica-o projektu", www.londonarray.com/the-project, 2013.
  7. [7]"London Array, službena stranica-Tko gradi London Array", www.londonarray.com/about-us, 2013.
  8. [8]"Thames offshore wind farm gets green light from investors", www.theguardian.com/business/2009/may/12/wind-farm-electricity-london-array, 2009.
  9. [9]" Red-throated divers threaten future of London Array offshore wind farm", www.businessgreen.com/bg/news/2114888/red-throated-divers-threaten-future-london-array-offshore-wind-farm, 2011.