Pokolj u Borovu Selu

Izvor: Wikipedija
(Preusmjereno s Masakr u Borovom Selu)
Pokolj u Borovu Selu
sukob: Domovinski rat
Spomenik žrtvama pokolja u Borovu Selu
Spomenik žrtvama pokolja u Borovu Selu
Vrijeme 2. svibnja 1991.
Mjesto Borovo Selo, Hrvatska
Ishod ubojstvo i masakriranje 12 hrvatskih policajaca
Sukobljene strane
Hrvatska:

Hrvatska policija

SAO Krajina:

pobunjeni Srbi
Beli orlovi

Zapovjednici
Josip Džaja
Josip Reihl-Kir
Vukašin Šoškoćanin
Vojislav Šešelj

Pokolj u Borovu Selu je zločin koji su 2. svibnja 1991. godine počinili pobunjeni hrvatski Srbi. Označava ubojstvo i masakriranje 12 hrvatskih policajaca u Borovu Selu blizu Vukovara u istočnoj Hrvatskoj.

U noći s 1. na 2. svibnja 1991. godine dvije policijske ophodnje obavljale su izviđanje na cesti Borovo - Dalj, primijetivši srpsku zastavu koja je visila na ulazu u Borovo Selo namjeravali su ju skinuti. Na njih je zapucano iz privatne kuće. Pri obavljanju dužnosti dvojica policajaca ranjena su i zarobili su ih srpski pobunjenici a dvojica su se, ranjeni, vozilom uspjeli izvući.[1] Sljedeći dan je autobus s hrvatskim policajcima stigao osloboditi dvojicu zarobljenih kolega. Dočekani su u zasjedi. Pri tome je ubijeno 12 a ranjeno 23 policajaca.[2]

Ubijeni i masakrirani hrvatski policajaci pripadnici Specijalne jedinice policije Vinkovci: Stipan Bošnjak iz Nuštra (r. 1955.), Antun Grbavac iz Nijemaca (r. 1961.), Josip Culej iz Jarmine (r. 1966.), Mladen Šarić iz Novih Jankovaca (r. 1965.), Zdenko Perica iz Nuštra (r. 1965.), Zoran Grašić iz Otoka (r. 1969.), Ivica Vučić iz Vinkovaca (r. 1961.), Luka Crnković iz Otoka (r. 1970.), Marinko Petrušić iz Tovarnika (r. 1966.), Janko Čović iz Ivankova (r. 1965.), Željko Hrala iz Ivankova (r. 1968.) i Mladen Čatić iz Županje (r. 1971.).[2][3]

U veljači 2012. godine, sud u Osijeku osudio je Milana Marinkovića za ratni zločin i osuđen na 3 i pol godine zatvora zbog zlostavljanja dvojice zarobljenih hrvatskih policajaca.[4] Četiri ostale osobe (Jovan Jakovljević, Dragan Rakanović, Milenko Mihajlović i Jovica Vučenović) također su optužene, ali žive izvan Hrvatske pa nisu dostupne hrvatskome pravosuđu. U 2014. godini, Marinkoviću je Vrhovni sud Republike Hrvatske smanjio kaznu na tri godine nakon žalbe.[5]

Vidi još[uredi | uredi kôd]

Izvori[uredi | uredi kôd]

  1. Održana komemoracija u Borovu za 12 ubijenih redarstvenika 1991. 'Političari dolaze i odlaze, ali herojstvo ovih ljudi ostaje. Budimo ponosni na njih, HINA, jutarnji.hr. 2. svibnja 2018., pristupljeno 6. svibnja 2019.
  2. a b Marija Petrinović, Memorijal 12 redarstvenika: "Žrtve su vječna vrijednost"Arhivirana inačica izvorne stranice od 6. svibnja 2019. (Wayback Machine), HINA, radio.hrt.hr, 2. svibnja 2018., pristupljeno 6. svibnja 2019.
  3. U Borovu obilježena obljetnica ubojstva dvanaestorice redarstvenika, HINA, sabor.hr, 2. svibnja 2014., pristupljeno 6. svibnja 2019.
  4. Presuda, str. 2.Arhivirana inačica izvorne stranice od 6. svibnja 2019. (Wayback Machine), Županijski sud u Osijeku, 1. veljače 2012., centar-za-mir.hr, pristupljeno 6. svibnja 2019.
  5. S.Lacić, Vrhovni sud smanjo kaznu M. Marinkoviću. Tri godine zatvora za mučenje hrvatskih redarstvenika 1991., glas-slavonije.hr, 14. svibnja, 2014., pristupljeno 6. svibnja 2019.

Vanjske poveznice[uredi | uredi kôd]