Magnetski moment

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Magnetski moment μ je umnožak jakosti električne struje I i ploštine petlje S.
Kad se kroz električnu zavojnicu pušta električna struja, ona postaje elektromagnet, koji ima svoj magnetski moment.

Magnetski moment ili magnetski dipolni moment (znak m ili μ) je vektorska fizikalna veličina kojom se opisuju svojstva stalnih magnetaelektričnih zavojnica kroz koje teče električna struja; umnožak je jakosti električne struje i ploštine petlje. Smjer je vektora magnetskoga momenta od sjevernoga prema južnom magnetskom polu, odnosno okomit je na površinu petlje kroz koju teče električna struja. Mjerna je jedinica amper puta kvadratni metar (A ∙ m2). Magnetski momenti čestica u atomskoj i nuklearnoj fizici iskazuju se s pomoću Bohrova i nuklearnoga magnetona. [1]

Magneton[uredi VE | uredi]

Magneton je elementarni kvant magnetskoga momenta, fizikalna konstanta koja opisuje magnetska svojstva atomasubatomskih čestica. Bohrov magneton (nazvan prema Nielsu Bohru) je veličina koja označava klasično određen magnetski moment elektrona:

gdje je:

μB - Bohrov magneton,
e - elementarni naboj elektrona,
ħ - reducirana Planckova konstanta,
me - masa elektrona,

Mjerena vrijednost Bohrova magnetona iznosi μe ≈ 9285 · 10–24 A ∙ m2. Analogno se po Bohrovu modelu za protone u jezgri atoma dobiva vrijednost nuklearnog magnetona μp ≈ 5051 · 10–27A ∙ m2, ali je ona zbog takozvane hiperfine strukture znatno manja i ovisi o broju protona i neutrona u jezgri. [2]

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. magnetski moment, [1] "Hrvatska enciklopedija", Leksikografski zavod Miroslav Krleža, www.enciklopedija.hr, 2014.
  2. magneton, [2] "Hrvatska enciklopedija", Leksikografski zavod Miroslav Krleža, www.enciklopedija.hr, 2014.