Muhamed Al-Idrisi

Izvor: Wikipedija
Karta Svijeta iz 1154. godine. Jug je prema gore

Muhamed el Idrisi, punim imenom Abu Abd Allah Muhammad al-Idrisi al-Qurtubi al-Hasani al-Sabti, (arap: أبو عبد الله محمد الإدريسي‎), (Ceuta, 1099.Palermo, 1164.) bio je arapski kartograf i geograf.

Životopis[uredi | uredi kôd]

Muhamed el Idrisi rođen je u Ceuti. Školovao se u maurskoj Španjolskoj, gdje je stekao kartografsko i geografsko znanje. Studij je završio u Cordobi koja je pod arapskom dominacijom postala najznačajnije kulturno središte na iberijskom poluotoku. Nekoliko godina proveo je u Sjevernoj Africi i Maloj Aziji prije nego što je došao na Siciliju gdje je osnovano kulturno središte u kojem je proveo ostatak života. Na poziv kralja Rogera II. došao je na normanski dvor u Palermo na Siciliji. Roger II. bio je veliki ljubitelj i mecena znanosti i umjetnosti pa su se na njegovu dvoru sredinom 12. stoljeća okupljali mnogi slobodni europski učenjaci, umjetnici i ljubitelji knjige. Bavio se mišlju da sastavi veliku kartu svijeta, ali ne prema starijim predlošcima, nego rezultatima svoga vremena. Zato je dao Idrisiju zadatak da izradi veliku kartu tada poznatog svijeta.

U sljedećih petnaest godina polazile su iz Palerma normanske lađe koje su plovile cijelim Sredozemljem. Na njima su bili izučeni mjernici, koji su opažali i tako skupljali građu za buduću kartu. Na nekim je putovanjima bio i Idrisi. Prema zapisima Abdurahama Zekija, Idrisi je 1153. obišao i hrvatsko primorje. Tom prilikom bio je u Senju, Kninu, Biogradu, Šibeniku, Trogiru, Splitu, Stonu i Dubrovniku. Na dvor su dolazili brojni poklisari od kojih su također prikupljeni podaci o udaljenosti mjesta i stranim zemljama. Kartu je završio 1154., nekoliko tjedana prije smrti kralja Rogera II. i u čast svoga mecene nazvao je Tabula Rogeriana. Karta je bila formata 3,42×1,48 m, a poslije je od nje izrađena kopija na srebrnim pločama. Oba su izvornika izgubljena i danas postoje samo naknadno izrađene kopije. Na toj se karti u dosta krupnom mjerilu vidi Hrvatska. To je prva poznata karta na kojoj se ona spominje poimence.[1]

Karta Tabula Rogeriana

Uz kartu je Idrisi napisao i popratni komentar, u kojem također spominje Hrvatsku i njezine gradove. Dubrovnik se spominje u sastavu hrvatske zemlje (arap. bilad Garvasia) uz bilješku kako je to ujedno i posljednji grad na jugu Hrvatske.[2] Tako je nastala njegova Geografija ili Kitab al Rudjar (Rogerova knjiga). Na Tabuli Rogeriani ima ukupno oko 2500 geografskih imena, a u Kitab al Rudjar oko 7000. Idrisijeva karta bila je neobično sastavljena. Svaka sekcija činila je jedan dužinski stupanj, a po širini obuhvaćala je jedan klimatski pojas. U uvodu Geografije Idrisi govori o obliku i veličini Zemlje te zaključuje da se dobre karte mogu sastaviti samo pomoću kartografske projekcije s meridijanima i paralelama. Međutim, to pravilo nije primijenio na svojoj karti. Tabula Rogeriana orijentirana je prema arapskom običaju, što znači da je sjever dolje. Svi nazivi na karti napisani su arapskim pismom, pa stoga i danas postoji teškoća u čitanju i prevođenju pojedinih naziva.

Idrisi je na dvoru ostao i poslije Rogerove smrti, te je za njegova sina i nasljednika Vilima I. napisao 1161. još jedno geografsko djelo Perivoj uljudnosti i okrepa duše, a pisao je i o ljekovitu bilju i spjevao nekoliko pjesama. To drugo geografsko djelo je izgubljeno, ali je sačuvana jedna kasnija skraćena inačica iz 1192. s naslovom Vrtovi radosti, poznata u znanosti kao Mali Idrisi.

Djela[uredi | uredi kôd]

Literatura[uredi | uredi kôd]

  • Šime Ljubić, L'Italia descritta nel libro del re Ruggero compilato da Edrisi. Testo arabo pubblicato con versione e note da M. Amari e C. Schiaparelli, Roma 1883. Rad JAZU 1887., 85, str. 229-240.
  • Gavro Škrivanić, Idrisijevi podaci o Jugoslavenskim zemljama (1154). Monumenta cartographica Jugoslaviae II, Beograd, 1979., str. 9-23.
  • Ronald Vere Tooley, Tooley’s Dictionary of Mapmakers. Map Collector Publications Limited, Tring, Hertfordshire, Engleska, 1979., str. 324.
  • Josip Lučić, O kartografiji u Dubrovačkoj Republici. Anali Zavoda za povijesne znanosti JAZU, Dubrovnik, 1988.
  • Luciano Lago, Theatrvm Adriae. Trst, 1989., str. 39-41.
  • Mirko Marković, Descriptio Croatiae. Naprijed, Zagreb, 1993., str. 50-51., 54-55.
  • Mirko Marković, Brod - kulturno-povijesna monografija. Slavonski Brod, 1994.
  • Mithad Kozličić, Atlas - Kartografski spomenici Hrvatskog Jadrana. AGM, Zagreb, 1995., str. 19-22.
  • Aldo Sošić, Kartografi Istre, magistarski rad. Sveučilište u Zagrebu, Geodetski fakultet, 1996., str. 112-113.
  • K. Borković, Kartografija Dubrovnika i okolice, seminarski rad. Sveučilište u Zagrebu, Geodetski fakultet, 1998.
  • S. Brizić, Kartografija Slavonskog Broda i okolice, seminarski rad. Sveučilište u Zagrebu, Geodetski fakultet, 1998.

Izvori[uredi | uredi kôd]

  1. Josip Lučić, M. Marković, Descriptio Croatiae. Hrvatske zemlje na geografskim kartama od najstarijih vremena do pojave topografskih karata, Naprijed, Zagreb, 1993. // Radovi Zavoda za hrvatsku povijest Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, sv. 26, br. 1, 1993., str. 327-331., (Hrčak), str. 328., pristupljeno 1. svibnja 2023.
  2. Mirko Marković, Dubrovnik i Dubrovačka Republika na starim geografskim kartama // Anali Zavoda za povijesne znanosti Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti u Dubrovniku, br. 29, 1991., str. 201-205., (Hrčak), str. 201., pristupljeno 1. svibnja 2023.