Gospa Sinjska

Ovo je članak tjedna  – 32. tjedan 2022. Kliknite ovdje za više informacija.
Izvor: Wikipedija

Gospa Sinjska
Gospa Sinjska
Slika Čudotvorne Gospe Sinjske
Ustanovljen 1715.[1]
Spomendan 15. kolovoza
Svetišta Crkva Čudotvorne Gospe Sinjske
Blažena Djevica Marija
Christianity Symbol.png Portal o kršćanstvu

Gospa Sinjska naziv je Presvete Bogorodice Milosrđa prikazane na oltarnoj slici u crkvi sinjskog franjevačkog samostana. Slavljena je kao čudotvorna u Cetinskoj krajini. Gospa je opisana kao rajska i zemaljska kraljica, postavljena na prijestolje njezine dobrote, ljubavi i milosrđa.[2] Blagdan Gospe Sinjske slavi se devetnicom, hodočešćem i velikom procesijom vjernika ulicama Sinja svakog 15. kolovoza na dan Marijina Uznesenja. Znamenita je među Hrvatima diljem svijeta, a posebno je štuju i pohode vjernici iz Dalmacije i Bosne.[2]

Opis slike[uredi | uredi kôd]

Slika je naslikana na platnu visine 58 cm i širine 44 cm. Ne prikazuje cijeli lik nego samo poprsje s glavom nagnutom prema lijevom ramenu i s oborenim očima. Uočljiva je dvostruka koprena prebačena preko glave, a vidi se i dio crvene nabrane haljine. Veći dio slike prekriven je darovima od zlata i bisera koje su vjernici ostavili u zahvalu za primljene milosti: na glavi je kruna od čistoga zlata, a naokolo su obješeni zlatni lanci, naušnice i drugi nakit; na prsima su joj tri velika srca, a pod vratom mrežica od sitnih bisera rastegnuta među dvjema zvijezdama od zlata. Slici je o. Mialjić dao u Mletcima izraditi okvir od pozlaćena drveta, a on je 1948. zamijenjen srebrnim okvirom. Sliku je temeljito očistila i u istoj veličini preslikala č. s. Rafaela Egger 1924. godine; 1965. sliku je konzervirao Konzervatorski zavod iz Splita.[2]

Povijest[uredi | uredi kôd]

Nema pouzdanih činjenica o podrijetlu slike Gospe Sinjske. Marković piše da slika potječe iz 15. stoljeća, a moguće je da su je u Ramu donijeli misionari iz Italije, među kojima spominje i svetoga Jakova Markijskoga. Do 1687. godine nalazila u Rami (BiH) kod franjevaca. Franjevce su Turci smatrali glavnim krivcima za pobune puka te su oni, ne mogavši snositi visoke globe i samovoljno zulumćarenje, od Stojana Jankovića tražili da ih oslobodi. Janković je 1687. krenuo u Ramu spasiti narod i fratre. Međutim, Janković je poginuo na Duvanjskom polju 23. kolovoza 1687. Jankovićevu zamisao ostvario je fra Pavao Vučković polovicom listopada 1687. godine i Ramljake s fratrima naselio ih od Trilja, Sinja, Dugopolja, Klisa, Zagore do Drniša. [3] Svećenici su 9. siječnja 1688. uselili u staru benediktinsku opatiju na Sustjepanu u Splitu.[2] Tamo nisu našli radosti, pa su u želji da se vrate svome puku sa sjeverne strane Staroga grada Sinja, uz groblje sv. Frane sagradili maleni samostan i crkvu.[2] Sliku nisu odmah ponijeli, nego su o. Anti Pletikosiću naložili da je donese kada se smjeste u novome stanu. On to i čini, poskrivećki i pješačeći bos od Splita do Sinja, gdje je slika dočekana slavljem.[2]

Slika je ostala u crkvici sv. Frane do 1714. godine, kada je svečano prenesena u novu crkvu ispod Kamička. Tamo, međutim, nije dugo ostala jer je 8. kolovoza 1715. Sinj napala i novu crkvu uništila osmanlijska vojska od koje se dio svećenstva i puk sklonio na tvrđavu, ponijevši sa sobom sliku. Nakon pobjede nad Turcima franjevci su ponovno krovom pokrili i donekle uredili novu crkvu pod Kamičkom. Godine 1721. htjeli su u nju prenijeti i sliku Majke Božje iz tvrđave, čemu se usprotivila vojska pa su franjevci poslali fra Pavla Vučkovića da od venecijanskog dužda isposluje povrat slike, koji se na kraju i zbio, pjevanjem mise na tvrđavi i procesijom do nove crkve. Povodom tristote obljetnice 1987. čudotvorna slika Gospe od Milost (Sinjske Gospe) donesena je u Ramu za blagdan Male Gospe i ponovno vraćena u Sinj.


Štovanje[uredi | uredi kôd]

Nakon slavne pobjede 1715. godine, puk Sinja i njegovi branitelji pobjedu su pripisivali čudotvornom zagovoru Gospe Sinjske. U zahvalu na pomoći providur je Balbi s časnicima odmah skupio 80 zlatnika koje su poslali u Veneciju da se skuje zlatna kruna i križ i da se okruni Gospin lik.[4] Tom krunom svečano je okrunjena 22. rujna 1716. godine, a onda 1721. prenesena u novu crkvu u kojoj se i danas nalazi. Pri dnu krune urezali su u dva reda riječi Zauvijek okrunjena slavi slavlje – godine 1715.

in perpetuum coronata triumphat
anno mdccxv

Kršćani su se odrana okupljali 15. kolovoza zahvaliti Majci Božjoj i proslaviti veliki događaj pa se kao glavni blagdan Gospe Sinjske ustalio blagdan Mariji­na Uznesenja. Devetnica počinje 6. kolovoza, a prije velike svetkovine s različitih strana pristižu pojedinci i skupine. Neki od njih pješače, često bosi, držeći za vrijeme puta strogi post (»žežinj«). U spomen na bitku i oslobođenje u Sinju se svake godine odigrava viteška igra Alka.

Glasilo[uredi | uredi kôd]

Od 1922. godine izlazi Gospa Sinjska - glasilo Svetišta i župe Gospe Sinjske.[5][6]

Bibliografija[uredi | uredi kôd]

O povijesti i štovanju Gospe Sinjske objavljeno je više monografija i članaka te zbornik radova s međunarodnoga znanstvenog skupa.

Izvori[uredi | uredi kôd]

  1. Zapis Juraja Balbija, gospa-sinjska.hr, pristupljeno 27. travnja 2021.
  2. a b c d e f g Šetka, Jeronim. Čudotvorna Gospa Sinjska. www.gospa-sinjska.hr. Inačica izvorne stranice arhivirana 14. svibnja 2021. Pristupljeno 31. srpnja 2022.
  3. Marko Dragić. https://hrcak.srce.hr/file/262222 Legende i svjedočanstva o čudotvornoj slici Gospe Sinjske. Croatica et Slavica Iadertina 1 /2015. 160-161.
  4. Krunjenje slike Čudotvorne Gospe Sinjske - tekstovi. www.gospa-sinjska.hr. Pristupljeno 4. siječnja 2021.
  5. Gospa Sinjska : glasilo Svetišta i župe Gospe Sinjske, ISSN 1330-5107
  6. Župni listovi, www.gospa-sinjska.hr, pristupljeno 27. travnja 2021.
  7. Ivan Marković, Gospa Sinjska : s dodatkom o andjeoskoj krieposti, 1886.; knjižica je posvećena dvjestogodišnjici dolaska ramskih franjevaca u sinjski kraj; sadrži i pjesme fra Petra Kneževića o Gospi Sinjskoj; II. izdanje iz 1899. godine je nanovo uredjeno i novim Gospinim milostima popunjeno; III. izdanje (Svetište Gospe Sinjske, Sinj, 1921.) je po drugome izdanju preradio Stanko Petrov, te sadrži i pjesmu fra Andrije Kačića Miošića iliti Starca Milovana o opsadi Sinja godine 1715.
  8. Ivan Marković (napisao i priredio), Sinj i njegovo slavlje : god. 1887. : spomen-knjiga sa 11 slika (fotografije Eduarda Kastnera), 1898.; knjiga donosi opis proslave dvjestogodišnjice dolaska franjevaca i slike čudotvorne Majke Božje iz Rame u Sinj, koja je održana 1887. godine; također donosi i kratki prikaz povijesti sinjskoga kraja i pjesme posvećene Gospi
  9. Ivan Bošković, Markovićev Sinj i njegovo slavlje kao odrednica identiteta sinjskoga/cetinskoga krajaCroatica et Slavica Iadertina 1/2015.
  10. Stanko Petrov, Gospa Sinjska / povijest sinjskoga prošteništa, Hrvatsko književno društvo sv. Jeronima, Zagreb, 1928.
  11. Stanko Petrov (priredio), Vjenčić molitava na čast čudotvorne Gospe Sinjske / spleli Franjevci u Sinju, Naklada glasnika "Gospa Sinjska", Sinj, 1929.; II. preuređeno izdanja 1930.; III. sasvim prerađeno izdanje 1940.
  12. Josip Soldo, Jeronim Šetka (uredili), Sinjska spomenica 1715. - 1965., Franjevački provincijalat, Sinj, 1965.
  13. Sinjska spomenica 1715.-1965. web.archive.org. 4. kolovoza 2020. Inačica izvorne stranice arhivirana 4. kolovoza 2020. Pristupljeno 31. srpnja 2022.CS1 održavanje: bot: nepoznat status originalnog URL-a (link)
  14. Jeronim Šetka (priredio) Gospa Sinjska : povijest svetišta Majke Božje u Sinju, Svetište Gospe Sinjske, Sinj, 1983.
  15. Josip Ante Soldo, Zlato na grudima Majke : kratka povijest 300 godina štovanja Gospe Sinjske, Svetište Gospe Sinjske, Sinj, 1987.
  16. Luka Tomašević, Između zemlje i neba : vjera i moral u životu kršćana Sinjske krajine u 18. stoljeću (fotografije Andrija Carli i Mirko Marić), Franjevački samostan, Sinj, 2000., ISBN 9539817005
  17. Ante Čarić, Gospa Sinjska : prilog razumijevanju, vlastita naklada, Brnaze, 2016., ISBN 9789535641711
  18. Josip Dukić i Josip Grbavac (priredili), 300. obljetnica slavne obrane Sinja 1715. godine : (1715.-2015.) : zbornik radova s međunarodnoga znanstvenog skupa održanog u Zagrebu 12. svibnja i Sinju od 14. do 17. svibnja 2015. godine, Franjevački samostan Gospe Sinjske : Viteško alkarsko društvo : Grad Sinj, Sinj,2018., ISBN 9789539844262 (Viteško alkarsko društvo), ISBN 9789539817068 (Franjevački samostan Gospe Sinjske)
  19. Šimun Markulin (uredio), Zauvijek okrunjena - zapisi o Gospinim jubilejima". Tristota obljetnica obrane Sinja uz Gospin zagovor (1715. – 2015.) i tristota obljetnica krunjenja Slike Čudotvorne Gospe Sinjske (1716. – 2016.), Franjevački samostan Gospe Sinjske, Sinj, 2020., ISBN 9789539817099; sažetak

Vanjske poveznice[uredi | uredi kôd]