Krsto Radić

Krsto Radić

Ovaj članak predložen je za brisanje. Naveden je sljedeći razlog za brisanje: ovo uopće nije enciklopedijski članak ovo+uop%C4%87e+nije+enciklopedijski+%C4%8Dlanak Rasprava o brisanju dostupna je ovdje. Kod postavljanja predloška u članak, molimo Vas ne brišite sadržaj zbog kojeg je predložak postavljen. Administratori, prije brisanja stranice provjerite što vodi ovamo, povijest stranice i evidenciju stranice. Stranicu predložio: Croxyz (razgovor)  • Zadnje uređivanje: Croxyz (razgovor)

Fra Krsto Radić (Bogomolje, Hvar, 8. kolovoza 1897. – Barrio Vucetich, Buenos Aires, Argentina 8. kolovoza 1984.)

Imao je četiri brata i dvije sestre, jedan brat mu se zvao Ivan, drugi brat se zvao Kažimir (Bogomolje, Hvar, 8. studenog 1904. – 21.rujna 1981. Lovište, Pelješac), treći brat se zvao Josip (Joze), on je po struci bio učitelj, čak je prema službenim podatcima OŠ Runovići osim što je bio učitelj, nakon par godina postao je i ravnatelj u dotičnoj školi i to jedan od najuspješnijih u povijesti, 1942. godine odlazi u vojsku, nakon toga je stradao na križnom putu pokraj gradića Bleiburg,a četvrtom bratu ime je bilo Petar, jednoj sestri je ime bilo Franka, a druga sestra se zvala Manda. Fra Krsto Radić je pokopan na groblju u San Miguelu, ali su mu smrtni ostatci preneseni u crkvu u mjestu Juan Vucetich i počivaju u župnoj crkvi Majke Božje Bistričke. Prema istraženim podatcima iz rodbinskih dokumenata obitelji Radić iz mjesta Lovište na polutoku Pelješac ima rodbinu tj. svoje potomke u Buenos Airesu u Argentini te u Hrvatskoj na poluotoku Pelješcu u mjestu Lovište.

Život i školovanje

Nakon završenoga školovanja u Provinciji, zaređen je za svećenika u Makarskoj 1921. godine, gdje je ujedno i slavio prvu misu. Boravio je neko vrijeme i u Beču. U Rimu je studirao orijentalnu teologiju. Pripadao je Franjevačkoj provinciji Presvetog Otkupitelja sa sjedištem u Splitu. Bio je župni pomoćnik i župnik u više župa, u Imotskom, Runovićima, Tučepima.

Život i djelovanje u inozemstvu

Poslije Drugoga svjetskog rata stigao je u Argentinu i nakon određenoga vremena nastanio se Roosveltu, nedaleko od Buenos Airesa. Njegovim zalaganjem naselje (vrste barrio) je nazvano Juan Vucetich, u čast argentinskoga znanstvenika, Hrvata s otoka Hvara koji se kao mladić doselio u Argentinu. Ivan Vučetić je kao službenik argentinskog redarstva izumio daktiloskopsku metodu osobne indetifikacije. Danas je to predgrađje prilično naseljeno. Središnja ulica ovoga mjesta zove se „Avenida Croacia“ ( Hrvatska avenija ), a dugačka je oko tri kilometra.

Za vrijeme svog života u Argentini fra Krsto Radić je bio vrlo aktivan, naime dao je izgraditi kapelu posvećenu Majci Božjoj Bistričkoj u tada pustom prostoru tridesetak kilometara udaljenom od Buenos Airesa. Uz kapelu fra Krsto Radić je izgradio i rezidenciju i prostranu vjeronaučnu dvoranu u kojoj je služio i to svoje dijamantno misno slavlje. Jednom prilikom u kapeli posvećenoj Majci Božjoj Bistričkoj u mjestu Juan Vucetich služio je sv. Misu i upoznao vjernike s likom Ivana Merza. Danas u tom barriu redovnici kongregacije Lumen Dei vrše pastoralnu službu.

Zanimljivosti

Istraživavši lik i djelo Fra Krste Radića otrivene su dvije zanimljive anegdote/događaja iz vremena djelovanja Fra Krste Radića koje ga vrlo dobro opisuju kao hrabrog, inteligentnog, mudrog čovjeka vjernog svome narodu i nadasve čovjekom koji „diše hrvatski“.

Prvi događaj datira iz 20. listopada 1933.godine:

Fra Krsto Radić da bi potakao župljane na pobožnost svetim zaštitnicima rekao je u propovijedi kako su već udavnini Hrvati štovali sv. Juru i sv. Mihovila (u Tučepima se nalaze dvije stare crkvice posvećene tim svecima). Zbog te propovijedi neki seljak ga dojavi zloglasnom žandarmerijskom kapetanu Rediću kao separatista jer je izjavio da su sv. Jure i sv. Mihovil bili Hrvati. Redić podigne optužnicu. No, sud je ipak odbacio takvu smiješnu optužbu.

Drugi događaj datira iz 7. lipnja 1935. godine:

Premda se pomalo primicalo i vrijeme ispita, studenti su i dalje budno pratili zbivanja. A kada su zagrebački nadbiskup i metropolitAntun Bauer, hrvatska opozicija i vođa opozicijeVlatko Maček izdali memorandume o zatiranju slobode u Hrvatskoj, studenti su se, otkidajući vrijeme od pripreme za ispite, marljivo dali na njihovo umnažanje. Novo uzbuđenje unijela je vijest da su srpski redarstvenici (žandari) srušili kapelicu Gospe Sinjske kod tučepskog groblja, nedaleko od Makarske. Odrješiti tučepski župnik fra Krsto Radić donio je u kotarsko načelništvo nekoliko kamenja srušene kapelice, a zatim ga spakirao i poslao u Zagreb nadbiskupu Baueru “kao dokaz kulture i barbarstva državnih organa koji bi morali držati red i mir.

Kako su procesi za vrijeme kralja u Kraljevini SHS izgledali smiješno, pokazuje i ova prvo navedena zgoda iz 1933. godine.

Povijesno gledajući fra Krsto Radić je bio izuzetno važna osoba za mnoge hrvatske iseljenike u Argentini, ali i veliki zagovornik slobode i demokracije prema hrvatima u Dalmaciji za vrijeme dva stroga politička režima u kojima je živio,Kraljevina SHS (kasnije Kraljevina Jugoslavija) i NDH (Nezavisna Država Hrvatska). Ostat će zapamćen kao izuzetno dobar i human čovjek, te kao jedan od najistaknutijih hrvatskih franjevaca.

Vanjske poveznice

• Franjevačka provincija Presvetog Otkupitelja Ustanove i župe koje su donedavno vodili članovi Provincije - Instituto Incorporado NUESTRA SENORA MARIA BISTRICA
• Lovište  Arhivirana inačica izvorne stranice od 21. svibnja 2012. (Wayback Machine)
• [1]^{[neaktivna poveznica]}