Zoran Vulić

Izvor: Wikipedija
Jump to navigation Jump to search
Zoran Vulić
Zoran Vulić.jpg

Zoran Vulić kao trener Luč-Energije

Država Flag of Croatia.svg Hrvatska
Osobni podatci
Nadimak Vule
Rođen 4. listopada 1961.
Visina 1,86 m
Klub
Trenutačni klub HNK Hajduk Split
Pozicija trener, kao igrač branič
Igračka karijera*
Godina Klub Nast. (gol.)

1979. - 1988.
1988. - 1991.
1991. - 1993.
1993. - 1995.

HNK Hajduk Split
RCD Mallorca
Nantes
HNK Hajduk Split

0167 00(25)
0095 00(11)
0065 00(10)
0021 000(4)

Reprezentativna karijera

1986. - 1991.
1992.

Flag of Yugoslavia (1946-1992).svg Jugoslavija
Flag of Croatia.svg Hrvatska

0025 000(1)
0003 000(0)

Trenerska karijera

1998.
2000. - 2001.
2002. - 2004.
2006. - 2007.
2008.
2009.
2010.
2010. - 2011.
2012. - 2013.
2014.
2014. - 2015.
2015. - 2016.
2016. - 2017.
2017. - 2018.
2018. -

HNK Hajduk Split
HNK Hajduk Split
HNK Hajduk Split
HNK Hajduk Split
Luč-Energija Vladivostok
HNK Rijeka
NK Istra 1961
NK Istra 1961
RNK Split
Flag of Croatia.svg Hrvatska do 19
RNK Split
FC Sheriff Tiraspol
FK Atyrau
Apollon Smyrni
HNK Hajduk Split
Bilješke

* Nastupi i (golovi) u profesionalnim klubovima
broje se samo za ligu iz koje je klub.

* Nastupi i (golovi) u profesionalnim klubovima
zadnji su put ažurirani 12. prosinca 2017.

Portal o životopisima
Portal o športu

Zoran Vulić (Split, 4. listopada, 1961.), bivši je hrvatski nogometaš, danas nogometni trener Hajduka.

Njegov otac Ante proslavljeni je vratar Hajduka.

Igračka karijera[uredi VE | uredi]

Klupska karijera[uredi VE | uredi]

Karijeru je započeo i završio u splitskome Hajduku gdje je kasnije imao zapažene rezultate kao trener. Za Hajduka je odigrao sveukupno 417 utakmica i postigao 84 pogotka.[1] Nastupao je i u francuskom Nantesu, a kao igrač znao je zaigrati na svim položajiama, od libera do centarfora.

Reprezentativna karijera[uredi VE | uredi]

Nastupio je 25 puta za reprezentaciju Jugoslavije u razdoblju od 1985. do 1991. godine te zabilježio 1 pogodak. Prvi puta za nogometnu reprezentaciju Jugoslavije nastupio je 1986. godine protiv Brazila (2:4) u Recifeu, a posljednji put 1990. godine protiv Poljske (0:0) u Łódźu.[1] U vrijeme dok je bio igrač Mallorce nastupio je za Jugoslaviju na svjetskom prvenstvu 1990. u Italiji. Dres hrvatske nogometne reprezentacije oblačio je 3 puta, uključujući i nastup 17. listopada 1990. godine u Zagrebu, u prvoj prijateljskoj utakmici hrvatske nogometne reprezentacije, od uspostave neovisnosti, protiv reprezentacije SAD-a, u kojoj je Hrvatska pobijedila s 2:1.

Trenerska karijera[uredi VE | uredi]

Prvi put sjeo je na mjesto trenera splitskoga Hajduka u sezoni 1997./98. i to kao treći trener Hajduka te sezone, ali otišao je nakon zadnjeg kola. Opet je postao trenerom Hajduka 3 godine nakon toga, te nakon 5 godina vladavine zagrebačke Croatije donio je Hajduku naslov prvaka za sezonu 2000./01. Nije ostao trener, a naslijedio ga je Nenad Gračan. Vratio se opet ubrzo nakon toga i u klubu proveo čitavu sezonu 2002./2003. osvojivši 2. mjesto u ligi i nacionalni kup, dok je sljedeće godine u Kupu UEFA nesretno ispao od talijanske Rome. I te je sezone uspješno vodio splitske bile, ali je 3 kola prije kraja otišao iz kluba zbog neslaganja s upravom. Nasljednik Petar Nadoveza samo je dovršio posao osvajanja prvenstva. Vulića je takav rasplet događaja jako pogodio, te i danas ne priznaje kada mu netko spomene da je osvojio samo 1 naslov prvaka, govoreći kako mu je to bilo: "kao majci oduzeto tek rođeno dijete".[nedostaje izvor]

Zabilježena je kratka avantura u HNK Segesti iz Siska gdje je vodio klub tek 1 utakmicu. Ostatak je vremena provodio većinom čekajući angažman u Hajduku. Jednom ga je i Zdravko Mamić poželio na klupi Dinama.

Krajem (za Hajduk izuzetno neuspješne) sezone - 2006. godine postao je šefom omladinskog pogona kluba, no, neočekivanom ostavkom trenera seniora Luke Bonačića, po četvrti put sjeo je za "kormilo" splitskoga kluba. Vulić je uspio preporoditi momčad, koja je postala kompaktnija i karakternija. Ponajviše zahvaljujući desetki Kranjčaru (otišao nakon 5. kola), igrao se ljepši nogomet. Nakon ostvarenja rekordnih 7 pobjeda u prvih 7 kola, Vuliću je na Poljudu počela skandirati, inače vrlo zahtijevna, splitska publika, čime je Vulić postao jedan od rijetkih s takvim "priznanjem". Međutim, do sredine drugoga dijela sezone, forma je padala, a ta ista publika zamjerila je očajne igre s Dinamom, te nedavanje više prilika mlađim igračima poput Drage Gabrića, te je nakon prvog domaćeg poraza u sezoni (NK Pula 0:1 ), na sam Uskrs 8. travnja, podnio ostavku. Nakon toga trebao je dobiti posao šefa omladinskog pogona Hajduka, međutim, kasnije su mu ponudili samo vođenje jedne od momčadi u omladinskoj školi, što je Vulić odbio. Na početku 2008. godine preuzeo je mjesto trenera ruskog prvoligaša Luč-Energije iz Vladivostoka. Od 22. rujna 2009. godine bio je trenerom hrvatskoga prvoligaša HNK Rijeke, u kojem se zadržao samo do 10. studenoga iste godine.

Njegov idući klub postala je NK Istra 1961, koju je vodio od veljače 2010. do ožujka 2011. godine. Poslije NK Istre 1961 je Vulić još dva puta vodio RNK Split.

FC Sheriff Tiraspol[uredi VE | uredi]

Nekoliko dana nakon što je otišao s mjesta trenera RNK Splita, Vulić je preuzeo moldavski Sheriff iz Tiraspola. Vulić je u Sheriffu naslijedio Liliana Popescua, a u Moldaviji je mu pomoćni trener postao Mladen Pralija.[2] Kao trener Sheriffa je osvojio prvenstvo, ali je otišao u lipnju 2016. nakon što nije dogovorio nastavak suradnje.[3]

FK Atyrau[uredi VE | uredi]

Sredinom prosinca 2016. godine preuzeo je kazahstanskog prvoligaša Atyraua.[4] Dana 11. travnja 2017. godine, Atyrau je objavio sporazumni raskid ugovora sa Vulićem, zbog Vulićeve želje za povratkom u domovinu radi obiteljskih razloga.[5]

Apollon Smyrni[uredi VE | uredi]

Krajem rujna 2017. godine preuzima grčkog fenjeraša Apollon Smyrni.[6] Međutim, dana 11. prosinca 2017. godine, uprava Apollona smjenjuje Vulića unatoč tome što je uspio podići momčad s posljednjeg mjesta u zonu opstanka.[7]

Povratak u Hajduk[uredi VE | uredi]

Dana 9. rujna 2018. godine, po peti je put u karijeri preuzeo splitski Hajduk.

Hrvatska nogometna reprezentacija[uredi VE | uredi]

Vulić je bio pomoćnim trenerom Hrvatske nogometne reprezentacije u doba izbornika Otta Barića (2002.-2004.).[1]

Priznanja[uredi VE | uredi]

Igrač[uredi VE | uredi]

Klupska[uredi VE | uredi]

Hajduk Split

Trener[uredi VE | uredi]

Hajduk Split

FC Sheriff Tiraspol

Vulići u Hajduku[uredi VE | uredi]

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. 1,0 1,1 1,2 Nogometni leksikon: Vulić, Zoran, pristupljeno 21. ožujka 2015.
  2. Zoran Vulić preuzeo Sheriff; sportske.jutarnji.hr, pristupljeno: 8. listopada 2015.
  3. Zoran Vulić više nije trener Sheriff Tiraspola; dalmatinskiportal.hr, pristupljeno: 26. lipnja 2016.
  4. Zoran Vulić otišao u Kazahstan:"E sad možete napisti da imam novi posao"; index.hr, pristupljeno: 19. prosinca 2016.
  5. Zoran Vulić i Mladen Pralija napustili kazahstanski Atyrau (VIDEO); nogometplus.net, pristupljeno: 8. lipnja 2017.
  6. Vulić na klupi Apollona: Bit će teško, da je sve idealno, ne bi mene dopalo!; slobodnadalmacija.hr, pristupljeno: 29. rujna 2017.
  7. Uprava šokirala Zorana Vulića iako je napravio dobar posao; slobodnadalmacija.hr, pristupljeno: 12. prosinca 2017.