Josip Reihl-Kir

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Josip Reihl-Kir
Rođenje 25. srpnja 1955.
Smrt 1. srpnja 1991.
Poznat(a) po Zapovjednik osječke policije
Portal: Životopis

Josip Reihl-Kir (Sirač, 25. srpnja 1955. - Tenja, 1. srpnja 1991.), zapovjednik osječke policije, ubijen iz zasjede 1991. godine.

Životopis[uredi VE | uredi]

Reihl-Kir je rođen 25. srpnja 1955. u Siraču, općina Daruvar. Roditelji Reihl-Kira, otac slavonski Nijemac i majka Hrvatica, su bili sudionici Narodnooslobodilačke borbe tokom Drugog svjetskog rata. Ekonomski fakultet je završio u Osijeku, nakon čega je radio u Srednjoškolskom centru u Đakovu, a od 1981. godine zaposlen je u policiji.[1][2] Na dužnost zapovjednika policije u Osijeku postavljen je nakon prvih demokratskih izbora 1990. Bio je miroljubiv, ljutili su ga nerazumni ispadi i s hrvatske i sa srpske strane te je požrtvovno nastojao spriječiti otvoreni rat u istočnoj Slavoniji. Činio je to osobnim primjerom – sam i nenaoružan odlazio je na barikade srpskih pobunjenika oko Osijeka, pokušavajući ih urazumiti. Nekoliko tjedana prije nego je ubijen, u Tenji je osobno razoružao svojega kasnijeg ubojicu Antuna Gudelja, jednog od ekstremista na hrvatskoj strani. Takvo ponašanje nije se svidjelo ekstremnom dijelu HDZ-a.

Ubijen je 1. srpnja 1991., oko 13.30, na prilazima prigradskome osječkom naselju Tenji, zajedno s još dvjema osobama. Ubio ga je hrvatski policajac Antun Gudelj. Samo ubojstvo, unatoč kasnijem suđenju ubojici, nikada nije dokraja rasvijetljeno. Josip Reihl-Kir nije ubijen slučajno, nego zato jer je bio protiv rata. Njegovo je ubojstvo organizirao ekstremni dio HDZ-a u Osijeku, vjerojatno u dogovoru sa Zagrebom.

Prava farsa međutim počela je tek poslije ubojstva. Gudelja nitko nije uhitio, premda je usmrtio zapovjednika osječke policije, potpredsjednika osječkoga Gradskog vijeća Gorana Zobundžiju i gradskoga vijećnika Milana Kneževića, a Mirka Tubića ranio. Tri dana boravio je kod brata u Osijeku, potom otišao u Zagreb te mirno napustio Hrvatsku. Tjeralice nije bilo do 1993.; a balističko vještačenje obavljeno je tek 1996. godine. Antunu Gudelju se je triput sudilo za ubojstvo načelnika Reihl-Kira, Zobundžije i Kneževića.

U odsutnosti, Gudelj je 1994. osuđen na 20 godina zatvora, na Županijskom sudu u Osijeku. Na temelju tjeralice, 19. studenoga 1995., uhićen je u frankfurtskoj zračnoj luci i izručen Hrvatskoj. Dvije godine kasnije (1997.), na prijedlog sutkinje Ružice Šamote, koja ga je 1994. osudila, Vrhovni sud Republike Hrvatske oslobađa Gudelja, na temelju Zakona o amnestiji, iako on obuhvaća samo naoružane ljude koji nisu nikoga ubili, a nikako ne i one za koje je potvrđeno da su počinili ratni zločin ili teško kazneno djelo, što trostruko ubojstvo sigurno jest. Gudelj potom odlazi u Australiju.[3]

Reihl-Kirova supruga Jadranka međutim, bez čije bi upornosti cijeli slučaj vjerojatno bio zaboravljen, ne odustaje od nastojanja da dokaže kako je njezin suprug ubijen zbog svojeg mirotvorstva. Podnosi ustavnu tužbu, a aktivira se i u politici te na listi SDP-a 3. siječnja 2000. ulazi u Hrvatski sabor. Godinu kasnije Ustavni sud ukida dotadašnje presude, određujući da se slučaj ima vratiti na početak. Smjenu vlasti 2003. Jadranka Reihl-Kir dočekala je rezignirana i razočarana, bez nade da će HDZ-ova vlada prstom maknuti kako bi Gudelja dovela na sud. Nije puno pogriješila: novi zahtjev za izručenje Gudelja Ministarstvo pravosuđa podnijelo je tek 30. rujna 2005., bez ikakve koordinacije s MUP-om. Australske su ga vlasti u ljeto 2007. izručile Hrvatskoj, a u listopadu je iste godine počelo novo, treće suđenje.

Zahvaljujući samo višegodišnjoj upornosti udovice Jadranke Reihl-Kir, a nakon niza političko-pravosudnih peripetija, Gudelju je u svibnju 2009. izrečena kazna od 20 godina zatvora. Međutim ni Državno odvjetništvo, ni sud nisu pokazali nikakvu volju da otkriju i kazne one koji su navodili Gudeljevu ubojitu ruku.

Izvori[uredi VE | uredi]

Povezani članci[uredi VE | uredi]