Marrakech

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Marrakech
مراكش
Marrākeš (transliteracija)
MoroccoMarrakech townfromhill.jpg
Nadimak: Crveni grad (Al Hamra)
Biser juga
Koordinate: 31°38′N 8°0.34′W / 31.633°N 8.00567°W / 31.633; -8.00567Koordinate: 31°38′N 8°0.34′W / 31.633°N 8.00567°W / 31.633; -8.00567
Država Flag of Morocco.svg Maroko
Pokrajina Fez-Bulmán
Utemeljenje 1062.
Osnivač Jusuf ibn Tahfin
Nazvan po "Božja zemlja"
Vlast
 - Gradonačelnik Fatima Zahra Mansouri
Površina
 - Ukupna 6,2 km²
Visina 466 m
Stanovništvo (2006.)
 - Grad 1.036.500
Vremenska zona UTC (UTC)
Poštanski broj 40.000
Zemljovid
Marakeš na karti Maroka

Marakeš na karti Maroka

Marrakech ili Marrākeš (čit. Marakeš; berberski: Murakuš, ar.: مراكش, Marakš, fr.: Marrakech) je grad u podnožju planina Atlas u jugozapadnom Maroku. Uz Fes, Meknes i Rabat, jedan je od četiri „kraljevska grada“ Maroka. Glavni je grad pokrajine Marakeš-Tensift-El Hauz, i s 1.070.500 stanovnika (2010.), četvrti je grad u Maroku.

Marrakech je berberska riječ koja znači „Božja zemlja“. Ime države Maroko potiče od ovog toponima (španjolski naziv Marakeša: Marruecos).

Grad je osnovao Jusuf Ibn Tahfin, prvi kralj dinastije Almoravida, 1062. godine. Stari grad (medina) je na popisu mjesta svjetske baštine UNESCO-a od 1985. godine. Najveće atrakcije u Marakešu su povijesni trg Džema el Fna, džamija Kutubija iz 1162. god. i više vrtova (Park Agdal, Park Menara, Botanički vrt Mažorel).

Panorama trga Džema el Fna s Džamijom Kutubija lijevo i sokacima u pozadini
Magnify-clip.png
Panorama trga Džema el Fna s Džamijom Kutubija lijevo i sokacima u pozadini

Gospodarstvo Marakeša se temelji na turizmu, trgovini i obrtu. Marakeš posjeti više od 2 milijuna turista godišnje.

Povijest[uredi VE | uredi]

Marakeš je prema predaji osnovao Jusuf ibn Tašfin 1062. godine, ali je sigurno kako ga je njegov nasljednik Ibn Omer Ebu Bekra (1009.-1106.), 7. svibnja 1070. godine, učinio novom prijestolnicom Almoravida. Ebu Bekra je iz Marakeša osvojio današnji sjeverni Maroko i proširio svoje carstvo na Andaluziju. Za njegovog sina, Ali ibn Jusufa, grad je uveliko proširen i izgrađen do danas očuvanog dijela gradskih zidina (medina). Almohadi, vjerski pokret koji je osnovao Ibn Tumarta protiv Almoravida, osvojio je sjeverni Maroko za vladavine Abd el Moumena u 12. stoljeću, i na kraju u 1147. godine i Marakeš. Oni su uništili vjerske i svjetovne građevina koji su bili simboli vladavine Almoravida. Za vladavine Almohada izgrađena je velika džamija Kutubija.

Adriaen Matham, Marakeš s palačom El Badi (1640.)

Nakon građanskog rata za vlast u Maroku 1269. godine, Marakeš su osvojili Merinidi, a kralj Abu Jusuf Jakub je premjestio prijestolnicu u Fes. Dinastija Saadi je 1554. godine ponovno vratila središte države u Marakeš, ali je ponovno za dinastije Alaoutesa prijestolnicom postao Meknes.

Stoljećima je Marakeš bio poznat po svojih "sedam svetaca". Naime, kada je sufizam bio na vrhuncu popularnosti, tijekom vladavine Mulaj Ismaila, festival sedam svetaca je osnovao Abu Ali al-Hassan al-Jusi na zahtjev sultana. Grobnice nekoliko poznatih osoba su se preselile u Marrakeš privikuvaši hodočasnike na isti način kao što je grad Essaouira to činio svojim Regrega festivalima. Sedam svetaca (sebaatou rizjel) je sada čvrsto uspostavljena institucija koj privlači posjetitelje iz cijelog svijeta. Sedam svetaca su: Sidi Bel Abbas (zaštitnik grada), Sidi Muhamed al-Jazuli, Sidi Abu al-Kasim al-Suhajli, Kadi Ajad ben Musa, Abdelaziz al-Tebaa i Abdulah al-Gazuani.

U terorističkom napadu 28. travnja 2011. godine na kafić na trgu Džemaa el Fna, koji uglavnom posjećuju turisti, poginulo je najmanje 18 ljudi.

Znamenitosti[uredi VE | uredi]

Medina Marakeša

Flag of UNESCO.svg Svjetska baština - UNESCO
Medina Marakeša
Flag of Morocco.svg Maroko
Godina uvrštenja: 1981. (5. zasjedanje)
Vrsta: Kulturno dobro
Mjerilo: ii, v
Ugroženost: -
Poveznica: UNESCO
Bojadisaona u Medini

Zbog brojnih arhitektonski značajnih zgrada, uključujući i džamiju Koutoubia iz 1162. godine, kazbe iz 12. stoljeća, te Medrese Ben-Jusufa iz 14. stoljeća, Stari grad (medina) je 1985. godine, zajedno s vrtovima Agdal i Menara, upisan na UNESCO-v popis mjesta svjetske baštine u Africi. Glavna znamenitost grada je Džemaa el Fna (arapski za "o sastanku mrtvih"), svjetski poznata srednjovjekovna tržnica i gubilište koje je sada vitalno mjesto na kojemu borave orijentalni pripovjedači, krotitelji zmija i žongleri. U Novom gradu (Gueliz) nalazi se vrt Mažorel (Jardin Majorelle) koji se može pohvaliti raznolikošću biljaka i osebujnom arhitekturom. Posebno su poznati sokaci (natkrivene tržnice), koji su najveći u Maroku, gdje trgovci prodaju svoju robu kao što su začini, šareni šalovi, kožna roba i svjetiljke.

Znameniti stanovnici[uredi VE | uredi]

Gradovi prijatelji[uredi VE | uredi]

Marakeš je zbratimljen s gradovima:

Dok je sa slijedećim gradovima potpisao ugovore o suradnji:

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]

Ostali projekti[uredi VE | uredi]

Commons-logo.svg U Wikimedijinu spremniku nalazi se još gradiva na temu: Marakeš