Partnerstvo za mir

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje

██ Europske članice NATO-a (do 1994.)

██ Članice NATO-a koje su bile članice Partnerstva za mir

██ Sadašnje članice Partnerstva za mir

██ Zemlje koje teže priključenju Partnerstvu za mir

Partnerstvo za mir je političko-vojni program NATO saveza usmjeren ka stvaranju povjerenja između zemalja članica NATO-a i drugih zemalja Europe i nekadašnjeg Sovjetskog Saveza, uspostavljanju međusobne vojne suradnje i regionalne stabilnosti. Osnovan je 1994. godine, nakon pada Istočnog bloka.

Obujam suradnje pritom zasebno određuje svaka država potpisnica Pojedinačnim partnerskim programom (IPP). Najčešće se radi o zajedničkim manevrima i ispunjavanju NATO standarda pri nabavci nove vojne opreme, ili školovanju časnika zemalja članica u drugim zemljama. Moguće je i učešće zemalja članica Partnerstva u mirovnim misijama NATO saveza. U slučaju prijetnje napada na neku od zemalja potpisnica, predviđena je konzultacija NATO-a. Međutim, Partnerstvo za mir nije eksplicitni obrambeni savez i države članice NATO-a mogu zasebno odlučiti hoće li eventualno uputiti pomoć u obrani.

Dvanaest zemalja koje su bile članice programa su u međuvremenu pristupile NATO paktu. Partnerstvo za mir može tako biti i predvorje za ulazak u Atlantski savez, ali ima i država članica koje izvan svake sumnje nisu zainteresirane za članstvo u samom paktu.

Partnerstvom za mir upravlja Savjet euroatlantskog partnerstva, koje se sastoji od 28 članica NATO saveza i 22 članice Partnerstva za mir.

Hrvatska je programu Partnerstvo za mir pristupila 25. svibnja 2000., a program je napustila 1. travnja 2009.

Načela i oblasti djelovanja[uredi | uredi kôd]

Prema NATO savezu, ”cilj Partnerstva za mir je, temeljeno na posvećenosti demokratskim principima na kojima se temelji i sama alijansa, povećati stabilnost, umanjiti opasnosti za mir i izgraditi ojačane sigurnosne veze između partnerskih zemalja i NATO saveza, kao i između samih partnerskih zemalja.” Okvirnim dokumentom, svaka zemlja preuzima značajan broj dalekosežnih političkih obveza: čuvanje demokratskog društva, poštovanje principa međunarodnog prava, ispunjavanje obveze prema Povelji Ujedinjenih naroda, Općoj deklaraciji o ljudskim pravima, Helsinškog završnog akta i međunarodnim dogovorima o razoružanju i kontroli naoružanja, suzdržavanje od prijetnji silom usmjerenih ka drugim zemljama, poštovanje postojećih granice i rješavnje sporove mirnim putem. Osim toga, ustanovljavaju se i transparentnost u planiranju nacionalne obrane i proračuna, uspostava demokratske kontrole nad oružanim snagama, i razvijanje sposobnosti za zajedničko djelovanje s NATO savezom u humanitarnim operacijama i operacijama održavanja mira.

Članice se Okvirnim dokumentom obvezuju da će se konzultirati s partnerskom zemljom ako ona smatra da su joj neposredno ugroženi teritorijalni integritet, politička neovisnost ili sigurnost. Ovom odredbom su se koristile Albanija i Makedonija tijekom rata na Kosovu.

Članstvo u Partnerstvu za mir je prije svega bilateralni ugovor između pojedine zemlje partnera i NATO saveza. Zemlje potpisnice biraju pojedine aktivnosti prema svojim ambicijama, potrebama i mogućnostima i svoj izbor predstavljaju NATO savezu u tzv. Prezentacijskom dokumentu. Nakon ovoga, Savez i zemlja partner zajednički razvijaju i dogovaraju dvogodišnji Pojedinačni partnerski program. Suradnja se posebno usredotočuje na reformu obrane i upravljanje posljedicama reforme, ali dopire do velikog broja aktivnosti NATO, uključujući obrambenu politiku i planiranje, odnose između građanske države i vojske, obrazovanje i obuku, protuzračnu obranu, komunikacije i informacijske sisteme, upravljanje krizama i planiranje za (civilne) izvanredne situacije.

Zemlje potpisnice Okvirnog dokumenta Partnerstva za mir[uredi | uredi kôd]

Trenutačne članice[uredi | uredi kôd]

Bivše republike Sovjetskog saveza[uredi | uredi kôd]

Bivše jugoslavenske republike[uredi | uredi kôd]

Članice Europske unije[uredi | uredi kôd]

  • Flag of Austria.svg Austrija (10. veljače 1995.)
  • Flag of Finland.svg Finska (9. svibnja 1994.)
  • Flag of Ireland.svg Irska (1. prosinca 1999.)
  • Flag of Malta.svg Malta (26. travnja 1995., povukla se 27. listopada 1996., ponovno se priključila 3. travnja 2008.)
  • Flag of Sweden.svg Švedska (9. svibnja 1994.)

Članice EFTA[uredi | uredi kôd]

Zemlje koje teže priključenju[uredi | uredi kôd]

  • Flag of Cyprus.svg Cipar (parlament izglasao priključenje 2011.)
  • Flag of Kosovo.svg Kosovo (prijava predana 2012.)

Bivše članice[uredi | uredi kôd]

Zemlje koje su pristupile NATO-u 1999.[uredi | uredi kôd]

Zemlje koje su pristupile NATO-u 2004.[uredi | uredi kôd]

Zemlje koje su pristupile NATO-u 2009.[uredi | uredi kôd]

Zemlja koja je pristupila NATO-u 2017.[uredi | uredi kôd]

Zemlja koja je pristupila NATO-u 2020.[uredi | uredi kôd]

Vanjske poveznice[uredi | uredi kôd]

Logotip Zajedničkog poslužitelja
Na Zajedničkom poslužitelju postoje datoteke vezane uz: Partnerstvo za mir