Prijeđi na sadržaj

Nergal

Izvor: Wikipedija

Nergal (također i Nirgal ili Nirgali; starohebr. נֵרְגַל, moderni hebr. Nergal, tiberijanski hebr. Nērḡal, aram. ܢܹܪܓܵܐܠ, lat. Nergel) je sumersko i babilonsko božanstvo, sin Enlila i Ninlil, te brat Nane, Ninazua, Enbilulua i Ninurte, muž Laz i Ereškigal. Najviše je štovan u Kuti (danas Tall Ibrāhīm). Nosi nadimak sharrapu (palitelj).[1]

Karakteristike

[uredi | uredi kôd]

Isprva je Nergal bio dio solarnog božanstva, ali je predstavljao samo ljetni aspekt Sunca. Budući da ga se prikazuje kao negativni aspekt Sunca, smatra ga se antipodom sunčanog boga Shamasha. U himnama i mitovima Nergal je slavljen kao bog kuge i rata, te bog vrućeg popodneva kad strašno Sunce sve prži svojom toplinom. Ljudima donosi nametnike, bolesti i uništenje.[2]

Nergal je i bog koji vlada podzemljem, te je glava panteona koji se smatra vijećem mrtvaca, a koje se nalazi u Irkali, mjestu u podzemlju slično paklu (Tartaru u grčkoj mitologiji), iz kojeg se nitko ne vraća, a ponekad je tako zvan i Nergalova žena, slično grčkom bogu Hadu.

Standarna ikonografija prikazuje Nergala kao lava, a spomenici ga simboliziraju maljem.

U kasnom babilonskom astralnom sustavu Nergal je povezan s planetom Marsom, a kao bog uništenja, poklapa se savršeno s planetom boje krvi, te je kod Grka njegov pandan ili Heraklo ili Ares.

U Bibliji

[uredi | uredi kôd]

Nergal se spominje i na jednom mjestu u Bibliji, u starozavjetnoj Drugoj knjizi o Kraljevima (2 Kr 17,30),[3] u dijelu koji govori kako asirski kralj odveo Izraelce u sužanjstvo, te u njihovu zemlju naselio pripadnike raznih naroda koju nisu štovali židovskog Boga, već svoje bogove:

» Ljudi iz Babilona napraviše sebi Sukot Benota, oni iz Kuša Nergala, oni iz Hamata Ašimu. «

Demonologija

[uredi | uredi kôd]

Kao bog pustinje, vatre, negativnih aspekata Sunca i podzemlja, te kao bog religije protivne kršćanstvu i judaizmu, Nergal je zvan demonom te je poistovjećen sa Sotonom. Prema Johannu Weyeru (1515. – 1588.) i Collinu de Plancyju (1793. – 1881.), bio je demon drugog reda, šef tajne policije u paklu i špijun u službi Belzebuba.[4]

Bilješke

[uredi | uredi kôd]
  1. Nergal - Encyclopedia Britannica Online
  2. Nergal - Encyclopedia Mythica. Inačica izvorne stranice arhivirana 15. listopada 2011. Pristupljeno 19. listopada 2011. journal zahtijeva |journal= (pomoć)
  3. Biblija, Sveto pismo Staroga i Novoga zavjeta, str. 364.
  4. Collin de Plancy, Jacques Albin Simon, Rečnik pakla, str. 249.

Literatura

[uredi | uredi kôd]

Vanjske poveznice

[uredi | uredi kôd]