Prijeđi na sadržaj

Olivier Rochus

Izvor: Wikipedija
Olivier Rochus

Rochus tijekom meča na Hamburg Mastersu 2008. godine.

Država Belgija
Prebivalište Chaumont-Gistoux, Belgija
Rođenje 18. siječnja 1981., Namur
Visina 168 cm
Težina 65 kg
Igra desnom rukom
(jednoručni backhand)
Karijera 1999.2014.
Zarađeni novac 4.905.754 USD
Pojedinačno
Omjer pobjeda i poraza 238-276
Osvojeni turniri 2
Najbolji plasman 24. (17. listopada 2005.)
Grand Slam
Australian Open 4K (2005.)
Roland Garros 3K (2001., 2006.)
Wimbledon 4K (2003.)
US Open 4K (2004.)
Parovi
Omjer pobjeda i poraza 98-121
Osvojeni turniri 2
Najbolji plasman 29. (5. srpnja 2004.)

Olivier Rochus (Namur, Belgija, 18. siječnja 1981.) je bivši belgijski tenisač. Dosad je osvojio dva teniska turnira u singlu dok je sa sunarodnjakom Xavierom Malisseom bio osvajač Roland Garrosa 2004. u igri parova.[1] Svoj najbolji teniski plasman ostvario je u listopadu 2005. (24. mjesto na ATP ljestvici).

Karijera

[uredi | uredi kôd]

Kao junior, Rochus je zajedno sa švicarskim asem Rogerom Federerom osvojio Wimbledon u igri parova 1998. godine. Tijekom juniorskog staža, tenisač je ostvario skor od 81-30 u pojedinačnim nastupima. Također, u tom razdoblju je stigao do četvrtfinala Australian i US Opena te polufinala Roland Garrosa i Wimbledona.

1999. belgijski tenisač odlazi u profesionalne vode a godinu potom osvaja svoj pri ATP naslov na sicilijskom turniru u Palermu gdje je pobijedio domaćeg predstavnika Diega Nargisa. Tijekom 2002. godine plasirao se u svoje drugo ATP finale na Copenhagen Openu gdje je poražen od Nijemca Larsa Burgsmüllera. Sljedeće godine igrao je finale istog turnira gdje je ponovo poražen. Bolji je ovog puta bio Karol Kučera. Iste godine stigao je i do finala Hamburg Mastersa što mu je najbolji rezultat na turnirima iz Masters serije 500.

5. lipnja 2004. belgijski tenisač je sa sunarodnjakom Malisseom ostvario najveći uspjeh karijere osvojivši Roland Garros u igri parova.[1] S istim suigračem je početkom sljedeće godine osvojio i turnir u australskom Adelaideu.

Svoj drugi ATP naslov, Rochus osvaja 1. svibnja 2006. na bavarskom BMW Openu gdje je bio bolji od Kristofa Vliegena.[2] S druge strane, s bratom Christopeom je nastupio u finalima turnira u Kitzbühelu i Dohi.

Belgijac je 2010. na turniru u Miamiju iz serije 1000 kreirao najveće iznenađenje pobijedivši drugog nositelja Novaka Đokovića.[3]

Tenisač je do kraja karijere nastupio na još pet ATP finala u singlu (Mumbai,[4] Stockholm,[5] Auckland[6] te dvije godine uzastopno Newport). Također, s Francuzom Arnaudom Clémentom igrao je finale Zagreb Indoorsa u kojem je slavila austrijsko-njemačka kombinacija Jürgen Melzer i Philipp Petzschner.

Reprezentativna karijera

[uredi | uredi kôd]

Na reprezentativnj razini, Steve Darcis je za Belgiju nastupao na Olimpijadi u Ateni 2004. Ondje je u singlu stigao do drugog kola gdje je poražen od Španjolca Carlosa Moye dok je u igri parova zajedno s Malisseom izgubio već u prvom kolu protiv francuskog dvojca Llodra-Santoro.

Na sljedećoj Olimpijadi u Pekingu postiže najbolji rezultat stigavši do trećeg kola gdje ga je pobijedio Čileanac Fernando González, kasniji finalist olimpijskog turnira. S druge strane, on i Steve Darcis najprije su pobijedili argentinsku kombinaciju Nalbandian-Cañas, da bi kasnije od njih bili bolji Rusi Andrejev i Davidenko.

Tijekom londonske Olimpijade, Rochus je ekspresno poražen od Johna Isnera sa 7-6, 6-4[7] dok u igri parova, Belgija nije imala predstavnika. To su ujedno bile i Rochusove posljednje Olimpijske igre prije konačnog umirovljenja 2014. godine.[8]

ATP finala

[uredi | uredi kôd]

Pojedinačno (2:8)

[uredi | uredi kôd]
Ishod Datum Turnir Podloga Protivnik Rezultat
Pobjeda 25. rujna 2000. Palermo, Italija zemlja Diego Nargiso 7–6(16–14), 6–1
Poraz 11. veljače 2002. Kopenhagen, Danska beton (dvorana) Lars Burgsmüller 3–6, 3–6
Poraz 3. ožujka 2003. Kopenhagen, Danska beton (dvorana) Karol Kučera 6–7(4–7), 4–6
Poraz 15. veljače 2005. Auckland, Novi Zeland beton Fernando González 4–6, 2–6
Pobjeda 1. svibnja 2006. München, Njemačka zemlja Kristof Vliegen 6–4, 6–2
Poraz 24. rujna 2007. Mumbai, Indija beton Richard Gasquet 3–6, 4–6
Poraz 25. listopada 2009. Stockholm, Švedska beton (dvorana) Marcos Baghdatis 1–6, 5–7
Poraz 11. srpnja 2010. Newport, SAD trava Mardy Fish 7–5, 3–6, 4–6
Poraz 10. srpnja 2011. Newport, SAD trava John Isner 3–6, 6–7(6–8)
Poraz 14. siječnja 2012. Auckland, Novi Zeland beton David Ferrer 3–6, 4–6

Parovi (2:5)

[uredi | uredi kôd]
Ishod Datum Turnir Podloga Partner Protivnici Rezultat
Pobjeda 5. lipnja 2004. Roland Garros, Pariz, Francuska zemlja Xavier Malisse Michaël Llodra
Fabrice Santoro
7–5, 7–5
Pobjeda 9. siječnja 2005. Adelaide, Australija beton Xavier Malisse Simon Aspelin
Todd Perry
7–6(7–5), 6–4
Poraz 31. srpnja 2005. Kitzbühel, Austrija zemlja Christophe Rochus Leoš Friedl
Andrei Pavel
2–6, 7–6(7–5), 0–6
Poraz 8. siječnja 2006. Doha, Katar beton Christophe Rochus Jonas Björkman
Max Mirnji
6–2, 3–6, [8–10]
Poraz 15. listopada 2006. Stockholm, Švedska beton (dvorana) Kristof Vliegen Paul Hanley
Kevin Ullyett
6–7(2–7), 4–6
Poraz 20. srpnja 2008. Kitzbühel, Austrija zemlja Lucas Arnold Ker James Cerretani
Victor Hănescu
3–6, 5–7
Poraz 7. veljače 2010. Zagreb, Hrvatska beton (dvorana) Arnaud Clément Jürgen Melzer
Philipp Petzschner
6–3, 3–6, [8–10]

Izvori

[uredi | uredi kôd]
  1. a b Malisse, Rochus win men's doubles
  2. Rochus too tough for Vliegen at BMW Open
  3. Đoković: Nisam ni zaslužio da se provučem
  4. Gasquet beats Rochus to win at Mumbai. Inačica izvorne stranice arhivirana 3. studenoga 2016. Pristupljeno 1. studenoga 2016.
  5. Marcos Baghdatis beats Olivier Rochus in Stockholm to end lean run
  6. Ferrer too good for Rochus in Auckland final. Inačica izvorne stranice arhivirana 4. studenoga 2016. Pristupljeno 1. studenoga 2016. journal zahtijeva |journal= (pomoć)
  7. John Isner hits 24 aces to win Olympic debut
  8. Rochus Reflects: "I Couldn’t Ask For A Better Career With My Size"

Vanjske poveznice

[uredi | uredi kôd]