Osmi putnik (glazbeni sastav)

Izvor: Wikipedija
Osmi putnik
Skupina Osmi putnik 1986. godine
Osnivanje7. svibnja 1985.
MjestoSplit
Žanr/ovihard rock, heavy metal
Djelatno razdoblje1985.-1989.
2002.-
Producentska kućaJugoton, PGP-RTB, Dancing Bear, One Records
Internetska stranicaSlužbene stranice
Članovi (članice)
Ivan Dabro
Bojan Božo Antolić
Giuliano Đanić
Tomislav Mandarić
Danijel Stoja Stojan
Bivši članovi (članice)
Zlatan Stipišić
Davor Gradinski Dado
Nenad Mitrović Mitar
Igor Makić
Mirjan Jovanović Tošo
Alen Koljanin
Petar Šantić
Marsel Benzon
Miro Marunica
Dražen Krolo

Osmi putnik je splitski rock i heavy metal sastav, osnovan 7. svibnja 1985. godine. Ime je dobio po hrvatskom prijevodu američkog filma Alien (Osmi putnik). Tadašnji prvi vokal bio je Zlatan Stipišić Gibonni. Bili su jedni od najpopularnijih rock sastava na prostorima bivše Jugoslavije. U svojoj glazbenoj karijeri objavili su pet studijskih albuma.

Povijest sastava[uredi | uredi kôd]

Osnivanje[uredi | uredi kôd]

Sastav su osnovali pjevač Zlatan Stipišić, bas-gitarist Davor Gradinski Dado, te gitarist Nenad Mitrović Mitar. Oni su bili dio "otpadničke" struje splitskog benda Fileas Fog.[1] Sastavu se kasnije pridružio i gitarist Igor Makić te bubnjar Dražen Krolo i u ovom postavu sastav je svoj prvi koncert održao 1. kolovoza 1985. nastupajući zajedno sa skupinom Zabranjenim pušenjem na splitskim Gripama. Mjesec dana nakon toga osvajaju prvo mjesto na Dalmatinskim omladinskim rock susretima.[2] Uskoro dolazi do promjena u sastavu i iz njega odlaze Igor Makić i Dražen Krolo, koje zamjenjuju gitarist Bojan Antolić Božo, te bubnjar Mario Kuzmić Kuzma. U toj postavi sastav pobjeđuje na zagrebačkoj "Stereoviziji" s pjesmom "Lutko moja takav sam ti ja...", postajući sve popularniji među rock publikom diljem bivše Jugoslavije. Nedugo zatim iz sastava odlazi Mario Kuzmić i na njegovo mjesto dolazi Miro Marunica Marun. Slijede brojni nastupi i potpisivanje ugovora s tadašnjom diskografskom kućom Jugotonom (danas Croatia Records) u čijem je izdanju izašao njihov prvi album Ulična molitva. Album se prodao u srebrnoj nakladi.[3]

Studio, albumi, koncert[uredi | uredi kôd]

Sastav nastavlja s koncertnom promocijom albuma, u sklopu koje svira i na prvom tradicionalnom HM festivalu u Sarajevu. 1987. godine sastav popisuje novi izdavački ugovor s izdavačkom kućom PGB RTB i s producentom Mirkom Krstičevićem (basist iz sastava Metak) snima svoj drugi studijski album Glasno, glasnije, na kojem u istoimenoj pjesmi gostuju i nogometaši Hajduka iz Splita, Vulić, Jerolimov, Andrijašević i Pralija, a sama pjesma je i napravljena kao podrška nogometnom klubu.

Nakon snimanja albuma iz sastava odlazi Marun, a na njegovo mjesto dolazi Mirjan Jovanović Tošo, a iste je godine sastav izabran za skupinu godine po izboru čitatelja 'Rock" magazina'. Album Glasno, glasnije po istom izboru osvaja drugo mjesto za album godine odmah iza albuma Kao kakao, makedonskog sastava Leb i sol. Sastav početkom 1988. godine ulazi u studio i snima svoj treći album Drage sestre moje... nije isto bubanj i harmonika, uz kojeg je objavljen i prvi singl "Mi smo majstori".

Odlazak Gibonnija[uredi | uredi kôd]

Zlatan Stipišić Gibonni, 1988. godine

Samo nekoliko mjeseci nakon što je objavljen album Drage sestre moje... nije isto bubanj i harmonika, zbog velikog pritiska radi neriješenog pitanja menadžmenta Gibonni odlazi iz sastava, a zamjenjuje ga Marsel Benzon, dok Mirjana Jovanovića zamjenjuje Petar Šantić Peki. Stipišić prelazi u bosanskohercegovački heavy metal sastav Divlje jagode u kojem ostaje godinu dana, a početkom devedesetih počinje svoju uspješnu solo karijeru. Sastav je nastavio s koncertnom aktivnošću s Marsellom Benzonom kao pjevačem, no trojica članova dobivaju poziv za odsluženje vojnoga roka. Sastav miruje do 2002. godine kada se ponovno okupljaju Bojan Božo Antolić, Davor Dado Gradinski i Mirjan Jovanović Tošo kojima se priključuju vokal Dean Clea Brkić (iz sastava Pandora) te gitarist Kristian Krista Barišić (iz sastava Kompleks K).

Nakon ponovnog okupljanja[uredi | uredi kôd]

Nakon pune dvije godine od okupljanja, 2004. godine započelo se sa snimanjem albuma Živ i ponosan koji izlazi sredinom svibnja 2005. godine za izdavačku kuću Dancing Bear (Hrvatska), te za One Records (Srbija) pritom obilježavajući i dvadeset godina od osnutka sastava. Album se snimao i pripremao u studiju Pandora Box, pod produkcijskom palicom Deana Clea Brkića. Na materijalu se nalaze stare uspješnice "Glasno, glasnije" i "Srce od kamena".

Dana 11. lipnja 2006. godine nastupili su kao predskupina na koncertu britanske hard rock skupine Motörhead. Nakon niza uspješnih koncertnih nastupa u zemljama u okružju, sastav početkom 2010. godine ulazi u studio i započinje sa snimanjem novog, petog po redu albuma pod imenom Tajna. Za produkciju je i ovaj put bio zadužen karizmatični frontmen sastava Dean Clea Brkić. Album je objavljen 31. srpnja 2010. godine te sadrži 11 novih pjesama među kojima se nalazi i obrada pjesme Zdravka Čolića, "Glavo luda".

Diskografija[uredi | uredi kôd]

Članovi sastava[uredi | uredi kôd]

Sadašnja postava[uredi | uredi kôd]

Koncert "Osmog putnika" održan 16. srpnja 2005. godine u Zadru na Metal Melting Summitu.

Bivši članovi[uredi | uredi kôd]

Osmi putnik 1989. godine.
  • Zlatan Stipišić Gibonni (Split, 13. kolovoza 1968.) u sastavu je bio na mjestu prvog vokala. Nakon što je napustio sastav Osmi putnik i posvetio se svojoj solo karijeri, nastupao je još u skupinama V2, Divlje jagode, Fileas Fog
  • Alen Koljanin - gitare
  • Miro Marun Marunica (Split, 18. rujna 1964.), u sastavu je svirao bubnjeve, a nastupao je još u skupinama Osmi putnik, Fileas Fog, Vukojarac.
  • Nenad Mitar Mitrović (Zagreb, 27. siječnja 1963.), svirao gitaru i osim Osmog putnika također je još bio član sastava Hladna točka.
  • Marsel Benzon - vokal
  • Petar Šantić Peki - bubnjevi
  • Mirjan Jovanović Tošo - bubnjevi

Izvori[uredi | uredi kôd]

  1. https://www.24sata.hr/show/gibu-su-metalke-obozavale-iz-skole-je-bjezao-na-probe-a-zaradivao-je-na-karanfilima-728964
  2. Petar Janjatović, "Ex YU rock enciklopedija", Čigoja štampa, Beograd, 2007. godine, ISBN 978-86-905317-1-4
  3. Koraljko Pisarić, "MALA enciklopedija hrvatske pop i rock glazbe", Nema problema, Rijeka, 1994. godine, ISBN 953-6352-00-1

Vanjske poveznice[uredi | uredi kôd]