Omer-paša Latas
Omer-paša Latas (zaselak Latasi u Janjoj Gori u Lici, 24. rujna 1806. – Istanbul, 18. travnja 1871.), mušir (maršal) osmanske vojske srpskog podrijetla.[1]
Životopis[uredi | uredi kôd]
Rodio se u ličkoj graničarskoj obitelji kao Mihajlo (Mićo) Latas. Kao službeno mjesto rođenja mu se navodi obiteljska kuća, čiji temelji i danas postoje u Janjoj Gori u općini Plaški. Rođen je u starom gradu Iesenica, a to je frankopanska tvrđava u Ličkoj Jesenici, gdje mu je otac Sofronije u to vrijeme službovao.
Kao časničko dijete pohađao je kadetsku austro-ugarsku školu u Gospiću i stupio u austro-ugarsku vojsku kao kadet-narednik. Navodi se da mu je otac zbog problema s kockanjem optužen za pronevjeru novca iz lokalne vojne blagajne. Navodno je, da se ne otkrije obiteljska sramota i da se spase ostali članovi obitelji, Mihajlo preuzeo sramotu na sebe i pobjegao u Bosnu 1827. godine od austrijskih vojnih vlasti zbog pronevjere novca.
U Banja Luci je iste godine prešao na islam u Ferhat-pašinoj džamiji te odlazi u Vidin gdje boravi neko vrijeme kao sluga (tur. hizmećar) među turskim vojnicima. Inteligentnog mladića primjećuje zapovjednik tvrđave Ibrahim-paša, koji ga kasnije zapošljava kao učitelja tehničkog crtanja svoje djece. Uvidjevši kako se radi o neobično sposobnom mladom čovjeku, Ibrahim-paša šalje preporuke u Carigrad, gdje će se uskoro preseliti i sam Latas. U početku radi kao učitelj tehničkog crtanja u Visokoj vojnoj školi, a poslije postaje i osobni učitelj samog Abdulmedžida, koji će ga, kada postane sultan, imenovati za pukovnika, 1838. godine, a potom i pašom.
Bio je odličan zapovjednik i vojnik, ugušio pobune u Siriji, Albaniji i Kurdistanu. Vrlo mlad imenovan je za maršala, tj. tur.mušira. Godine 1848./1849. s Rusima je okupirao Dunavske kneževine.[2][3] Muslimanski čelnici u Bosni pobunili su se protiv sultana i reforma. Pobunu je u tuzlanskom kraju predvodio Mahmud-paša Tuzlić.[4] Latas je 1851. godine skršio ustanak bosanskoga begovata koji je vodio Husein-kapetan Gradaščević.[2][3] Pobunu je ugušio, vođe pobio ili uhitio. U lance je dao staviti Mahmud-pašu Tuzlića, Mahmud-pašinu rodbinu i istomišljenike te ih sproveo do Sarajeva, pa do Carigrada i konačno na otok Rodos, a imetak im je zaplijenio.[4] Oko tisuću najuglednijih aga i begova je pozatvarao, a oko 400 poslao okovane u Carigrad.[2][3] Napravio je sveopću smjenu u upravnom i političkom vrhu. Na čelo gradskih i vjerskih ustanova imenovao je nove ljude kojima je dao zadaće. Stvorio je novo političko okruženje. Kršćanima je dao više slobode te im dopustio graditi bogomolje i vjerske škole. I katolici i pravoslavci dobili su pravo kupiti zemljišta, graditi kuće i baviti se obrtom i trgovinom.[4] Godine 1853. osvojio bi Crnu Goru, da to nisu spriječile Austrija i Rusija, a neki povjesničari tvrde[3][2] da tu nije imao čvrstu ruku kao u Bosni, jer korijeni Srba naseljenih u plaščansku dolinu potječu upravo iz Crne Gore, kao i on sam, kako piše Ivo Andrić u romanu (Omerpaša Latas).[5] Neki izvori navode da nikada nije zaboravio svoje srpsko podrijetlo.
U Krimskom ratu 1853. bio je zapovjednik turske vojske na dunavskoj liniji i dobio titulu serdari ekrema (veliki vojskovođa). U Krimskom ratu je s engleskim i francuskim saveznicima sudjelovao je u opsadi Sevastopolja, te u borbama na Kavkazu. Ugušio je ustanke u Mezopotamiji. Godine 1861., kada je bio na pomolu rat s Crnom Gorom, ponovno je bio spreman na gušenje ustanka i ratovanje, ali do rata nije došlo zauzimanjem Velikih sila. Gušio je i grčki ustanak na Kreti 1867. godine. Budući da zbog loše turske flote i nedostatka sredstava nije mogao do kraja provesti blokadu otoka, sam se povukao 1868. godine. U Parizu je bio 1865. godine kao glavni vrhovni zapovjednik turske vojske.
Umro je u Istanbulu 1871., u šezdeset petoj godini. Imao je nekoliko žena i ostavio brojno potomstvo. Latasi od kojih potječe Omer-paša danas žive u srijemskim Šašincima.
Roman[uredi | uredi kôd]
Nobelovac Ivo Andrić napisao je roman "Omerpaša Latas" (1977.) u kojem dobrim dijelom obrađuje njegov lik i djelo, fokusirajući se većinom na Omer-pašino ratovanje u Bosni.
Izvori[uredi | uredi kôd]
- ↑ LZMK, Hrvatska enciklopedija, Latas, Omer-paša (26. svibnja 2018.)
- ↑ a b c d Rašid Kadić, književnik iz Sarajeva, knjiga pod naslovom "Paša Latas"
- ↑ a b c d Dr. Galib Šljivo, Omer-paša Latas u Bosni i Hercegovini 1850.—1852., Sarajevo : „Svjetlost“, 1977. –218 str.
- ↑ a b c (boš.) Radio Kameleon Arhivirana inačica izvorne stranice od 26. veljače 2020. (Wayback Machine) Bahrija Habul: Tuzla za početnike: Kako je nastalo groblje Trnovac – Kako je izgrađena kapela Svetog Velikomučenika Georgija na Trnovcu, 11. siječnja 2017. (pristupljeno 26. veljače 2020.)
- ↑ (engl.) Omerpaša Latas/Omer Pasha Latas Arhivirana inačica izvorne stranice od 1. listopada 2010. (Wayback Machine), preuzeto 8. lipnja 2013.
