Nela Pamuković
| Nela Pamuković | |
| |
| predstavnica Hrvatske u Koordinacijskom vijeću Koalicije za REKOM | |
|---|---|
| trajanje službe 2009. – 2014. (u službi sa Vesnom Teršelič i Katarinom Kruhonjom) | |
| Nasljednik | nitko (ured ukinut) |
| članica Organizacionog odbora Zagreb Pridea | |
| trajanje službe 2002. – 2006. | |
| Prethodnik | nitko (ured osnovan) |
| koordinatorica Centra za žene žrtve rata – Rosa | |
| trajanje službe 1993. – trenutačno | |
| Prethodnik | Vesna Kesić |
| Rođenje | 25. prosinca 1959., Šibenik |
| Zanimanje | aktivistica za ljudska prava |
Nela Pamuković (Šibenik, 25. prosinca 1959.), jugoslavenska i hrvatska feministička, lezbijska i mirovna aktivistica, jedna je od pionirki drugog vala feminističkog pokreta u Hrvatskoj. Trenutačna je koordinatorica Centra za žene žrtve rata – Rosa.
Životopis[uredi | uredi kôd]
Nela Pamuković je rođena 1959. u Šibeniku. Odrasla je u Drnišu. Prije nego što je ušla u svijet feminističkog aktivizma, studirala je pravo. Godine 1987. priodružuje se feminističkom pokretu i postaje članica lezbijske skupine Lila inicijative, osnovane 1989. godine u Zagrebu. Od tada je postala aktivna članica više ženskih organizacija i pokreta u Hrvatskoj, te je bila ključna osoba u izgradnji mreže feminističkih zajednica u SFR Jugoslaviji. Godine 1991. je postala članica Anti-ratne kampanje Hrvatske, da bi 1992. za vrijeme rata u Bosni i Hercegovini osnovala u Zagrebu Centar za žene žrtve rata – Rosa.[1] Od 1993. je koordinatorica te nevladine organizacije, koja pruža podršku ženama koje su preživjele rat, trgovinu ljudima i seksualno iskorištavanje uz savjetovanje, pristup pravnim uslugama i drugu praktičnu pomoć. Predavačica je povijesti lezbijskog i feminističkog pokreta u Centru za ženske studije u Zagrebu.
Pamukovićeva je suosnivačica i sukoordinatorica lezbijske grupe Kontra od 1997. godine. Jedna je od osnivača Zagreb Pridea, koji su 2002. godine prvi put organizirali Kontra i Iskorak. Bila je članica Organizacijskog odbora Zagreb Pridea od 2002. do 2006. godine, te s Vesnom Teršelič predstavnica Hrvatske u Koordinacijskom vijeću Koalicije za REKOM od 2009. do 2014. godine. Aktivistica je u Ženskoj mreži Hrvatske, Koaliciji ženskih skupina SEKA i Europskom opservatoriju za nasilje nad ženama.[2][3]
Potpisnica je Deklaracije o zajedničkom jeziku, u kojoj se tvrdi da se u Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini, Srbiji i Crnoj Gori govore nacionalne standardne varijante zajedničkog policentričnog standardnog jezika.[4][5]
Izvori[uredi | uredi kôd]
- ↑ Nela Pamuković. womeninpeace.org. 5. kolovoza 2017. Pristupljeno 7. svibnja 2016.
- ↑ Nela Pamuković. astreafoundation.org. 5. kolovoza 2017. Inačica izvorne stranice arhivirana 20. rujna 2020. Pristupljeno 7. svibnja 2016.
- ↑ Nela Pamuković. globalfundforwomen.org. 5. kolovoza 2017. Inačica izvorne stranice arhivirana 21. rujna 2020. Pristupljeno 7. svibnja 2016.
- ↑ Derk, Denis. 28. ožujka 2017. Deklaracija o zajedničkom jeziku iz Zagreba. Večernji list. Zagreb. str. 6–7. ISSN 0350-5006. Inačica izvorne stranice arhivirana 20. rujna 2017. Pristupljeno 31. ožujka 2024. Alt URL.
- ↑ Deklaracija o zajedničkom jeziku. Jezici i nacionalizmi. Pristupljeno 31. ožujka 2024.
Vanjske poveznice[uredi | uredi kôd]
| Prethodi: | Koordinatorica Centra za žene žrtve rata – Rosa 1993. – |
Slijedi: |
| Vesna Kesić | ' |
| Prethodi: | Članica Organizacijskog odbora Zagreb Pride 2002. – 2006. |
Slijedi: |
| ' | ' |
| Prethodi: | Predstavnica Hrvatske u Koordinacijskom vijeću Koalicije za REKOM 2009. – 2014. |
Slijedi: |
| ' | ' |