Petar Guberina

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Petar Guberina

Petar Guberina (Šibenik, 22. svibnja 1913.Zagreb, 22. siječnja 2005.), hrvatski jezikoslovac, fonetičar, teoretičar stilistike kao znanosti.

Akademik Petar Guberina ukazivao je na strukturne odlike ljudskoga uma u njegovoj najsloženijoj komunikacijskoj funkciji - govornoj, gestovnoj i mimičkoj. Obznanio je prostore ljudske komunikacije u kojima se stvaraju i rastvaraju forme koje otkrivamo ili ih još uvijek nastojimo otkriti kao govorne, jezične i metajezične najrazličitijih razina naše ljudskosti. Proučavao je njihovo nastajanje, ljepotu postojanja u govornoj afektivnosti, spoj ideja sa slojevitim stvarnostima konteksta, ljudskom fiziologijom, konkretnim i apstraktnim značenjima koje donose intonacijske i druge govorne promjene jezičnom iskazu - u zvuku (danas toliko stvaranom, globalno razmjenjivanom, prodavanom...) i pokretu, u formama i nasuprot formi jezika. Znanstvenom je preciznošću multidisciplinarno dosegao prostore slušanja složenog zvuka, glasa, perceptivnih fonetskih optimala i razumijevanja, nagovijestivši transdisciplinarne razine informacijske i komunikacijske organizacije koje generacije na njegovu tragu tek počinju otkrivati. Neurolog klase Lurie, semiotičar i pragmatičar prije Marshalla McLuhana, kibernetičar govornih sprega klase Norberta Wienera, osnivač brojnih rehabilitacijskih, tzv. SUVAG - "Systeme Universel Verbotonal d'Audition Guberina" centara diljem svijeta, priznat ali neprimjereno i nedostatno citiran. U polju suvremene komunikologije Guberinino je fundamentalno djelo [Zvuk i pokret u jeziku i Verbotonalna teorija za koju je u svojim predavanjima isticao da bi ju trebali primjenjivati samo stručnjaci filoloških disciplina] a na polju jezikoslovne kroatistike, Guberinino su najvažnije djelo Razlike između hrvatskoga i srpskoga književnog jezika, objelodanjene u doba relativne slobode Banovine Hrvatske 1940.

Dijalektičar i filozof, unosio je proučavanje interkulturne komunikacije i poštovanje kulturne raznolikosti bivajući u tim pitanjima uzorom i podrškom državnicima kakav je bio Josip Broz Tito ili Senghor, član Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti vraćao je naočigled mnogih osporavatelja, pojedince, starce i najmlađe u svijet zvuka i govora – u svijet humanosti, svijet liječenja i govorne rehabilitacije, međujezičnog sporazumijevanja i razumijevanja među ljudima, narodima, nesvrstanim i svrstanima.

Odškrinuo je čovječanstvu vrata novih tajni ljudske komunikacije i znanstvenog proučavanja komunikacije govorom, ritma kao nositelja misli i osjećaja, ukazao na granularne partitivnosti semiotičkih razina koju i jedan jedini fonem može nositi, na semiotičku mnogostrukost koja se može ostvariti i u vremenskom razmaku fonema (i stoga potrebnih razina komunikacijskog proučavanja struke fonetike). Na takvoj mnogostrukoj granularnosti ostvarujući posebnosti zagrebačke fonetske škole' utemeljio je i Studij eksperimentalne i teorijske fonetike na Filozofskom fakultetu u Zagrebu.

Tijekom uspješnog rada u SUVAG-u uz profesora Petra Guberinu profilirali su se mnogi stručnjaci koji su polazeći od verbotonalne metode kasnije dali i svoj vlastiti doprinos metodi. Između mnogih s profesorom su djelovali profesor dr. sc. Mihovil Pansini, profesor Aldo Gladić, profesor Mladen Lovrić te oni orijentirani audio elektroakustičnim ostvarenjima profesorovih zamisli, navedimo neke: Zlatko Ribič, Zoran Šonc, Vlado Kozina, Boris Krsnik... Ipak, njegovi dugogodišnji najbliži suradnici bili su: njegov tehnički suradnik i realizator Žarko Nikin u laboratoriju za niske frekvencije na Odsjeku za fonetiku te s istog odsjeka prof. dr. sc Ivo Škarić koji je niz godina razvijao hrvatsku teorijsku i primijenjenu fonetsku znanost, zasnivao primjenu fonetike u kliničkom radu te razradio poluoktavne perceptivne optimale u govoru.

Vanjske poveznice[uredi | uredi kôd]