Ostave kasnog brončanoga doba u sjevernoj Hrvatskoj

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje


Najbogatiji nalazi kulture polja sa žarama na tlu sjeverne Hrvatske nađeni su u ostavama.

Profane ostave bile su uglavnom one ljevača bronce ili putujućih trgovaca.

Sakralne ostave su bile kultne ili votivne (zavjetne) namjene. Uglavnom se sastoje od jedne do tri vrste predmeta i često pokazuju tragove gorenja.[1]

Ostave južne Panonije (tj. sjeverne Hrvatske) uglavnom pripadaju mješovitim ostavama s oružjem i oruđem, nakitom i uporabnim predmetima, pa čak i s brončanom sirovinom (tzv. „kolači“ i neuspjeli brončani primjerci), pa su većinom to vjerojatno ljevačke ostave, zakopane kao materijalna vrijednost zajednice, a ne pojedinca.

Votivna tj. zavjetna (sakraln) je jedino ostava iz Gajine pećine kod Drežnika, općina Slunj, čiji nalazi pripadaju balkanskom radioničkom krugu, i sadrži divovsku fibulu tipa Golinjevo.

Kada se kaže „horizont ostava“ misli se na karakteristične i zajedničke oblike u tim ostavama.

Ostave kasnog brončanoga doba na tlu sjeverne Hrvatske dijele se u pet horizonata:

• I. horizont - Peklenica - BrD – 1 ostava

• II. horizont - Veliko Nabrđe – HaA1 – 31 ostava

• III. horizont - Kloštar Ivanić – HaA2 – 10 ostava

• IV. horizont - Miljana – HaB1 i djelomice B2 – 13 ostava

• V. horizont - Matijevići – HaB2 i HaB3 – 13 ostava

Horizont I – Peklenica[uredi VE | uredi]

Jedina ostava iz Horizonta I je ona iz Peklenice kod Čakovca, sadržajem bliska kulturnome krugu srednjeg Podunavlja i jugoistočnih Alpa.[2] Sadrži dva mača s drškom u formi jezička, koji pripadaju tipu Sprockhoff I, a koji su dosta česti u ostavama perioda Br D Transdanubije te Alfölda i Potisja. Treći mač pripada tipu s pločicom za pričvršćivanje drška bez naglašenog središnjeg rebra. Tu je i bodež s visokom trokutastom pločicom za nasad.

Igle s makovom glavicom ostavu Peklenica vežu s grupom Virovitica.

Horizont II – Veliko Nabrđe[uredi VE | uredi]

Važnije ostave su: Tenja, Bizovac, Veliko Nabrđe[3], Poljanci I i II, Pričac, Zagreb - Medvedgrad, Podrute.

Sve one pokazuju tijesnu vezu s ostavama Transdanubije, a neke i dodire s Transilvanijom.

Vezane su sa starijom fazom grupe Zagreb (Zagreb - Vrapče).

Prepune su oružja i dijelova opreme ratnika.

Oružje[uredi VE | uredi]

Mačevi Sprockhoff Ia traju i dalje, a javljaju se i vrlo rijetki Sprockhoff Ib. Česti su mačevi Sprockhoff IIa, od kojih su osobito brojni oni „slavonskog tipa“ po Cowenu, iako ima i drugih tipova – npr. Aranylos i Sprockhoff IIb koji se sada zove Stäzling, a koji je prisutan i na egejskom tlu u nalazima s kraja kasnomikenskog perioda III B i u periodu III C, te mačevi s punokovinskom drškom, koji su vrlo rijetki i pripadaju grupi s 3 rebrasta zadebljanja.

Obrambeno oružje – šljemovi (kacige), štitovi i knemide (štitnici za potkoljenice) prisutni su u ostavama II. horizonta, kao i u ostavama Transdanubije, ali ne i u ostavama Transilvanije. Kacige su izgleda pripadale tipu u obliku kape.

Osobito valja istaći knemide s oputama za vezivanje iz ostave Poljanci i Veliko Nabrđe ukrašene tehnikom punktiranja tj. punktbuchel - i te knemide, uz one iz Transilvanije i Francuske, predstavljaju najstarije primjerke europske provenijencije.

U ostavi Otok – Privlaka nađen je jedan od najstarijih srednjeeuroskih štitova – istovremen s onima iz Transdanubije.

Ulomci kaciga i knemida iz Hrvatske potvrđuju hipotezu Gera von Merharta da defanzivno oružje ratnika u srednjoj Europi nije porijeklom iz Egeje, već da je nastalo neovisno na prostoru između Karpata, istočnih Alpa i sjevernog Balkana.

Množina oružja, osobito mačeva i zaštitne opreme ratnika u ostavama međurječja II. horizonta svjedoči o izrazito militantnom karakteru nosilaca starije faze grupe Zagreb. Štoviše, po broju mačeva i njihovih ulomaka, moglo bi se reći da je naoružanje bilo sveopće, i da se u temelju te činjenice nalazila društvena organizacija tipa vojne demokracije. Uzrok svemu tome bila je želja za osvajanjima.[4]

Ipak, još nije jasno da li su nosioci starije faze grupe Zagreb sudjelovali u drugom valu egejske seobe koji je ugrozio istočno-mediteranski svijet koncem 13. i početkom 12. st. pr. K.

Ostali brončani inventar[uredi VE | uredi]

Za radioničke centre savsko-dravskog međurječja tipične su dvosjekle britve rađene na proboj tipa „X“[5], dok su ostali tipovi vezani za krug Baierdorf – Velatice i istočno-alpski prostor.

Od raznih tipova šupljih sjekira i sjekira sa zaliscima valja istaći šuplje sjekire sa plastičnim „V“ ornamentom, te masivne kratke sjekire sa zaliscima u sredini – oba tipa karakteristična su za slavonski radionički krug. Peschiera sjekire sa zaliscima su import iz Italije.

Narukvice ukrašene motivom „girlanda“ ili „čuna“ češće su i starije u istočnom djelu Karpatske kotline, te one u nas mogu biti domaći proizvod. Za naše radionice tipične su ploče puno lijevane ili rađene na proboj s trnom na sredini.

Od ostalih pojava valja istaći pojavu ukrašavanja puncktbuckel – tehnikom, a od brončanog posuđa vedra tipa Kurd, te ranu pojavu trodimenzionalnog prikaza bovida tj. goveda (ostava Poljanci I) [6], kao i jednu od najstarijih pojava brončanih žvala u srednjem Podunavlju (ostava Pričac).

Fibule u obliku violinskog gudala (tj. Peschiera tip) sastavni su dio inventara ostava horizonta II (ima ih čak 20!) u međurječju Save i Drave za koje su one tipične, dok su u Transdanubiji rijetke. Zanimljivo je da se u pojedinoj ostavi javlja više različitih tipova tih fibula. Zasad nije jasno da li se one javljaju prije u Italiji, Podunavlju ili Egeji, niti je jasan udio njihovih nositelja u prvoj egejskoj seobi, ali se zna da se javljaju u kasnomikenskom III B i III C1 tj. između 1230. i 1100. g. pr. K. isto kao i u nas – u 12. st. pr. K.[7] U ostavama II. horizonta sačuvano je i 10 fibula s lisnato raskucanim lukom. Važne su i fibule s osmicom na luku i spiralom na nožici, te osobito fibula tzv. pozamanterijskog stila iz Sviloša kod Novog Sada s kopljastim privjescima.[8]

Antropomorfne aplike vuku korijen iz srednjeg brončanoga doba i vatinske grupe, kao i sljepoočničarke koje nalazimo i u srednjebrončanodobnim ostavama Lovas i Vukovar. [9]

Svakako valja spomenuti i pektorale i fibule s osmicama na luku, te spiralom na nožici.

Horizont III – Kloštar Ivanić[uredi VE | uredi]

Broj ostava znatno je opao, što govori o opadanju metalurške proizvodnje i o nepostojanju potrebe zakapanja ostava, što vjerojatno upućuje na smirivanje životnih prilika. Najbrojnije su ostave južno od Save i Kupe na Banovini i Kordunu, te u sjevernoj Bosni.

Osjeća se srodnost s Transdanubijom.

Sadržaj ostava je puno siromašniji nego u horizontu II, i često obuhvaća samo 2-4 vrste predmeta: nakit se uglavnom gubi, nestaju i tipovi mačeva karakteristični za prethodni horizont, a nema više ni niti jedne fibule u obliku violinskog gudala.

Glavninu materijala čine koplja, keltovi i srpovi, na kojima sa javlja ukras utisnutih kvadrata duž hrpta, što je regionalno radioničko obilježje.

Od kopalja prisutni su listoliki oblici plamenastog ili lovorastog sječiva.

Oprema ratnika se uglavnom gubi, a iznimka je ostava Kloštar Ivanić s odlično sačuvanim parom knemida s oputama za vezivanje ukrašenih „Punktbuckel“ stilom, vrlo srodnih knemidama s lokaliteta Kuřim u Moravskoj.

Bakreni mali ingot u formi bikovske kože tipičan za egejski kulturni krug bi po mišljenju Ksenije Vinski Gasparini kronološki išao čak u 15. st. pr. K.[10], ali je ostava svakako iz 11. st. pr. K., i pripada mlađoj fazi grupe Zagreb (Zagreb-Horvati).

Ingoti iz Kloštar Ivanića[11] i Boljkovića jedini su otkriveni ingoti istočnomeditediteranskog porijekla iz unutrašnjosti europskog kontinenta, i ukazuju na veze južnopanonskog područja s tlom i arealom mikenske kulture nakon 1. vala egejske seobe.

Horizont IV – Miljana[uredi VE | uredi]

Ostave horizonta IV također nisu brojne. Glavne su: Kapelana, Ivanec Bistranski, Miljana. Paralale nalazimo u grobovima grupe Velika Gorica.

Ostave u sjevernoj Bosni očituju tješnje veze s Balkanom nego li sa savsko-dravskim međurječjem, što osobito pokazuju fibule tipa Golinjevo u najstarijim varijantama (9. st. pr. K.).

Glavninu materijala čine keltovi i srpovi, a ponekad se javljaju i koplja te noževi, rjeđe nakit, a vrlo rijetko mačevi.

Keltovi tj. šuplje sjekire na kojima je „V“ pri dnu rastvoren i dobiva vertikalna rebrasta produženja specifičan je za horizont IV, a isto tako i šuplje sjekire tipa Passau. Na oba tipa ploha sječiva se jako širi prema oštrici i odvojena je stepenastim prijevojem od tuljka. Sjekira tipa Passau javlja se i u važnom grobu vojnog princepsa br. 1/1911. iz Velike Gorice, kojeg britva tipa Oblekovice datira u Ha B1 stupanj.

Tipična su listolika koplja, kao i mala lovorasta koplja, tipična za radionice sjeverozapadnog Balkana. Sjekire s visoko postavljenim uvučenim zaliscima su italskoga tipa, te su vjerojatno import, a javljaju se i u Transilvaniji.

Mač punokovinskoga drška s 3 rebrasta zadebljanja i okruglom pločicom tzv. tipa Högel je retardirana pojava, jer je tipičan za stupanj Ha A1.

Za dataciju su bitni (i) potkovasti srpovi.

Specifikum horizonta je pojava bakrene sirovine u formi grubih čekića s rupom koji su uglavnom lomljeni (ostava Miljana), te su imali funkciju platežnog sredstva. Izuzetno su zanimljive pogače sirovog bakra s olovnom jezgrom, čija analiza je pokazala njegovo istočnoalpsko porijeklo (Litija kod Ljubljane ili Resnik u Pohorju), što pokazuje primjenu olova već u vremenu Ha B1.[12]

Osobito su zanimljivi pojasevi od brončanoga lima iz ostave Kapelana kod Donjeg Miholjca. Otkrivena su četiri pojasa u obliku elipsoidne ploče, ukrašene urezivanjem. Ukrasi se sastoje od sunčevih simbola, biljnih i geometrijskih motiva, prikaza ptice, a na sva četiri prikaza kompozicija je jedinstvena, kanonizirana, s odstupanja samo u manjim detaljima. Vjerojatno su sva četiri pojasa rad istog majstora tj. radionice. Jedan od pojaseva je bio popravljan, što ukazuje na mogućnost da nisu bili nošeni samo u svečanim prigodama.[13]

Horizont dakle karakterizira mirna evolucija grupe Velika Gorica, a apsolutno-kronološki riječ je o vremenu 10. st. pr. K.

Mali broj ostava pokazuje mirno doba, ali čudi potpun izostanak ostava u grupi Dalj. Ostava Kapelana je s rubnog područja. Uzrok tome je možda bila slaba naseljenost.

Situacija u sjevernoj Bosni je dijametralno suprotna onoj u savsko-dravskom međurječju: u II. horizontu samo su dvije ostave, a u IV. horizontu ih je puno. Te ostave pokazuju vezanost uz Balkan koja se očituje u fibulama tipa Golinjevo, što opet govori o vlastitoj fizionomiji kulture polja sa žarama na tom tlu i izdvojenosti iz kulturnog kruga savsko-dravskog međurječja.[14]

Horizont V – Matijevići[uredi VE | uredi]

Ostave koje bi se mogle pripisati isključivo Ha B2 stupnju nisu zasad otkrivene.

To je doba mirnog razvoja grupe Velika Gorica i daljnjeg trajanja grupe Dalj.

Ostave možemo opet pratiti u Ha B3, i one čine horizont V.

Taj horizont ima 3 grupe:

1- male ostave Ciglenik, čiji je sastav tipičan za Ha B3 stupanj srednje Europe.

2- Matijevići i Gajina pećina – (južno od Save i Kupe: Banovina, Kordun, sj. Bosna) s inventarom tipičnim za balkanski radionički krug, npr. fibule tipa Golinjevo – ni jedna ne sadrži elemente trakokimerijskog stila. Imaju i duge spiralne narukvice kao i veće naočalaste fibule.

Osobito je zanimljiv prikaz ljudskog lika na fibuli tzv. tipa Golinjevo iz Gajine pećine u Drežniku na Korani. Obzirom na goleme dimenzije i mjesto nalaza, pretpostavlja se da je fibula bila votivni dar božanstvu.

Tipične su i narukvice s motivom jelice u redovima, a važne su za balkanski radionički krug kasnog HaB stupnja.

3- Legrad, Batina, Ilok, Šarengrad – sve su s trakokimerijskim obilježjima. Prve dvije ne pripadaju izravno kulturi polja sa žarama, jer su locirane na tlu bosutske grupe. Sadrže psalije, tj. žvale s blago uvinutim prečkama, tipične za srednje Podunavlje, koje po Kossaku idu u kasni Ha B i početak Ha C perioda.

Legrad ima psalije s ptičjim protomama srodne pektoralu konjske orme trakokimerijskog stila iz Adaševaca s tla bosutske grupe.

Šarengrad je najmlađa ostava, što se vidi po željeznoj šupljoj sjekiri, torkvesu s „T“ završetcima i čvorastim zadebljanjima na luku, te dvodjelnoj naočalastoj fibuli sa željeznom iglom pa zato ta ostava djelom spada u starije željezno doba i dobro odražava prilike prijelaza kasnog brončanog u starije željezno doba.

Zajedničke karakteristike tih ostava su kratka lovorasta koplja, i male šuplje sjekire s ušicom, uglavnom bez ukrasa, ponekad s vodoravnim rebrima na vratu.[15]

Vidi također[uredi VE | uredi]

Bilješke[uredi VE | uredi]

  1. Vinski Gasparini 1983, str. 650
  2. Vinski Gasparini 1983, str. 652, Tabla XCII
  3. Vinski Gasparini 1983, str. 655, Tabla XCIII
  4. Vinski Gasparini 1983, str. 659
  5. Vinski Gasparini 1983, str. 656
  6. Vinski Gasparini 1973, Tabla 48/22; Majnarić Pandžić 1998, 201, 203
  7. Vinski Gasparini 1983, str. 657-658
  8. Vinski Gasparini 1973, 108-109, Tabla 88/1; Majnarić Pandžić 1998, 202, 205
  9. Srednje brončano doba u sjevernoj Hrvatskoj
  10. Vinski Gasparini 1983, str. 661, Tabla XCIV/37
  11. Vinski Gasparini 1983, str. 660-662, Tabla XCIV
  12. Vinski Gasparini 1983, str. 664, Tabla XCV
  13. Majnarić Pandžić 1998, str. 199
  14. Vinski Gasparini 1983, str. 665
  15. Vinski Gasparini 1983, str. 665-667, Tabla XCVI

Literatura[uredi VE | uredi]

  • Vinski Gasparini 1973 - Ksenija Vinski Gasparini: Kultura polja sa žarama u sjevernoj Hrvatskoj, Zadar, 1973.
  • Vinski Gasparini 1983 - Ksenija Vinski Gasparini: Kultura polja sa žarama sa svojim grupama, u: Praistorija jugoslavenskih zemalja, IV, Sarajevo, 1983., str. 547-646
  • Majnarić Pandžić 1998 – Nives Majnarić Pandžić: Kasno brončano doba, u: Stojan Dimitrijević; Tihomila Težak–Gregl; Nives Majnarić-Pandžić: Povijest umjetnosti u Hrvatskoj - Prapovijest, Zagreb, 1998., str. 194-219
  • Radovčić/Škoberne 1989 – Jakov Radovčić; Želimir Škoberne: Zagreb prije početaka, Zagreb, 1989., str. 100-116