Josip Reihl-Kir

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Josip Reihl-Kir
Rođenje 25. srpnja 1955.
Smrt 1. srpnja 1991.
Poznat(a) po Zapovjednik osječke policije
Portal: Životopis

Josip Reihl-Kir (Sirač, 25. srpnja 1955. - Tenja, 1. srpnja 1991.), zapovjednik osječke policije, ubijen iz zasjede 1991. godine.

Životopis[uredi VE | uredi]

Reihl-Kir je rođen 25. srpnja 1955. u Siraču, općina Daruvar. Roditelji Reihl-Kira, otac slavonski Nijemac i majka Hrvatica, su bili sudionici Narodnooslobodilačke borbe tokom Drugog svjetskog rata. Ekonomski fakultet je završio u Osijeku, nakon čega je radio u Srednjoškolskom centru u Đakovu, a od 1981. godine zaposlen je u policiji.[1][2] Na dužnost zapovjednika policije u Osijeku postavljen je nakon prvih demokratskih izbora 1990. Bio je miroljubiv, ljutili su ga nerazumni ispadi i s hrvatske i sa srpske strane te je požrtvovno nastojao spriječiti otvoreni rat u istočnoj Slavoniji. Činio je to osobnim primjerom – sam i nenaoružan odlazio je na barikade srpskih pobunjenika oko Osijeka, pokušavajući ih urazumiti. Nekoliko tjedana prije nego je ubijen, u Tenji je osobno razoružao svojega kasnijeg ubojicu Antuna Gudelja.

Ubijen je 1. srpnja 1991., oko 13.30, na prilazima prigradskome osječkom naselju Tenji, zajedno s još dvjema osobama. Ubio ga je Antun Gudelj. Samo ubojstvo, unatoč kasnijem suđenju ubojici, nikada nije dokraja rasvijetljeno.

Prava farsa međutim počela je tek poslije ubojstva. Gudelja nitko nije uhitio, premda je usmrtio zapovjednika osječke policije, potpredsjednika osječkoga Gradskog vijeća Gorana Zobundžiju i gradskoga vijećnika Milana Kneževića, a Mirka Tubića ranio. Tri dana boravio je kod brata u Osijeku, potom otišao u Zagreb te mirno napustio Hrvatsku. Tjeralice nije bilo do 1993.; a balističko vještačenje obavljeno je tek 1996. godine. Antunu Gudelju se triput sudilo za ubojstvo načelnika Reihl-Kira, Zobundžije i Kneževića.

U odsutnosti, Gudelj je 1994. osuđen na 20 godina zatvora, na Županijskom sudu u Osijeku. Na temelju tjeralice, 19. studenoga 1995., uhićen je u frankfurtskoj zračnoj luci i izručen Hrvatskoj. Dvije godine kasnije (1997.), na prijedlog sutkinje Ružice Šamote, koja ga je 1994. osudila, Vrhovni sud Republike Hrvatske oslobađa Gudelja, na temelju Zakona o amnestiji, iako on obuhvaća samo naoružane ljude koji nisu nikoga ubili, a nikako ne i one za koje je potvrđeno da su počinili ratni zločin ili teško kazneno djelo, što trostruko ubojstvo sigurno jest. Gudelj potom odlazi u Australiju.[3]

Reihl-Kirova supruga Jadranka međutim, bez čije bi upornosti cijeli slučaj vjerojatno bio zaboravljen, ne odustaje od nastojanja da dokaže kako je njezin suprug ubijen zbog svojeg mirotvorstva. Podnosi ustavnu tužbu, a aktivira se i u politici te na listi SDP-a 3. siječnja 2000. ulazi u Hrvatski sabor. Godinu kasnije Ustavni sud ukida dotadašnje presude, određujući da se slučaj ima vratiti na početak. Smjenu vlasti 2003. Jadranka Reihl-Kir dočekala je rezignirana i razočarana. Novi zahtjev za izručenje Gudelja Ministarstvo pravosuđa podnijelo je tek 30. rujna 2005., bez ikakve koordinacije s MUP-om. Australske su ga vlasti u ljeto 2007. izručile Hrvatskoj, a u listopadu je iste godine počelo novo, treće suđenje.

Zahvaljujući samo višegodišnjoj upornosti udovice Jadranke Reihl-Kir, a nakon niza političko-pravosudnih peripetija, Gudelju je u svibnju 2009. izrečena kazna od 20 godina zatvora. Međutim ni Državno odvjetništvo, ni sud nisu pokazali nikakvu volju da otkriju i kazne one koji su navodili Gudeljevu ubojitu ruku.

Izvori[uredi VE | uredi]

Povezani članci[uredi VE | uredi]