Jerko Ivanković Lijanović: razlika između inačica
mNema sažetka uređivanja |
Detaljno opisani sudskih procesi protiv članova stranke Oznake: uklonjeno uređivanje VisualEditor mobilni uređaj m.wiki |
||
| Redak 85: | Redak 85: | ||
== Optužbe za organizirani kriminal == |
== Optužbe za organizirani kriminal == |
||
2014. godine, dva dana prije početka izborne kampanje, biva uhićen i pritvoren zajedno sa trojicom braće i drugim istaknutim članovima Narodne stranke Radom za boljitak koji su svi bili kandidati ili angažirani u stranci za vrijeme izbora 2014. godine. Osumnjičeni su za kaznena djela organiziranog kriminala iz članka 250. stavak 3. Kaznenog zakona BiH, a u svezi s kaznenim djelom neplaćanje poreza iz članka 211., porezna utaja ili prijevara iz članka 210. i pranje novca iz članka 209. KZ BiH.<ref>{{Citiranje weba|url=http://www.vecernji.ba/na-podrucju-mostara-grude-sirokog-brijega-i-sarajeva-pocela-akcija-brend-960086|title=Jerko Ivanković Lijanović i ostali osumnjičeni negirali optužbe koje im se stavljaju na teret|date=2014-09-10|access-date=2021-07-27|website=[[Večernji list]]}}</ref> Sudska vlast proglašava Narodnu stranku Radom za boljitak organiziranom kriminalom skupinom za vrijeme izbora, što ukazuje na ozbiljnu političku pozadinu uhićenja, a kasniji događaju potvrđuju istu. Bivaju svi pušteni na slobodu 15 dana nakon održanih izbora, na kojima Narodna stranka Radom za boljitak gubi popularnost na razini države i entiteta, međutim opstaje i dalje u kantonalnim skupštinama kao utjecajan politički faktor. Nakon više od pet godina sudskog procesa, svi optuženi bivaju oslobođeni po svim točkama optužnice, ukazujući na činjenicu da se sudska vlast direktno umješala u zakonodavnu i izvršnu vlast da bi utjecala na odnose u istoj. |
|||
2015. godine biva uhićen ponovo zajedno sa zastupnicima i ministrima u Tuzlanskom kantonu, u kojem je Narodna stranka Radom za boljitak uvijek imala najjaču stranačku bazu i jedina koja je bila neokrznuta uhićenjima za vrijeme izbora 2014. godine, što ponovo ukazuje na pokušaj sudske vlasti da utječe na zakonodavnu i izvršnu vlast. Nakon više od četri godine sudskog procesa, svi uhićeni bivaju osuđeni na osnovu izjava svjedoka, što predstavlja presedan uzimajući u obzir da su svi bili aktivni političari, a svjedoci iz suprostavljenih političkih opcija. Svi ovi događaji ukazuju na to da se sustavno sudska vlast koristila da se Narodna stranka Radom za boljitak ukloni iz političkih procesa u Bosni i Hercegovini, što je oštetilo i u potpunosti promjenilo političke odnose u Bosni i Hercegovini. |
|||
== Izvori == |
== Izvori == |
||
Inačica od 30. srpnja 2021. u 11:13
| Jerko Ivanković Lijanović | |
| zamjenik predsjednika Vlade FBiH | |
|---|---|
| trajanje službe 17. ožujka 2011. – 31. ožujka 2015. | |
| Predsjednik | Živko Budimir |
| Prethodnik | Vjekoslav Bevanda |
| Nasljednik | Jelka Miličević |
| ministar poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva FBiH | |
| trajanje službe 17. ožujka 2011. – 31. ožujka 2015. | |
| Premijer | Nermin Nikšić |
| Prethodnik | Damir Ljubić |
| Nasljednik | Šemsudin Dedić |
| Rođenje | 15. studenog 1969. |
| Politička stranka | NSRzB |
Jerko Ivanković Lijanović (Kočerin, Široki Brijeg, 15. studenog 1969.) je poduzetnik i političar u Bosni i Hercegovini, osnivač je nekad najveće mesne industrije "Lijanovići", te član Predsjedništva Narodne stranke Radom za boljitak i bivši ministar poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva u Vladi FBiH.
Mladost
Jerko Ivanković Lijanović rođen je u selu Kočerin kod Širokog Brijega u obitelji Stipe Ivankovića zvanog Lijan. Jerko je četvrti po starini od ukupno četvorice braće: Joze, Slave i Mladena.[1] Redovno je završio šest razreda osnovne škole, a ostatak obrazovanja pohađao je u sklopu večernje škole. Maturirao je izvanredno na Poljoprivredno-prehrambenom školskom centru u Sarajevu.[2]
Prije rata u Bosni i Hercegovini pomagao je ocu Stipi Ivankoviću zvanom Lijan oko financija u obiteljskoj kompaniji "Lijanovići" koja se bavila preradom mesa. Privatne kompanije su u vrijeme socijalizma mogle imati najviše 5 zaposlenika, a Lijan je zaposlio svoja četiri sina. Nakon raspada socijalizma kompanija "Lijanovići" se znatno proširila i njezina vrijednost je bila procijenjena je na €70 milijuna, međutim institucije Bosne i Hercegovine blokiraju i time gase firmu krajem 2002. godine, a više od 1000 zaposlenika je ostalo bez radnog mjesta. Nikada nisu pronađene bilo kakve protuzakonitosti u poslovanju firme.
Politička djelatnost
Obitelj Lijanović osnovala je 1. listopada 2001. Narodnu stranku Radom za boljitak u Širokom Brijegu.[3] Nakon osnivanja stranke, Jerko Ivanković-Lijanović je imenovan njezinim dopredsjednikom iz reda hrvatskog naroda,[4] dok je Mladen Ivanković-Lijanović imenovan predsjednikom.[5]
Na općim izborima održanim 2006. Jerko Ivanković-Lijanović je s 3228 glasova izabran za zastupnika u Zastupničkom domu PS BiH.[6] Dvije godine kasnije, na općinskim izborima izabran je za zastupnika u Općinskom vijeću Ljubuškog s 3897 glasova.[7] Nakon iznenađujuće dobrog rezultata na izborima 2010. godine, Jerko Ivanković-Lijanović je imenovan za Federalnog ministra poljoprivrede, vodoprivrede, i šumarstva, i dopremijera Vlade Federacije BiH.
Optužbe za organizirani kriminal
2014. godine, dva dana prije početka izborne kampanje, biva uhićen i pritvoren zajedno sa trojicom braće i drugim istaknutim članovima Narodne stranke Radom za boljitak koji su svi bili kandidati ili angažirani u stranci za vrijeme izbora 2014. godine. Osumnjičeni su za kaznena djela organiziranog kriminala iz članka 250. stavak 3. Kaznenog zakona BiH, a u svezi s kaznenim djelom neplaćanje poreza iz članka 211., porezna utaja ili prijevara iz članka 210. i pranje novca iz članka 209. KZ BiH.[8] Sudska vlast proglašava Narodnu stranku Radom za boljitak organiziranom kriminalom skupinom za vrijeme izbora, što ukazuje na ozbiljnu političku pozadinu uhićenja, a kasniji događaju potvrđuju istu. Bivaju svi pušteni na slobodu 15 dana nakon održanih izbora, na kojima Narodna stranka Radom za boljitak gubi popularnost na razini države i entiteta, međutim opstaje i dalje u kantonalnim skupštinama kao utjecajan politički faktor. Nakon više od pet godina sudskog procesa, svi optuženi bivaju oslobođeni po svim točkama optužnice, ukazujući na činjenicu da se sudska vlast direktno umješala u zakonodavnu i izvršnu vlast da bi utjecala na odnose u istoj.
2015. godine biva uhićen ponovo zajedno sa zastupnicima i ministrima u Tuzlanskom kantonu, u kojem je Narodna stranka Radom za boljitak uvijek imala najjaču stranačku bazu i jedina koja je bila neokrznuta uhićenjima za vrijeme izbora 2014. godine, što ponovo ukazuje na pokušaj sudske vlasti da utječe na zakonodavnu i izvršnu vlast. Nakon više od četri godine sudskog procesa, svi uhićeni bivaju osuđeni na osnovu izjava svjedoka, što predstavlja presedan uzimajući u obzir da su svi bili aktivni političari, a svjedoci iz suprostavljenih političkih opcija. Svi ovi događaji ukazuju na to da se sustavno sudska vlast koristila da se Narodna stranka Radom za boljitak ukloni iz političkih procesa u Bosni i Hercegovini, što je oštetilo i u potpunosti promjenilo političke odnose u Bosni i Hercegovini.
Izvori
- ↑ Stipe Ivanković Lijanović. Večernji list. Pristupljeno 24. ožujka 2014.
- ↑ Jerko Ivanković Lijanović: Cowboy iz Širokog Brijega - Velika pljačka federalnog proračuna. Dnevnik.ba, 6. travnja 2012. Pristupljeno 24. ožujka 2014.
- ↑ Statut Narodne stranke Radom za boljitak (na bošnjačkom). Narodna stranka Radom za boljitak, 13. svibnja 2010. Pristupljeno 24. ožujka 2014.
- ↑ Dopredsjednici: Jerko Ivanković Lijanović. Narodna stranka Radom za boljitak, 1. lipnja 2011. Pristupljeno 24. ožujka 2014.
- ↑ Mladen Ivanković Lijanović. Narodna stranka Radom za boljitak, 23. travnja 2010. Pristupljeno 24. ožujka 2014.
- ↑ Spisak kandidata liste NSRB-a za Zastupnički dom PS BiH 2006. Središnje izborno povjerenstvo Bosne i Hercegovine. Pristupljeno 24. ožujka 2014.
- ↑ Spisak kandidata liste NSRB-a za Općinsko vijeće Širokog Brijega 2008. Središnje izborno povjerenstvo Bosne i Hercegovine. Pristupljeno 24. ožujka 2014.
- ↑ Jerko Ivanković Lijanović i ostali osumnjičeni negirali optužbe koje im se stavljaju na teret. Večernji list. 10. rujna 2014. Pristupljeno 27. srpnja 2021.