Veliki bosanski ustanak

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Sultan Mahmud II.

Veliki bosanski ustanak je ustanak bosanskih feudalaca (ajana, aga i begova) na čelu sa Huseinom-kapetanom Gradaščevićem (Zmaj od Bosne) protiv reformi u Osmanskom Carstvu koje je provodio sultan Mahmud II.. Reforme su obuhvaćale ukidanje janjičara, odnosno dokidanje oduzimanja i otimanja kršćanske djece koja se islamiziraju i odgajaju za janjičare, ukidanje Ajanluka i uvođenje redovne vojske (nizam) kontrolirane iz Istanbula. To je za muslimane iz Ajanluka značilo da ostaju bez specijalnog statusa, privilegija i poticaja iz Instambula koje su dobivali za čuvanje granice te uvođenje poreza i za njih.

Hercegovački veleposjednici na čelu sa Ali-paša Rizvanbegovićem bili su za reforme koje je provodio sultan i imali su presudnu ulogu u suzbijanju ustanka u Bosni, zbog zasluga je Ali-paša Rizvanbegović dobio na upravu Hercegovački sandžak koji je 1833. odvojen od Bosne i uzdignut na razinu Pašaluka. Ustanak je počeo 29. ožujka 1831., završio djelomičnim vojnim, ali ne i političkim uspjehom. "Zmaj od Bosne" je s muslimanima došao do Kosova i doline rijeke Vardara, odakle se vratio nakon što mu je sultan dao obećanje da će dati autonomiju Bosni i vratiti teritorije Bosne koje je dao Srbiji. Na kraju sultanova obećanja nisu ispunjena.

Reforme koje su se odnosile na ajanske feude je konačno proveo Omer-paša Latas 1850. kada je pobio sve ranije ajane.