Prijeđi na sadržaj

Osječka udarna brigada NOVJ-a

Izvor: Wikipedija
Osječka narodnooslobodilačka udarna brigada NOVJ-a

Borci 4. bataljuna Osječke brigade, Slavonija 1944. godine
Aktivna 1. ožujka 1944. – svibanj 1945.
Država NDH
Odanost Narodnooslobodilačka vojska Jugoslavije
Grana Dvanaesta slavonska divizija NOVJ-a
Vrsta brigada
Veličina 1. kolovoza 1944: 1052 vojnika i časnika
1. prosinca 1944: 1717 vojnika i časnika
Sjedište Slobodna Vlast, kraj Levanjske Varoši
Sudjelovanje u borbama Treći napad na Viroviticu 1944.
Bitka za Koprivnicu 1944.
Virovitički mostobran
Bitka za Piškorevce
Bitka za Našice 1944.
Bolmanska bitka
Zapovjednici
komandant Milan Joka
politički komesar Stevo Veštica

Osječka udarna brigada NOVJ-a formirana je 1. ožujka 1944. godine od prvog bataljuna bivšeg protučetničkog bataljuna 6. korpusa, drugog bataljuna izdvojenog iz Diljskog NOP odreda i trećeg bataljuna sastavljenog od boraca iz Požeškog NOP odreda. Četvrti bataljun je formiran 20. kolovoza 1944. od novopridošlih boraca. Nakon fomiranja uključena je u sastav 12. udarne divizije odnosno 6. korpusa NOVJ-a.

Prvi zapovjednik Osječke brigade bio je Milan Joka, kasniije proglašen za narodnog heroja[1].

U svibnju 1944. u sastavu brigade formirana je Ruska četa, a od kolovoza bataljun, sastavljen od državljana Sovjetskog Saveza. Neko je vrijeme u sastavu brigade djelovala i Njemačka četa „Ernst Thälmann”, čiji je broj prema izvješću štaba 6. slavonskog korpusa od 10. kolovoza 1944. brojao 50 ljudi.

Ratni put brigade

[uredi | uredi kôd]

Sovjetski borci brigade u više navrata su bili pohvaljeni zbog isticanja u bitkama u dokumentima 12. slavonske divizije i 6. korpusa NOVJ-a. U izvješću stožera korpusa, upućenog 13. lipnja 1944. Glavnom štabu Narodnooslobodilačke vojske i partizanskih odreda Hrvatske, zabilježeno je da je cijela “Ruska četa, koja je svojim protunapadima na neprijatelja najviše pridonijela izlasku iz okruženja postrojbi Osječke brigade", a koja je 29. svibnja 1944. upala u neprijateljsku zasjedu na području između sela Čaglin i Stari Mikanovci.

Brigada je tijekom rujna i listopada u sklopu operacija 6. slavonskog i 10. zagrebačkog korpusa sudjelovala u borbama za širenje oslobođenog teritorija oko Virovitice. Tako je 4. i 5. listopada zajedno sa 12. slavonskom brigadom oslobodila Viroviticu, a 12. listopada Đurđevac. Od 13. do 17. listopada sudjelovala je u pokušaju oslobođenja Koprivnice. Dana 13. studenog oslobodila je Piškorevce, što je bila njezina najveća pobjeda tijekom rata. Od 17. do 24. studenog sudjelovala je u borbama NOVJ za Našice.

Tijekom formiranja Srijemske bojišnice u prvoj polovici prosinca, brigada se sukobljavala s nadolazećim njemačkim postrojbama. Kada je Wehrmacht pokrenuo ofenzivu na Virovitički mostobran u siječnju 1945., Osječka brigada je sudjelovala u obrani Đurđenovca i Našica. Padom mostobrana u veljači, brigada se s ostalim postrojkbama NOVJ prebacila na mađarsku stranu, u Barcs. Nakon ofenzive Wehrmachta na mađarsku stranu u sklopu Operacije Vukodlak, brigada je prebačena u Baranju, gdje je u ožujku 1945. sudjelovala u bici za Bolman.

Nakon proboja Srijemske bojišnice, Osječka brigada je 12. travnja forsirala Dravu kraj Sarvaša, dok je idućeg dana njezin 4. bataljun zajedno s 7. brigadom i 36. divizijom oslobodio Josipovac, nastavivši prema Osijeku. Za to su vrijeme u noći sa 13. na 14. travnja, 1. i 3. bataljun Osječke brigade ušli prvi u Osijek, a za njima oko 5 ujutro 7. i 12. vojvođanska divizija. U oslobođenom Osjeku, brigada je ostala do 22. travnja, u rezervi 3. armije JA, kada je prebačena u sastav 12. slavonske divizije i uključena u završne operacije za oslobođenje Jugoslavije. Svoj ratni put, Osječka brigada je završila u Dravogradu 15. svibnja 1945. godine, opkoljavanjem ostataka ustaško-domobranskih snaga.

Nacionalni sastav brigade

[uredi | uredi kôd]
Ruski bataljon Osječke udarne brigade, Slavonija, 1944. godine

Prema podacima stožera 12. slavonske divizije, od 1. srpnja 1944. u Osječkoj brigadi bilo je 939 ljudi, i to: Srbi 417, Hrvati 338, državljani SSSR-a 102, Nijemci 29, Česi i Slovaci 13, Poljaci 11, Mađari 7, Talijani 6, Slovenci 5, Ukrajinci 5, Židovi 3, Muslimani 3.

Prema podacima 1. kolovoza 1944. godine u Osječkoj brigadi bilo je 1052 borca, i to: Srbi 442, Hrvati 352, državljani SSSR-a 147, Nijemci 50, Talijani 18, Česi i Slovaci — 14, Poljaci 9, Ukrajinci 7, Muslimani 4, Slovenci 4, Mađari 3, Židovi 2.

Prema podacima stožera divizije 1. prosinca 1944. godine, u Osječkoj udarnoj brigadi bilo je 1717 boraca, i to: Hrvati 826, Srbi 362, državljani SSSR-a 258, Talijani 157, Ukrajinci 36, Muslimani 23, Česi i Slovaci 22, Mađari 13, Nijemci 7, Poljaci 7, Slovenci 4, Židovi 1, Crnogorci 1.

Spomen brigadi

[uredi | uredi kôd]

Godine 1979. godine u selu Slobodna Vlast kraj Levanjske Varoši svečano je bio otvoren spomenik Osječkoj udarnoj brigadi. Spomenik je uništen početkom 1990-ih.

Izvori

[uredi | uredi kôd]
  1. Stana Nidžović Džakula. 4. svibnja 2016. Generali Banije (srpski). Inačica izvorne stranice arhivirana 15. siječnja 2017. Pristupljeno 4. siječnja 2020.

Literatura

[uredi | uredi kôd]
  • Osječka udarna brigada. Arhiv Znaci. Inačica izvorne stranice arhivirana 20. listopada 2020. Pristupljeno 6. ožujka 2023.CS1 održavanje: bot: nepoznat status originalnog URL-a (link)
  • О чем не говорилось в сводках [сост.: И. Н. Куликов, Ю. А. Плотников, Б. Л. Сахаров]. — Москва: Госполитиздат, 1962 — С. 142—151.
  • Nikola Anić, Sekula Joksimović, Mirko Gutić. Narodno oslobodilačka vojska Jugoslavije. Pregled Razvoja Oružanih Snaga Narodnooslobodilačkog pokreta 1941—1945. — Beograd: Vojnoistorijski institut, 1982.