Melita Schmidlin-Lovrenčić
| |||||||||||||||||||||||
| |||||||||||||||||||||||
Melita Schmidlin-Lovrenčić (11. veljače 1916. – Zürich, 15. ožujka 2019.),[1] hrvatska hazenašica. Sestra pionira hrvatskog rukometa Tibora Lovrenčića i Ane, također hazenašice.[2] Živjela poslije u Švicarskoj u Zürichu.[3] Po zvanju akademska slikarica.[1]
Životopis[uredi | uredi kôd]
Iz obitelji Vilima Lovrenčića, koji je koncem 19. stoljeća kupio vrelo Jamnicu, modernizirao punionicu i organizirao prodaju.[1] Vilim je Melitin djed. Otac Miroslav i stric Vilim Lovrenčić bili su pioniri automobilističkog športa. Otac je bio prvak Hrvatske i Slavonije u sanjkanju. Brat Tibor i sestra Ana pioniri su hazene u Hrvatskoj. Melitin nećak Zorislav Makek (sin sestre Ane koja je bila također hazenašica i relativno rano je preminula) bio je višestruki prvak u veslanju te ugledni atletski sudac.[2]
Članica HŠK Concordia iz Zagreba. Igrala je hazenu od 1930. do 1937. Bila je odlična obrambena igračica i s ekipom Concordije osvojila pet puta državno prvenstvo.[1] U slavnoj generaciji Concordije igrale su još Marica Cimperman, Vera i Nada Kremsir, Nada Bobinski, Zlata i Ivka Tonković, Zdenka Radović, Ema Gršetić i dr. a vodio ih je legendarni učitelj i trener Bogdan Cuvaj. Melita je bila zadnja živuća iz te generacije.[2] Igrala je za jugoslavensku reprezentaciju s kojom je osvojila zlatno odličje na SP-u u Londonu. Kad je osvojila naslov svjetske prvakinje, bila je učenica 7. razreda gimnazije. Reprezentativka u hazeni na IV. Svjetskim igrama u Londonu 1934. godine.[3] Bio je to tada najveći uspjeh jugoslavenskog ekipnog sporta uopće.[2]
Udala se za Juliusa (Julio junior) Schmidlina, sina švicarskog konzula i poduzetnika u Zagrebu Julia seniora Schmidlina. Suprug Julius bio je izaslanik Međunarodnoga crvenog križa u NDH, i tvorac vrijedna fotografskog izvješća o logorima Jasenovcu i Staroj Gradišci. Reorganizirao je Hrvatski Crveni križ. Bio je prisiljen naprasno napustiti Zagreb 5. ožujka 1945. godine, i Melita se odlučila pridružiti suprugu, bježeći pred nadolazećim komunistima.[1]
2017. godine objavio je knjigu o njoj i bratu povjesničar športa i športski publicist Eduard Hemar. Knjiga predstavlja sestru i brata koji su posljednji pioniri hrvatskog športa između dva svjetska rata (hazene i rukometa) i ujedno najstariji hrvatski športaši.[2] Umrla je 2019. godine.[1]
Izvori[uredi | uredi kôd]
- Svjetske prvakinje 1934. Arhivirana inačica izvorne stranice od 29. listopada 2013. (Wayback Machine), autorica Milka Babović
- ŠHK Concordia Arhivirana inačica izvorne stranice od 28. rujna 2013. (Wayback Machine) Hazenašice - prvakinje svijeta 1934.
- ↑ a b c d e f Hrvatski fokus Arhivirana inačica izvorne stranice od 5. veljače 2020. (Wayback Machine) Tihomir Nuić: Umrla jedna od najstarijih Hrvatica na svijetu - U Zürichu umrla Melita Schmidlin-Lovrenčić četvrtak, 28. ožujka 2019. (pristupljeno 5. veljače 2020.)
- ↑ a b c d e Hrvatski rukometni savez - udruga trenera Juraj Radovčić: Predstavljena knjiga ”Melita i Tibor Lovrenčić – posljednji pioniri hrvatskog sporta” 29. studenoga 2017. (pristupljeno 5. veljače 2020.)
- ↑ a b Hrvatski rukometni portal Juraj Radovčić: ZNAČAJNIH 80 GODINA RUKOMETA - POVODOM 80.GODIŠNJICE ZNAČAJNIH RUKOMETNIH DOGAĐAJA (1935 - 2015.godine), 12. veljače 2015.