Mirko Filipović

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Mirko Filipović
MirkoFilipovic.png
Osobni podatci
Pravo ime i prezime Mirko Filipović
Nadimak Cro Cop
Težinska kategorija teška
Državljanstvo hrvatsko
Stil ljevoruki
Visina 185 cm
Boksačke statistike
Profesionalne
Ukupno borba 45
Pobjeda 31
Pobjeda prekidom 28
Poraza 11
Neriješenih 2
Nevažećih 1
Amaterske
Ukupno borba 45
Pobjeda 40
Pobjeda prekidom 31
Poraza 5
Nagrade i dostignuća
Osvojene medalje
Muški boks
Natjecatelj za Flag of Croatia.svg Hrvatsku
Mediteranske igre
bronca Bari 1997. teška

Mirko "Cro Cop" Filipović (Vinkovci, 10. rujna 1974.[1]), hrvatski boksač, kickboksač, K-1 borac, borac mješovitih borilačkih vještina bivši političar i specijalac Anti Teroristčke Jedinice Lučko (ATJ) .Visok 188 cm i težak 103 kg. Trenutačno Mirko ima 31 pobjedu (22 nokauta, 5 predaje, 3 sudačke odluke), 11 poraza (5 nokauta, 3 predaje, 3 sudačke odluke), 2 neodlučene borbe i 1 NC (no contest).2006. je osvojio Prideov Grand Prix,a u 2007.je potpisao za UFC.2013. je ostvario dječački san pred svojom publikom u Zagrebačkoj Areni osvojivši K1 World Grand Prix i time je postao tek 2. čovjek koji drzi naslove u K1 i MMA-u.2014. je osvojio IGF pojas prvaka pobjedivši bivšeg olimpiskog pobjednika u judu.Njegov zaštitni znak je bio i ostao njegov ljevi high kick kojeg je jednom opisao kao:''desna noga bolnica,ljeva noga groblje.Smatran je legendom MMA-a uz Fedora Emelianenka i Antônia Rodrigo Nogueira. Nakon 14.travnja je rangiranje kao 15.teškaš UFC-a. Mirko Filipović rodio se 10. rujna 1974. godine u Vinkovcima. Osnovnu školu završio je [[1989.]] godine u [[Privlaka (Vukovarsko-srijemska županija)|Privlaci]]. [[Gimnazija|Gimnaziju]] u Vinkovcima upisuje iste godine, a za vrijeme [[Domovinski rat|Domovinskog rata]] treći razred završava u [[Varaždin|Varaždinu]]. Četvrti razred završava u svojoj matičnoj gimnaziji u Vinkovcima, gdje je [[1993.]] godine maturirao s vrlo dobrim uspjehom<ref name="PN"/>. Nakon završene gimnazije odlazi u [[Zagreb]] gdje upisuje Policijsku akademiju. U to vrijeme trenira razne [[Borilački sportovi|borilačke sportove]] i sudjeluje na brojnim natjecanjima u zemlji i [[europa|Europi]]. Nakon završene akademije postaje člana anti-terorističke jedinice Lučko (ATJ Lučko)<ref>Mup.hr - [http://mup.hr/696.aspx Ministra dodijelio prigodne nagrade] - Pripadnik Specijalne policije - ATJ Lučko Mirko Filipović, u svijetu borilačkih vještina poznat kao CRO COP nagrađen je pojedinačnom nagradom: - za izuzetne međunarodne sportske uspjehe kroz koje je promicao i Hrvatsku i Ministarstvo unutarnjih poslova, svugdje ističući svoju pripadnost specijalnoj policiji MUP-a, kako na mečevima tako i na press-konferencijama noseći hrvatsku policijsku odoru.</ref>. Kako se sve više okretao sportu gdje je postizao sve bolje rezultate, početkom [[2000.]] godine sporazumnim ugovorom odlazi iz [[Ministarstvo unutarnjih poslova Republike Hrvatske|Ministarstva unutarnjih poslova RH]]. Nakon toga prelazi u profesionalne borce ultimate fighta i započinje svoju uspješnu karijeru. == Borilačka karijera == === Karate === Malo je poznato da je Mirko za svog kratkotrajnog boravka u Varaždinu, trenirao karate, kod trenera Gorana Cerovečkog, no nakon toga ubrzo prelazi na boks{{nedostaje izvor}}. === Boks === Mnogima nije poznat podatak da se Mirko Filipović prvotno uspješno borio u amaterskom boksu, ostvarivši izvrstan omjer pobjeda i poraza(izuzev boks meča sa Jasminom Sejdinovićem). Od tog razdoblja ostala mu je vrhunska boksačka vještina, kojom je kasnije odskakao od ostalih boraca u kick-boksu i u K-1, odnosno na koncu i u mješovitim borilačkim vještinama. 1997. je godine sudjelovao kao hrvatski reprezentativac u superteškoj kategoriji na svjetskom prvenstvu u amaterskom boksu u Budimpešti. Izgubio je u šesnaestini završnice od Rusa [[Aleksej Lezin|Alekseja Lezina]] (onda još branitelja naslova svjetskog prvaka iz 1995., kad je u završnici pobijedio [[Vitalij Kličko|Vitalija Klička]]<ref name="SP 1995.">[http://amateur-boxing.strefa.pl/Championships/WorldChamps1995.html Svjetsko prvenstvo u boksu 1995.] </ref>) na bodove 12:4.<ref name="SP 1997.">[http://amateur-boxing.strefa.pl/Championships/WorldChamps1997.html Svjetsko prvenstvo u boksu 1997.] </ref> Kuriozitet je da su na tom prvenstvu u nižim kategorijama nastupili kasniji profesionalni svjetski prvaci [[Stjepan Božić]] (do 75 kg), [[Stipe Drviš]] (do 81 kg) te bivši i kasniji legendarni superteškaši, svjetski prvaci [[Ruslan Čagajev]] i [[Felix Savon]] u teškoj i [[Sergej Ljahovič]] u superteškoj.<ref name="SP 1997."/> === K-1 === [[1996]]., 21-godišnji Mirko Filipović nastupio je na [[K-1 Grand Prix]] turniru. Prvo je pobijedio prošlogodišnjeg finalista, [[Jerome Le Banner|Jerome Le Bannera]], no, zatim biva poražen od poznatog [[Ernesto Hoost|Ernesta Hoosta]]. Ponovno se vratio za 3 godine porazivši Britanca [[Ricky Nicholson|Ricky "Tank" Nicholsona]], no onda je izgubio od Švicarca [[Xhavit Bajrami|Xhavit Bajramija]]. Poslije toga dobio je pozivnicu za međunarodni turnir gdje je iznenadio cijeli svijet porazivši K-1 borca [[Mike Bernardo|Mikea Bernarda]] u jednoj od ponajboljih K-1 borbi dotad. Nakon Bernarda, Mirko je porazio i japansku zvijezdu [[Musashi]]ja te australskog karate borca [[Sam Greco|Sam Greca]], dok ga iste večeri nije opet porazio Ernesto Hoost. Jedan od uzroka tog poraza je slomljeno rebro iz prijašnjih borbi. Nakon toga je nastavio sa pobjedama na K-1 turnirima. Pobjeđivao je poznate borce kao što su [[Peter Aerts]], [[Mark Hunt]] i [[Remy Bonjasky]]. Postao je prvi borac koji je nokautom ( nakon 86 sekundi ) pobijedio gorostasnog [[Bob Sapp|Bob Sappa]] zvanog "Zvijer". [[2000]]. je pobijedio karate borca [[Glaube Feitosa|Glaube Feitosu]] i boksača [[Hiromi Amada|Hiromi Amadu]] kako bi se plasirao u finale [[Nagoya Grand Prix]] turnira. Tamo mu se osvetio Mike Bernardo, a Mirko je opet u tu borbu ušao ozlijeđen; šepajući je ušao u ring. Bernardo je, naravno, ciljao upravo tu nogu. Zbog tog poteza postao je obožavan u [[Japan]]u. Kao finalist je odmah nastupio među najboljih 8 na Grand Prix turniru 2000., no opet ga je pobijedio Hoost. [[2001.]] iznenađujuće ga je nokautirao Kanađanin [[Michael McDonald]] već u prvoj rundi..Od tada bilježi sjajne pobjede nad Markom Huntom, ožujka 2002. jednoglasnom odlukom sudaca, Remyem Bonjaskym srpnja iste godine, te nad Bob Sappom travnja 2003. nokautom u prvoj rundi (sve po pravilima K-1).Nakon toga je potpisao za MMA organizaciju PRIDE. === PRIDE FC === [[2001.]] ''Cro Cop'' je prešao u [[PRIDE]], nezadovoljan svojom plaćom kao K-1 borac. Godinu kasnije je napustio posao policajca u Alphi kako bi se koncentrirao na PRIDE turnire.Nakon što je pobjedio Kazujutiya Fujitu u svom MMA debiju,Mirko je imao svoj debi na Pride 17 gdje se borio s Nobuhikom Takadom.Meč je bio održan prema posebnim pravilima koja nalažu ako meč ide do kraja da će biti proglašen izjednačenjem.Da meč nije bio održan po posebnim pravilima Mirko bi pobjedio odlukom sudaca.Mirko se na Inoki Bom-Ba-Ye 2001. borio s Yujiom Nagatom kojeg je nokautirao svojim high kickom nakon samo 18 sekundi meča. Ista su se pravila održala u Mirkovom meču s,tada Prideovim prvakom srednje kategorije Wanderleiom Silvom.Meč je išao do kraja pa je bio proglašen izjednačenjem.28.Kolovoza se Mirko borio s japanskom superzvijezdom Kazishikiom Sakurabom na Pridovom Shockwave gdje je Mirko pobjedio nokautom nakon što je slomio Sakurabinu orbitalnu kost. Sljedeča borba mu je bila revanš s Kazujutyom Fujitom na Inoki Bom-Ba-Ye 2002 gdje je Mirko pobjedio ovaj put odlukom sudaca. Filipović se vratio u Pride da bi se borio s bivšim izazivačem u Pridovoj teškoj kategoriji Heath Hearringom na Pride 26 (23.lipnja 2003.)Nakon što je protivnika pogodio u jetru svojom ljevom nogom i nastavio ga udarati šakama po podu,Mirko je pobjedio nokautom u 1.rundi.Nakon toga se borio s Ukrajinskim udaračem Igorom Vovchanchynom na Pride Total Elimination 2003.Mirko je pokazao i ovoj borbi da je jaki udarač,nokautiravši Igora svojim ljevim high kickom nakon 1:30 u 1. rundi.Mirko se nakon toga borio s Meksičkim profesionalnim hrvačem Dos Carasom Jr. na Pride Bushido gdje ga je nokautirao svojim ljevim high kickom za samo 46.sekundi. Silne te pobjede dovele su ga do šanse da se za naslov prvaka obračuna sa poznatim [[Antonio Rodrigo Nogueira|"Minotaurom"]] 9.studenog [[2003]]. U toj borbi prvu rundu bio je na nogama i time, jasno, bio bolji protivnik. Ipak, protivnik ga je pobijedio u drugoj rundi nakon poluge na ruci. Nakon te borbe je priznao da je bio previše samouvjeren u sebe protiv Minotaura. [[2004]]. Mirko je angažirao [[Fabricio Werdum|Fabricija Werduma]] ( bivšeg svjetskog prvaka u [[Jiu-Jitsu]] ) kao trenera, nebi li se unaprijedio u ležećoj borbi.Pobjedio je Rona Watermana soccker kickovima u 1. rundi na Pride 27 .Na Pride Bushido 2 je pobjedio Yoshishu Yamamotoa u 1. rundi nokautom nakon boksačkih serija.Na PRIDEovom turniru [[2004]]. iznenađujuće ga je nokautirao [[Kevin Randleman]]. Uzvrat je bio krajem te godine. ''Cro Cop'' je u međuvremenu uporno tražio od Pridea da mu dopuste borbu sa prvakom Fedorom Emelianenkom. Nakon Randelmana je ostvario 7 pobjeda za redom,uključujući pobjede protiv Hinormitsu Kanehara,Shungom Oyamom,Joshom Barnettom,Aleksandrom Emelianenkom brata prvaka kojeg je nokautirao high kickom,pobjedio je gušenjem u revanšu s Randelmanom,pobjedio je Marka Colemana i Ibrahima Magomedova Fedorovog suvježbaća. Protiv Fedora se borio [[28. kolovoza]] [[2005]]. Nakon 3 runde Mirko je ipak izgubio jednoglasnom odlukom sudaca. Po mnogima, najbolji borac na svijetu ikad, Fedor Emelianenko, kazao je kako mu je Filipović bio dosad najteži protivnik. Filipović je za poraz okrivio vremensku razliku i probleme sa spavanjem.Borba Mirka i Fedora je proglašena najboljom MMA borbom svih vremena. Već [[23. listopada]] [[2005]]. Mirko je bio u ringu. Ovaj put sa Joshom Barnettom. Nakon 3 runde, pobijedio je jednoglasnom odlukom sudaca. Filipović je [[31. prosinca]] [[2005]]. poražen je od Marka Hunta odlukom sudaca, koji su [[samoa]]nskog borca smatrali agresivnijim. Ovaj meč obilježilo je i Mirkovo nošenje tenisica, što je bio presedan, budući da se on uvijek bori bos. Dovelo je to do vjerovanja da je zadobio ozljedu stopala prije borbe. Mirko takvo što nije nikad priznao. Također je bilo priče o njegovom umoru, te mu je savjetovano da se odmori prije sljedećih borbi. === PRIDE OPEN WEIGHT PRVAK 2006=== [[5. svibnja]] [[2006]]. Mirko je opet nastupio na Pridovom turniru. Prva borba bila je sa [[Ikuhisa Minowa|Ikuhisa Minowom]], profesionalnim hrvačem i majstorom mnogih borilačkih vještina. Mirko ga je, ipak, porazio nakon minutu i 10 sekundi razornim boksačkim tehnikama. [[1. srpnja]] [[2006]]. porazio je olimpiskog osvjača zlatne medalje u judu , [[Hidehiko Yoshida|Hidehiko Yoshidu]]. Hrvatski borac porazio ga je snažnim low kickovima od kojih Japanac više nije mogao stajati na nogama. [[10. rujna]] [[2006]] Mirko se u polufinalu borio s Wanderlei Silvom,kojeg je nokautirao svojim legendarnim high kickom u 1. rundi.I u finalu je po 3. put pobjedio Josha Barnetta koji je morao priznati poraz nakon sto mu je Mirko slomio orbitalnu kost. Mirko je s ovim dvjema pobjedama postao prvak Pride-a na svoj 32. rođendan.Nakon borbe je Mirko priznao novinarima da se više nebi borio ako nije osvojio turnir.Također je rekao da mu je to bila naljepša noć u životu i da samo žali za jednim.To što njegov otac nije preživio da vidi njegov uspjeh i posvetio je taj turnir svom ocu. === UFC === Nakon nekog vremena počele su kružiti priče o njegovom prelasku iz Pride-a u [[SAD|američki]] [[UFC]], tj. Ultimate Fighting Championship. Pretposljednjeg dana [[2006]]. potvrdio je te priče te ubrzo potpisao ugovor koji ga obvezuje na 6 borbi. U prvoj borbi,3.veljače u Las Vegasu se borio s tad nepobjedivim Eddiem Sanchezom.Mirko je dominirao u cjeloj borbi bacivši ljevi low kick pa desni sve dok nije sjeo legendarni high kick koji je ošamutio Sancheza i zatim snažan ljevi direkt koji ruši Sancheza na pod,gdje ga Mirko dovršava ''Ground And Poundom'' nakon 4 minute prve runde. Njegova druga borba pod okriljem američkog UFC-a se održala [[21. travnja]] 2007. godine u [[Manchester|Manchesteru]], [[Ujedinjeno Kraljevstvo]]. Mirku se suprotstavio [[Gabriel Gonzaga|Gabriel "Napao" Gonzaga]], čiji se stil borbe bazira na [[brazilski jiu jitsu|brazilskom jiu jitsuu]], iz kojeg posjeduje i crni pojas. Filipović je u svoj team uključio [[Marcio Corletta|Marcia Corletta]], koji je majstor [[brazilski jiu jitsu|brazilskog jiu jitsua]], te [[Carter Williams|Cartera Williamsa]] kako bi se adekvatno pripremio za nadolazeću borbu. Tu borbu je izgubio. Nakon dugog početnog odmjeravanja bez akcije, Gonzaga ruši Mirka na pod i skoro cijelu rundu Mirko provodi na podu u podređenom položaju, primivši mnoštvo udaraca laktom u glavu za koje nije imao pripremljenu obranu. Nakon što je sudac podigao borce na noge zbog "usporenosti" borbe, očekivao se skori kraj runde. Međutim, Gonzaga je hineći middle kick odvratio Mirkov blok prema trupu i izveo snažan desni high kick u sljepoočnicu. Borba je završila nokautom u 4. minuti i 51. sekundi 1. runde.Mirko je prije borbe izjavio da mu svaka borba može biti posljednja i da je on nakon borbe u parteru bio ošamućen i da je vidio dvostruko.Mirko je priznao da je podcjenio kavez i njegova pravila i rekao da će se ubuduće bolje pripremiti za Američki UFC. Nakon te borbe Mirkova slijedeća borba pod UFC-om, održala se [[8. rujna]] 2007 na UFC-u 75 protiv francuskog kickboksača [[Chieck Konga]]. Iako je Mirko dobro započeo 1. rundu u drugoj i trečoj rundi Kongo se koristi prljavim udarcima koljenima u genitalije koje su Mirka znatno oslabili.Mirko je i tu borbu izgubio jednoglasnom odlukom sudaca.Navijači su se počeli žaliti što nisu diskvalificirali Konga nakon tih udarca u genitalije.Nakon borbe Mirko je izjavio da je tokom borbe slomio rebra te primio 3 zabranjena udarca u genitalije, što ga je naposlijetku koštalo snage za povratak u borbu. Mirko se za tu boru pripremao sa bivšim K-1 suparnikom, Remy Bonjaskyem, i Gilbert Yvelom te Abu Dhabi Combat Club grapling prvakom Dean Listerom. Za tu borbu glavni Mirkov trener bio Ivan "Hydro" Hippolyte. Kojeg je nakon te borbe zamijenio Marijanom Žižanovićem kojeg je kasnije opet zamijenio Hippolyte. === DREAM FC === Porazi od Gonzage i Konga bila su prva 2 uzastopna poraza u Mirkovoj karijeri. Nakon neuspješnog prvotnog ishoda u UFC-u Mirko se opet vratio novoj japanskoj organizaciji nastaloj na krhotinama bivšeg Pridea, [[DREAM FC]]. Mirko je prijelaz u DREAM najavio preko svoga bloga [[12. veljače]] 2008. godine. Već [[11. ožujka]] 2008. godine organizatori su objavili da će Mirkov protivnik biti [[Tatsuya Mizuno]], [[15. ožujka]] 2008. godine na Dreamu 1. Mirko je pobijedio Mizuna boksačkim tehnikama nokautom u samo 0:56 sekundi borbe. Na pitanje hrvatskom borcu o trenutnom stanju Mirkovog ugovora s UFC-om i da li će ometati njegovo sudjelovanje u 'Dream' događajima, Dream producent i frontman Keiichi Sasahara, rekao je, "iako ne mogu dijeliti određene detalje o njegovom ugovoru, neće biti nikakvih predvidivih problema koji iz tog proizlaze ". Filipović je dao nejasan odgovor na pitanje vezano uz svoju karijeru, objašnjavajući i spominjući svoju namjeru da se vraća u [[UFC]] negdje u skoroj budućnosti. "Pa, kao što svi znate, imao sam loše razdoblje u karijeri i moje zadnje dvije borbe u UFC-u sam izgubio", rekao je [[Filipović]]. "Ne želim da itko misli da sam pobjegao iz UFC-a, ali ja sam puno razmišljao o tome kako nastaviti svoju karijeru, i mislim da u ovom trenutku, mislim da je [[DREAM]] pravo mjesto za mene. " "A i nikada se nisam volio boriti u kavezu. Uvijek sam volio boriti se u ringu. Druga stvar je da sam volio borbe u [[Japanu]]. Japan je kao moj drugi dom, osjećam kao da sam doma u Japanu. Svi ti razlozi su me doveli ovdje, a ja sam vrlo sretan što ću se boriti ovdje u Japanu. ali, naravno, jedan dan, ne znam kada, ali svakako ću se vratiti u [[UFC]] pokazati da je to samo loše razdoblje za mene. Sada sam potpuno sam se oporavio, fizički i psihički, mentalno najvažnije ". <nowiki>Mirkova sljedeća borba je bila protiv Nizozemca Alisteira Overeema na Dreamu 6 23.rujna 2008.Mirko je dobro krenuo u borbu i malo uzdrmao Overeema.Overeem je kasnije dobio 2-3 rušenja nakon kojih se Mirko ustao i bacio jedan middle kick i jedan high kick.Dok su bili u klinču Overeem je dva puta koljenom pogodio Mirka u genitalije nakon kojih Mirko nije mogao nastaviti i borba je proglašena ''NC'' (bez pobjednika).

Mirko se na 31.Prosinca 2008. borio s 30 cm višim i 50 kilograma težim Hong-Choi-manom na priredbi Dynamate! 2008. Mirko je dominirao ručnim i nožnim tehnikama i pogodio Hong Choi-mana unutarnjim ljevim low kickom,te pobjedio nokautom u 1. rundi.Nakon borbe je Mirko najavio da će ići na operaciju koljena da rekonstruira svoje ligamente.

Povratak u UFC[uredi VE | uredi]

Nakon sto se riješio svojih ozljeda Mirko Filipović se vratio u UFC.Na priredbi UFC 99 je pobjedio Mustaphu Al Turka boksačkim serijama kasnije u 1. rundi.

Na UFC-u 103 se borio s mladim Brazilcem Juniorom Dos Santosom.Mirko je dobro zapoceo 1. rundu koristeći boksačke serije i nožne tehnike.2. je također dobro odradio bacajući svoj high kick.U 3. rundi mu je od jednog udarca pukla arkada i zbog čega je trebao predati meč.

Nakon poraza je Mirko priznao da je učinio nešto krivo u svojim pripremama i najavio velike promjene u svojim pripremama.Trebao se boriti s Benom Rothwelom na priredbi UFC 110 ali je Rothwel otkazao zbog bolesti.Umjesto njega se borio s hrvatskim austrelcem Anthonyom Peroshom.Tijekom borbe je Mirko bio agresivniji i dominatniji.Pred kraj 1. runde je pogodio Prosha laktom i time mu raskrvario čelo zbog cega je sudac trebao prekinuti dvoboj.

Na priredbi UFC 115 se borio s bivšim kickboxačem Pat Barryem u Vancuveru Kanadi.Iako je bio u nokdaunu 2 puta i time izgubio 1. rundu,Filipović je pobjedio 2. rundu zbog njegove borbe u parteru.U 3. rundi je bacio 2 high kicka i radio na ručnim tehnikama koje su na kraju bacile Barrya u nokdaun gdje je Mirko pobjedio zahvatom gušenja i time osvojio bonus za Submission of the night!


Povlačenje od MMA-a i povratak u K-1[uredi VE | uredi]

Početkom 2012. godine, Mirko je najavio da bi se nakon ispunjenja obaveza iz ugovora s UFC-om želio vratiti svojim početcima, točnije u K-1 svijet.Mirko je to i napravio te se povukao iz MMA svijeta i vratio se u K-1 na priredbi Cro Cop Final Fight u ožujku 2012.u Zagrebačkoj Areni, gdje je upisao pobjedu protiv Raya Sefa jednoglasnom odlukom sudaca. U svibnju 2012. godine, Mirko sudjeluje na priredbi K-1 održanoj u Madridu gdje je tehnički nokautirao Lorena Javiera Jorgea u 2.rundi.14. listopada 2012. pobijedio je u kvalifikacijama za završni turnir K-1 Amerikanca Randyja Blakea odlukom sudaca.

Na K-1 World Grand Prixu 2013.koji se održao 15. ožujka 2013., pobijedio je Amerikanca Jarrella Millera, dotad neporaženog u kickboksu, Ukrajinca Pavla Žuravljova kombinirajući nožne i ručne tehnike i u završnoj borbi Surinamca Ismaela Londta kojeg je u 2.rundi bacio u nokdaun svojim legendarnim high kickom i na kraju je odradio sve runde u svim borbama. Tako je postao drugi Hrvat koji je osvojio K-1 i također je ispunio svoj dječački san.

Izgubio je u revanšu protiv Remya Bonjaskog na Gloryju 14 u Zagrebačkoj Areni konzervativnom odlukom sudaca.Mnogi navijači misle da su suci poklonili pobjedu Remyu jer mu je to bila oproštajna borba. Trebao se održati revanš između njega i Pata Barrya ali Barryu Atletska komisija nije dozvolila borbu,pa ga je zamjenio Sergei Kharitonov koji je otkazao zbog ozljede i bio je zamjenjen s Jarrelom Millerom.Mirko je tijekom meča bio agresivniji i koristio je češće nožne tehnike pobjedivši odlukom sudaca.

Povratak u MMA[uredi VE | uredi]

8.kolovoza se počelo špekulirati o Filipovičevom povratku u MMA i 31.prosinca se vratio u MMA ring protiv bivšeg sumo hrvača Shinichija Suzukawe na Inoki Bom-Ba-Ye 2012 u Tokiju,Japanu.Pobjedio je polugom u 1. minuti borbe.

Trebao se boriti s Aleksandrom Emelianenkom u studenom 2013.Ali su organizatori otkazali borbu jer se Emelianenko potukao u kafiću sa 63-godišnjakom i bio je zamjenjen Aleksejem Oleynikom. Mirko je izgubio borbu u 1. rundi gušenjem. Nakon borbe je rekao da je došao u poziciju gdje je inače na vježbi pustio sparing partneru da ga uguši i da je platio svoju pogrešku.

23.Kolovoza 2014 je pobjedio bivšeg olimpiskog pobjednika u judu Satoshia ishii-a i oduzeo mu pojas IGF prvaka zbog porezotine koju je Filipović zadao Ishii-u u 2. rundi pa je sudac prekinuo borbu.Trebao se održati revanš protiv Ishii-a 31.prosinca ali je Ishii otkazao zbog ozljede rebra.1.prosinca je Ishii najavio da ozljeda nije teška i revanš je opet bio služben. Mirko je opet pobjedio Ishiia u 2. rundi svojim legendarnim high kickom,najubojitijim oružjem i obranio svoj IGF pojas. U gledalištu su te većeri bili legende slobodne borbe Wanderlei Silva i Fedor Emelianenko,kojima je Mirko zahvalio sto su uvelićali,za njega posebnu večer.

Drugi povratak u UFC[uredi VE | uredi]

Počelo se špekulirati 21. siječnja 2015. o Mirkovom povratku u UFC. Filipović i Dana White su to potvrdili s uvjetom da Mirko revanšira s nekim borcima od kojih je izgubio. Filipović će se ponovno boriti za promociju u travnju 2015. 23. siječnja su počele kružiti glasine o revanšu s Gabrielom Gonzagom, čovjeku koji mu je nanio najteži poraz u karijeri. Istoga dana UFC je potvrdio te glasine i Mirko se s Gabrielom Gonzagom borio 11. travnja 2015. na priredbi UFC Fight Night 64 u Poljskoj, u Krakovu.[2][3] U revanšu je ostvario je spektakularnu pobjedu prijekidom u 3. rundi, bacivši protivnika u tehnički nokaut nakon niza udaraca laktom.

Borbe po pravilima mješovitih borilačkih vještina[uredi VE | uredi]

31 pobjeda (23 nokauta, 5 predaje, 3 sudačke odluke), 11 poraza (5 nokauta, 3 predaje, 3 sudačke odluke), 2 neodlučene borbe i 1 NC (no contest).



Datum Rezultat Protivnik Priredba Način Runda Vrijeme
11.travnja 2015. pobjeda Flag of Brazil.svg Gabriel Gonzaga UFC Fight Night 64 tehnički nokaut(lakat, udarci rukom na podu) 3 1:30
31.prosinca 2014. pobjeda Flag of Japan.svgSatoshi Ishii Inoki Bom-Ba-Ye 2014 nokaut(udarac nogom u glavu) 2 5:00
23.kolovoza 2014. pobjeda Flag of Japan.svgSatoshi Ishii Inoki Genome Fight 2 tehnički nokaut(prekid,krvarenje) 2 2:37
9. studenoga 2013. poraz Zastava Ruske Federacije.svgAleksej Olejnik LEGEND 2 prekid (gušenje) 1 4:41
31. prosinca 2012. pobjeda Flag of Japan.svg Shinichi Suzukawa IGF - Inoki Bom-Ba-Ye 2012 prekid (poluga na ruci) 1 1:18
29. listopada 2011. poraz Flag of the United States.svg Roy Nelson UFC 137 tehnički nokaut 3 1:30
19. ožujka 2011. poraz Flag of the United States.svg Brendan Schaub UFC 128 prekid (udarac u glavu) 3 3:44
25. rujna 2010. poraz Flag of the United States.svg Frank Mir UFC 119 prekid (udarac koljenom u glavu) 3 4:02
13. lipnja 2010. pobjeda Flag of the United States.svg Pat Barry UFC 115 predaja (gušenje) 3 4:30
20. veljače 2010. pobjeda Flag of Australia.svg Anthony Perosh UFC 110 prekid(krvarenje) 2 5:00
13. lipnja 2009. pobjeda Flag of the United Kingdom.svg Mostapha Al-turk UFC 99 : The Comeback prekid (udarci u glavu) 1 3:06
31. prosinca 2008. pobjeda Flag of South Korea.svg Hong Man Choi Dynamite!! 2008 prekid (udarci u nogu) 1 6:32
23. rujna 2008. bez borbe Flag of the Netherlands.svg Alistair Overeem DREAM 6 prekid (udarci u prepone) 1 6:09
15. ožujka 2008. pobjeda Flag of Japan.svg Tatsuya Mizuno DREAM 1 tehnički nokaut (udarci rukama) 1 0:56
08. rujna 2007. poraz Flag of France.svg Cheick Kongo UFC 75 sudačka odluka (jednoglasna) 3 5:00
.21.travnja 2007. poraz Flag of Brazil.svg Gabriel Gonzaga UFC 70 prekid (udarac nogom u glavu 1 4:51
3. veljače 2007. pobjeda Flag of the United States.svg Eddie Sanchez UFC 67: All or Nothing tehnički nokaut (udarci rukama) 1 4:33
10. rujna 2006. pobjeda Flag of the United States.svg Josh Barnett PRIDE Final Conflict Absolute predaja (ozljeda) 1 7:32
10. rujna 2006. pobjeda Flag of Brazil.svg Wanderlei Silva PRIDE Final Conflict Absolute nokaut (udarac nogom u glavu) 1 5:26
1. srpnja 2006. pobjeda Flag of Japan.svg Hidehiko Yoshida PRIDE Critical Countdown Absolute predaja (udarci nogom u nogu) 1 7:38
5. svibnja 2006. pobjeda Flag of Japan.svg Ikuhisa Minowa PRIDE Total Elimination Absolute tehnički nokaut (udarci) 1 1:10
31. prosinca 2005. poraz Flag of New Zealand.svg Mark Hunt PRIDE Shockwave 2005 sudačka odluka (podijeljena) (prije borbe Cro Cop je bio ozljeden - ozljeda koljena) 3 5:00
23. listopada 2005. pobjeda Flag of the United States.svg Josh Barnett PRIDE 30 sudačka odluka (jednoglasna) 3 5:00
28. kolovoza 2005. poraz Zastava Ruske Federacije.svg Fedor Emelianenko PRIDE Final Conflict 2005 sudačka odluka (jednoglasna) 3 5:00
26. lipnja 2005. pobjeda Zastava Ruske Federacije.svg Ibragim Magomedov PRIDE Critical Countdown 2005 nokaut (udarac nogom u tijelo) 1 3:53
20. veljače 2005. pobjeda Flag of the United States.svg Mark Coleman PRIDE 29 nokaut (udarci rukama) 1 3:40
31. prosinca 2004. pobjeda Flag of the United States.svg Kevin Randleman PRIDE Shockwave 2004 predaja (giljotina) 1 0:41
31. listopada 2004. pobjeda Flag of the United States.svg Josh Barnett PRIDE 28 predaja (ozljeda ramena) 1 0:46
15. kolovoza 2004. pobjeda Zastava Ruske Federacije.svg Aleksandr Emelijanenko PRIDE Final Conflict 2004 nokaut (udarac nogom u glavu i udarci rukama) 1 2:09
19. srpnja 2004. pobjeda Flag of Japan.svg Shungo Oyama PRIDE Bushido 4 tehnički nokaut (udarci) 1 1:00
23. svibnja 2004. pobjeda Flag of Japan.svg Hiromitsu Kanehara PRIDE Bushido 3 sudačka odluka (jednoglasna) 2 5:00
25. travnja 2004. poraz Flag of the United States.svg Kevin Randleman PRIDE Total Elimination 2004 nokaut (udarci rukama) 1 1:57
15. veljače 2004. pobjeda Flag of Japan.svg Yoshihisa Yamamoto PRIDE Bushido 2 tehnički nokaut (udarci) 1 2:12
1. veljače 2004. pobjeda Flag of the United States.svg Ron Waterman PRIDE 27 tehnički nokaut (udarci) 1 1:37
9. studenoga 2003. poraz Flag of Brazil.svg Antônio Rodrigo Nogueira PRIDE Final Conflict 2003 predaja (Poluga na ruci) 2 1:45
5. listopada 2003. pobjeda Flag of Mexico.svg Dos Caras Jr. PRIDE Bushido 1 nokaut (udarac nogom u glavu) 1 0:46
10. kolovoza 2003. pobjeda Flag of Ukraine.svg Igor Vovčančin PRIDE Total Elimination 2003 nokaut (udarac nogom u glavu) 1 1:29
8. lipnja 2003. pobjeda Flag of the United States.svg Heath Herring PRIDE 26 tehnički nokaut (udarci) 1 3:17
31. prosinca 2002. pobjeda Flag of Japan.svg Kazuyuki Fujita Inoki Bom-Ba-Ye 2002-K-1 vs. Inoki sudačka odluka (jednoglasna) 3 5:00
28. kolovoza 2002. pobjeda Flag of Japan.svg Kazushi Sakuraba PRIDE Shockwave 2002 tehnički nokaut (slomljena ključna kost) 1 3:17
28. travnja 2002. neodlučeno Flag of Brazil.svg Wanderlei Silva PRIDE 20 Posebna pravila nalagala su automatski ishod borbe izjednačeno ako borba dođe do isteka vremena 5 3:00
31. prosinca 2001. pobjeda Flag of Japan.svg Yuji Nagata Inoki Bom-Ba-Ye 2001-K-1 vs. Inoki tehnički nokaut (udarci rukama) 1 0:21
3. studenoga 2001. neodlučeno Flag of Japan.svg Nobuhiko Takada PRIDE 17 posebna pravila nalagala su automatski ishod borbe izjednačeno ako borba dođe do isteka vremena 5 3:00
19. kolovoza 2001. pobjeda Flag of Japan.svg Kazuyuki Fujita K-1-Andy Hug Memorial tehnički nokaut (porezotina) 1 0:39

Politička karijera[uredi VE | uredi]

Mjeseca studenog 2003. Filipović se kandidirao za Sabor na listi SDP-a (no nije član), u čemu je i uspio. Borio se za veće financiranje policije, no, uskoro je istupio iz politike. Kasnije je tvrdio kako nije imao dovoljno veza unutar političkih krugova, te je njegov trud time bio uzaludan.

Zanimljivosti[uredi VE | uredi]

  • Prije svake borbe prilikom ulaska u ring prati ga pjesma "The Wild Boys" od Duran Durana
  • U prvom nastupu u UFC prilikom ulaska u ring umjesto tradicionalne "The Wild Boys" pratila ga je službena PRIDE-ova himna.
  • Snimio je film imena Ultimate Force.
  • Filipović je zaigrao za HNK Cibaliju iz Vinkovaca 5. studenog 2004. na utakmici protiv Vukovara ´91.

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. Povijest.net - Mirko Filipović (Cro Cop) - Autor Josip Šarčević, prof., 24. rujna 2007.g.
  2. Potvrđeno: Cro Cop i Gonzaga predvode prvi povijesni UFC u Poljskoj!, fightsite.hr, 23. siječnja 2015.
  3. (): UFC Announces Events in Scotland & Germany, ‘Cro Cop’ vs. Gonzaga 2 in Poland, Sherdog, 23. siječnja 2015. (eng.)

Vanjske poveznice i izvori[uredi VE | uredi]