Markgrofovija Moravska

	Markgrofovija Moravska Markrabství moravské (češ.); Markgrafschaft Mähren (njem.)
	Markgrofovija
Zastava	Grb
	Himna; Gott erhalte Franz den Kaiser; (hrv. Bože, čuvaj cara Franju);
	Lokacija Markgrofovije MoravskeMarkgrofovija Moravska i Zemlje Krune sv. Vaclava unutar Svetog Rimskog Cartsva (1618.)
	Lokacija {{{genitiv2}}}Podjela Markgrofovije Moravske na političke kotare sa sjedištem kotarskih vlasti (1. siječnja 1893.)
Glavni grad	Olomouc (1182. – 1641.); Brno (1641. – 1918.)
Jezik/ci	moravski, česki, poljski, njemački
Religija	katoličanstvo (službeno)husitizam, huteritizam, luteranizam, židovstvo, utrakvizam
Vlada	monarhija
	Markgrof
- 1182. – 1191.	Konrad II.
- 1916. – 1918.	Karlo I.
Povijest
- uspostavljena	1182.
- Raspad Austro-Ugarske	1918.
Danas dio	Češka

Markgrofovija Moravska (češ. Markrabství moravské, njem. Markgrafschaft Mähren) bila je jedna od Zemalja Krune sv. Vaclava unutar Svetog Rimskog Carstva, a zatim Austrijskog Carstva, pa Austro-Ugarske. Postojala je od 1182. do 1918. godine, a njom je službeno upravljao markgrof. Bila je de facto nezavisna država, ali podređena Českom Vojvodstvu, kasnije Kraljevini Bohemiji. Obuhvaćala je povijesnu regiju Moravsku koja se i danas nalazi unutar Češke.

Zemljopis[uredi | uredi kôd]

Markgrofovija Moravska nalazila se istočno od Bohemije, s područjem otprilike upola manjim od te regije. Na sjeveru su Sudeti formirali granicu sa Šleskim vojvodstvom, uključenim kao zemlja Krune sv. Vaclava nakon Trentschinskog sporazuma (1335.). Na istoku i jugoistoku su je zapadni Karpati odvajali od Kraljevine Ugarske, dok je na jugu rijeka Dyje označavala granicu s Austrijskim Vojvodstvom (kasnije Austrijskim Nadvojvodstvom).

Moravci, koji se obično smatraju češkim narodom koji govori moravskim jezikom, činili su glavninu stanovništva. Prema popisu stanovništva Cislajtanije iz 1910. godine, 27,6 % se izjasnilo kao njemački Moravci^[1] koji su kasnije protjerani nakon Drugog svjetskog rata. Druge etničke manjinske skupine uključivale su Poljake, Rome i Slovake.

↑ Pánek, Jaroslav; Tůma, Oldřich. 2009. A History of the Czech Lands [Povijest Čeških zemalja] (engleski) Ilustrirano izdanje. Karlovo sveučilište. Prag, Češka. ISBN 978-80-246-1645-2. Pristupljeno 13. siječnja 2024.