Mezoregija Banja Luka

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Mezoregija Banja Luka prema Prostornom planu Republike Srpske
Mezoregija Banja Luka prema zemljopisnim udžbenicima i općine koje su u nadležnosti Okružnog suda u Banjoj Luci

Mezoregija Banja Luka je jedna od čvorišno-funkcionalnih regija Republike Srpske. Više je različitih regionalnih podjela Republike Srpske, a u gotovo svakoj od njih Banja Luka je sjedište jedne od regija.

Prostorni plan Republike Srpske definira ju kao mezoregiju i ove su općine dio te regije:[1]

Općine Podregije Gradiške:

Općine Podregije Mrkonjić Grada:

Prema zemljopisnim udžbenicima Banjolučku regiju čini prostor mezoregije Banje Luke skupa s prostorom mezoregije Prijedora (općine Bosanska Dubica, Bosanska Kostajnica, Krupa na Uni, Bosanski Novi, Oštra Luka i Prijedor). Ovaj je prostor pod nadležnošću okružnog suda u Banjoj Luci.

Prirodnozemljopisna obilježja[uredi VE | uredi]

Prirodnu fizionomiju Banjolučke regije čine dva dijela, panonski i planinsko-kotlinski. Veći dio regije pripada Planinsko-kotlinskoj, a manji Panonskoj makromorfološkoj oblasti.

Sjeverni dio regije čine niski ravničarski prostori: Lijevče polje, dio Posavine, te donji tokovi Une, Sane i Vrbasa, sa niskim horst planinama: Kozarom, Prosarom i Motajicom. Ovaj dio regije predstavlja njeno glavno agrarno područje i jedno od najvrjednijih u Republici Srpskoj. Klima sjevernog dijela regije je umjerena. U većem dijelu godine maritimni utjecaji sa zapada prevladavaju nad kontinentalnim s istoka i sjevera. Ljeta su umjereno topla, srednjih temperatura oko 21 °C, a zime umjereno hladne, srednje temperature oko 0 °C. Srednja godišnja količina oborina kreće se oko 1000 milimetara.

Peripanonski obod predstavlja prijelaz između sjevernog i južnog dijela regije, a čine ga srednje visoke planine: Manjača i Čemernica s međuplaninskim kotlinama i riječnim dolinama. Južni, planinsko-kotlinski dio regije čine srednje visoke planine: Srnetica i Lisina, visoke planine: Klekovača i Vitorog, te međuplaninski kotlinski prostori između njih. Ovaj dio regije ima izrazito planinska klimatsko-vegetacijska obilježja, a glavno prirodno bogatsvo čine šume.

Društveno-zemljopisne osobine[uredi VE | uredi]

Koncentracija stanovništva i naselja veća je u niskom ravničarskom dijelu regije i u dolinama rijeka, a znatno manja u planinskom dijelu. Najgušće su naseljene općine Banja Luka i Prijedor, s preko 100 stanovnika na kilometar četvorni, dok su najrjeđe naseljene općtine na jugu regije.

Za razliku od sjevernog ravničarskog dijela regije i njegove primarne — agrarne funkcije, njen planinsko-kotlinski dio odlikuje tradicionalno stočarstvo. Industrija, koja se u gradskim sredinama u drugoj polovini dvadesetog stoljeća dobro razvijala, sada je u stagnaciji, nakon propasti najvećih industrijskih kompleksa u uvjetima općih gospodarskih problema problema, prijelaza sustava sistema i posljedica rata.

Prometni infrastrukturni sustav odlikuje nešto gušća mreža cestovnih u odnosu na mrežu željezničkih komunikacija. Najznačajniji cestovni pravci su Bosanski Novi — Prijedor — Banja Luka i Bosanska Gradiška — Banja Luka — Mrkonjić Grad, dok željezničku mrežu regije čini pruga Dobrljin — Bosanski Novi — Prijedor — Banja Luka — Doboj.

Logotip Zajedničkog poslužitelja
Na Zajedničkom poslužitelju postoje datoteke vezane uz: Mezoregija Banja Luka

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. Акциони план за израду просторно планске документације у општинама и Градовима (srpski). Влада Републике Српске: Министарство за просторно уређење, грађевинарство и екологију Републике Српске (2007.) pristupljeno 23. veljače 2012.