Krimski rat

Krimski rat
sukob: Rusko-turski ratovi
Opsada Sevastopolja, slika Franza Roubauda iz 1904.
Vrijeme 1853. – 1856. Mjesto Krim Balkan Crno more Baltičko more Ishod Pobjeda Osmanlija i njihovih saveznika, Mirovni ugovor iz Pariza 1856.
Sukobljene strane
Osmansko Carstvo Britansko Carstvo Drugo Francusko Carstvo Kraljevina Sardinija	Rusko Carstvo Bugarska Legija
Postrojbe
Osmansko Carstvo: 300.000 Drugo Francusko Carstvo: 400.000 Britansko Carstvo: 250.000 Kraljevina Sardinija: 30.000 Njemačka brigada: 4.250 Švicarska brigada: 2.200 Ukupno: 1,000.000	Rusko Carstvo: 700.000 Bugari: 7.000
Gubitci
Osmansko Carstvo: oko 200.000 ubijenih i ranjenih Drugo Francusko Carstvo: 100.000 od toga 10.240 ubijenih u borbama 20.000 umrlih od rana, i oko 70.000 umrlo od bolesti Britansko Carstvo: 2.755 ubijenih u borbama, 2.019 umrlih od rana 16.323 umrlih od bolesti Kraljevina Sardinija: 36 žrtava Talijani: 2.050 ukupnih žrtava ukupno ubijenih oko 50.000 Ukupno: 374.600	143.000 ukupno ubijenih 25.000 ubijenih u borbama 16.000 umrlih od rana 89.000 umrlih od bolesti

Krimski rat 1853. – 1856., vodio se između Ruskog Carstva i alijanse koju su tvorili Britansko Carstvo, Drugo Francusko Carstvo, Osmansko Carstvo i Kraljevina Sardinija. Rat su karakterizirale katastrofalne odluke zapovijednog kadra Alijanse i loša logistika svih zaraćenih strana (koja je rezultirala u velikim gubitcima nevezanim za ratne operacije).

Uzroci

Napoleon III. je težio za međunarodnim utjecajem. Došlo je do spora oko prava na čuvanje svetih mjesta u Palestini (crkva Kristova rođenja u Betlehemu itd.), sultan pod pritiskom popušta Francuzima.

Tijek rata

Britanija i Francuska šalju svoju mornaricu u Dardanele, a Rusija za to vrijeme okupira Vlašku i Moldavsku. Pokušaj postignuća dogovora na konferenciji velikih sila u Beču ne uspijeva te Turska objavljuje rat Rusiji i napada njihove snage u Vlaškoj. Rusija se nada podršci Austrije i Pruske, međutim ta pomoć izostaje. Ovaj događaj je definirao kraj Svete Alijanse. Francuzi, Britanci i Turci se iskrcavaju na Krimu i opsjedaju Sevastopolj. Dolazi do bitaka na Baltiku, Dunavu i u Zakavkazju. U Krimskom ratu dogodila su se velika stradanja vojnika, praćena smrću većinom zbog ranjavanja, bolesti i smrzavanja. Žena zaslužna za brigu o ranjenicima bila je Florence Nightigale, poznata i kao "Dama sa svjetiljkom". Zanimljivo je da je i ovo prvi rat s kojeg su izvještavali reporteri.

Završetak rata

Rat zapravo završava smrću Nikole I. Ubrzo pada i Sevastopolj. Britanska mornarica blokira Baltik i prijeti Sankt Peterburgu. Austrija prijeti ulaskom u rat te novi ruski car Aleksandar II. pristaje na primirje i pregovore. Mirom u Parizu potvrđena je cjelovitost i nezavisnost Osmanskog Carstva, odlučeno je da na Crnom moru nijedna sila ne smije držati svoju ratnu flotu, ali da su Dunav i tjesnaci otvoreni za sve trgovačke brodove. Vlaška i Moldavska se pod zaštitom velikih sila ujedinjuju i osamostaljuju te nastaje Rumunjska.

Značajnije bitke:

• 11. studenog 1853. – uništenje osmanske flote kod Sinopa
• 20. rujna 1854. – Bitka na rijeci Aljmi
• rujan 1854. – rujan 1855. – Opsada Sevastopolja
• 25. listopada 1854. – Bitka kod Balaklave i juriš lake konjice
• 5. studenog 1854. – Bitka kod Inkermana
• 17. veljače 1855. – Bitka kod Jevpatorije
• 25. kolovoza 1855. – Bitka na Crnoj rijeci
• 28. studenog 1855. – Opsada Karsa

Rat je završio pobjedom Alijanse.

Vanjske poveznice

Nedovršeni članak Krimski rat koji govori o ratovanju ili oružju treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima Wikipedije.