Schiavonesca: razlika između inačica
Nema sažetka uređivanja |
Opisan razvoj te proširena teorija podrijetla Oznake: uklonjeno uređivanje VisualEditor: prebačeno na wikitekst |
||
| Redak 1: | Redak 1: | ||
| ⚫ | |||
'''Schiavonesca''' je teški [[Srednji vijek|srednjovjekovni]] [[mač]] [[Križnica (mačevi)|križnice]] u obliku slova S koji je korišten u [[Venecija|Veneciji]] i [[Kraljevina Ugarska|Ugarskoj]] od kraja [[ |
'''Schiavonesca''' je teški [[Srednji vijek|srednjovjekovni]] [[mač]] [[Križnica (mačevi)|križnice]] u obliku slova S koji je korišten u [[Venecija|Veneciji]] i [[Kraljevina Ugarska|Ugarskoj]] od kraja [[14. stoljeće|14.]] do početka [[16. stoljeće|16. stoljeća]]. |
||
| ⚫ | Schiavonesca ima široko dvosjeklo sječivo koje je namijenjeno za sječu i bod, korištena je i kao pješačko i konjaničko oružje. Nosili su ga [[oltramarini]], koji su mahom bili [[Slaveni]] uvedeni u mletačke postrojbe.<ref>{{Citiranje weba|last=Kelly|first=Patrick|title=DT5152 Schiavonesca Sword|url=http://www.myarmoury.com/review_dt5152.html|access-date=2024-02-14|website=myArmoury.com|language=en}}</ref>{{Sfn|Aleksić|2011.|p=164}} |
||
| ⚫ | |||
| ⚫ | U [[Mletci|mletačkoj]] službi ju je zamijenila kraća i modernija [[schiavona]]<ref>{{Citiranje weba|title=schiavona - Hrvatska enciklopedija|url=https://www.enciklopedija.hr/clanak/schiavona|access-date=2024-02-14|website=www.enciklopedija.hr}}</ref> koja je također dobila ime po vojnicima s istočne obale Jadrana. Schiavonesca se nastavlja koristiti kroz 16. stoljeće isključivo kao ceremonijalno oružje [[Oltramarini|garde]] [[Popis mletačkih duždeva|mletačkog dužda]]. |
||
| ⚫ | Schiavonesca ima široko dvosjeklo sječivo koje je namijenjeno za sječu i bod, korištena je i kao pješačko i konjaničko oružje. |
||
| ⚫ | |||
| ⚫ | U [[Mletci|mletačkoj]] službi ju je zamijenila kraća i modernija [[ |
||
Naziv „schiavonesca” odnosi se na ukupno tri skupine pronađenih mačeva na području Balkanskog poluotoka koje se tipološki (prema obliku oštrice i križnice) dijele po starosti, a pretpostavlja se da predstavljaju faze u razvoju jednog te istog tipa mača.{{Sfn|Aleksić|2011.|p=161–163}} |
|||
[[Datoteka:Oltramarino 1580.jpg|mini|356x356px|''Schiavone overo Dalmatino'' (''Schiavone'' ili Dalmatinac), ''Prikaz dalmatinskog vojnika, Venecija, 1590., Cesare Vecellio''<ref>{{Citiranje weba|title=Cesare Vecellio {{!}} De gli habiti antichi et moderni di diversi parti del mondo, libri due ...|url=https://www.metmuseum.org/art/collection/search/358319|access-date=2023-09-16|website=The Metropolitan Museum of Art|language=en}}</ref>]] |
|||
| ⚫ | |||
Mačevi iz prve skupine najstariji su te se povezuju sa zapisima [[Dubrovnik|Dubrovničkog]] arhiva iz 14. stoljeća, a vjeruje se da su se proizvodili i u ranim godinama 15. stoljeća.{{Sfn|Aleksić|2011.|p=162–164}} Ti su mačevi paralelnih rubova oštrice sa zaobljenim vrškom,{{Sfn|Aleksić|2011.|p=157}} križnica čiji se vrhovi uvijaju u različite strane (u obliku slova S).{{Sfn|Aleksić|2011.|p=156}} Pronađeni su poglavito na području tadašnjega [[Srpsko Carstvo|Srpskog Carstva]], južno od granice s Kraljevinom Ugarskom duž [[Sava|Save]] i donjeg [[Dunav|Dunava]].{{Sfn|Aleksić|2011.|p=159–160, 162}} |
|||
| ⚫ | |||
{{izvori}} |
|||
Mačevi iz druge skupine proizvođeni su na području [[Austro-Ugarska|Austro-Ugarske]], većinski datirani u prvu polovicu 15. stoljeća.{{Sfn|Aleksić|2011.|p=158–161, 164}} Oblik oštrice sličan im je onima prve skupine, no tipično uži, te umjesto jednog žlijeba imaju 3 – 4 na svakoj strani, dok su im križnice veće.{{Sfn|Aleksić|2011.|p=156–157}} Mač takvog tipa nalazi se u muzeju [[Topkapi Saraj|Topkapi]] u [[Istanbul|Istanbulu]], vjerojatno uzet kraljevskom vojniku u [[Budim|Budimu]] nakon [[Mohačka bitka|Mohačke bitke]], što bi podržalo mjesto proizvodnje.{{Sfn|Aleksić|2011.|p=159–160}} Druga je skupina također označila početak ujednačene proizvodnje schiavonesci.{{sfn|Aleksić|2007.|p=103}} |
|||
| ⚫ | |||
Mačevi treće skupine proizvođeni su u Veneciji i drugim jadranskim gradovima poput [[Dubrovnik|Dubrovnika]], [[Kotor|Kotora]] i [[Split|Splita]] u drugoj polovici 15. stoljeća te služili kao osnova iz koje se razvio mač schiavone.{{Sfn|Aleksić|2011.|p=157, 161}} Karakterizira ih križnica simetričnih i u suprotne strane oštro zavinutih vrhova (također u obliku slova S te s trokutastim učvršćenjem) te kockasta jabučica,{{Sfn|Aleksić|2011.|p=156, 163}} koje ima i schiavona. |
|||
== Podrijetlo == |
|||
Iako joj naziv etimološki, u doslovnom prijevodu, znači „slavenski mač”, nedostaju neoporecivi dokazi koji upućuju na to da je schiavonesca kao tip mača izvorno slavenska tvorevina. |
|||
Venecijanski izvori iz kasnog 15. i ranog 16. stoljeća vjerojatno su se odnosili na treću skupinu, najmlađu, proizvođenu na obali Jadrana. Najstariji su se izvori, oni iz Dubrovnika s kraja 14. stoljeća, vjerojatno odnosili na prvi, najstariji tip, čija su mjesta pronalaska na području Srpskog Carstva i današnje [[Crna Gora|Crne Gore]] geografski najbliža tom gradu i koji se jedini od ta tri tipa pravio u 14. stoljeću. Teoriji podrijetla iz područja Srpskog Carstva doprinose i dubrovački latinski nazivi, pri čemu je na jugu Ugarske [[sjeverna Hrvatska]] nosila ime ''Slovigna'' ili ''Slovinia'', a Slavonija ime ''Slavonia'', dok je ime ''Sclavonia'' bilo dodijeljeno područjima pod upravom Srpskoga Carstva.{{Sfn|Aleksić|2011.|p=163–164}} |
|||
Dubrovačko se ime, koje se odnosilo na „srpsko” područje, tako moglo prenijeti u Veneciju. Ipak, nije sigurno jesu li se naziv, preuzet u Veneciju, koristio sa sviješću o različitim Slavenskim narodima, a postoje i dokazi da se naziv ''Sclavonia'' u venecijanskim zapisima primjenjivao na sve Slavene, počevši od samog Dubrovnika, bez prvotne preciznosti.{{Sfn|Aleksić|2011.|p=165}} |
|||
== Izvori == |
|||
[[Kategorija:Hrvatsko oružje]] |
[[Kategorija:Hrvatsko oružje]] |
||
[[Kategorija:Povijest Dalmacije]] |
[[Kategorija:Povijest Dalmacije]] |
||
[[Kategorija:Mletačka vojna povijest]] |
[[Kategorija:Mletačka vojna povijest]] |
||
[[Kategorija:Mačevi]] |
[[Kategorija:Mačevi]] |
||
{{Izvori}} |
|||
== Literatura == |
|||
* {{cite book|last=Aleksić|first=Marko|url=https://www.academia.edu/496513|title=Mediaeval Swords from Southeastern Europe: Material from 12th to 15th Century|publisher=Dedraplast|year=2007.|location=Belgrade}} |
|||
| ⚫ | * {{Citiranje časopisa|last=Aleksić|first=Marko|date=2011.|editor-last=Kucyper|editor2-last=Pudło|title=Some Types of Hilts of Medieval Swords from Southeastern Europe, Cum Arma per Aeva|url=https://www.academia.edu/2006029/Some_Types_of_Hilts_of_Medieval_Swords_from_Southeastern_Europe_Cum_Arma_per_Aeva_Uzbrojenie_indywidualne_na_przestrzeni_dziej%C3%B3w_red_P_Kucypera_P_Pud%C5%82o_%C5%81%C3%B3d%C5%BA_2011_155_172|journal=Uzbrojenie indywidualne na przestrzeni dziejów|pages=155–172}} |
||
| ⚫ | |||
Inačica od 15. veljače 2024. u 01:18
Schiavonesca je teški srednjovjekovni mač križnice u obliku slova S koji je korišten u Veneciji i Ugarskoj od kraja 14. do početka 16. stoljeća.
Schiavonesca ima široko dvosjeklo sječivo koje je namijenjeno za sječu i bod, korištena je i kao pješačko i konjaničko oružje. Nosili su ga oltramarini, koji su mahom bili Slaveni uvedeni u mletačke postrojbe.[1][2]
U mletačkoj službi ju je zamijenila kraća i modernija schiavona[3] koja je također dobila ime po vojnicima s istočne obale Jadrana. Schiavonesca se nastavlja koristiti kroz 16. stoljeće isključivo kao ceremonijalno oružje garde mletačkog dužda.
Razvoj
Naziv „schiavonesca” odnosi se na ukupno tri skupine pronađenih mačeva na području Balkanskog poluotoka koje se tipološki (prema obliku oštrice i križnice) dijele po starosti, a pretpostavlja se da predstavljaju faze u razvoju jednog te istog tipa mača.[4]
Mačevi iz prve skupine najstariji su te se povezuju sa zapisima Dubrovničkog arhiva iz 14. stoljeća, a vjeruje se da su se proizvodili i u ranim godinama 15. stoljeća.[5] Ti su mačevi paralelnih rubova oštrice sa zaobljenim vrškom,[6] križnica čiji se vrhovi uvijaju u različite strane (u obliku slova S).[7] Pronađeni su poglavito na području tadašnjega Srpskog Carstva, južno od granice s Kraljevinom Ugarskom duž Save i donjeg Dunava.[8]
Mačevi iz druge skupine proizvođeni su na području Austro-Ugarske, većinski datirani u prvu polovicu 15. stoljeća.[9] Oblik oštrice sličan im je onima prve skupine, no tipično uži, te umjesto jednog žlijeba imaju 3 – 4 na svakoj strani, dok su im križnice veće.[10] Mač takvog tipa nalazi se u muzeju Topkapi u Istanbulu, vjerojatno uzet kraljevskom vojniku u Budimu nakon Mohačke bitke, što bi podržalo mjesto proizvodnje.[11] Druga je skupina također označila početak ujednačene proizvodnje schiavonesci.[12]
Mačevi treće skupine proizvođeni su u Veneciji i drugim jadranskim gradovima poput Dubrovnika, Kotora i Splita u drugoj polovici 15. stoljeća te služili kao osnova iz koje se razvio mač schiavone.[13] Karakterizira ih križnica simetričnih i u suprotne strane oštro zavinutih vrhova (također u obliku slova S te s trokutastim učvršćenjem) te kockasta jabučica,[14] koje ima i schiavona.
Podrijetlo
Iako joj naziv etimološki, u doslovnom prijevodu, znači „slavenski mač”, nedostaju neoporecivi dokazi koji upućuju na to da je schiavonesca kao tip mača izvorno slavenska tvorevina.
Venecijanski izvori iz kasnog 15. i ranog 16. stoljeća vjerojatno su se odnosili na treću skupinu, najmlađu, proizvođenu na obali Jadrana. Najstariji su se izvori, oni iz Dubrovnika s kraja 14. stoljeća, vjerojatno odnosili na prvi, najstariji tip, čija su mjesta pronalaska na području Srpskog Carstva i današnje Crne Gore geografski najbliža tom gradu i koji se jedini od ta tri tipa pravio u 14. stoljeću. Teoriji podrijetla iz područja Srpskog Carstva doprinose i dubrovački latinski nazivi, pri čemu je na jugu Ugarske sjeverna Hrvatska nosila ime Slovigna ili Slovinia, a Slavonija ime Slavonia, dok je ime Sclavonia bilo dodijeljeno područjima pod upravom Srpskoga Carstva.[15]
Dubrovačko se ime, koje se odnosilo na „srpsko” područje, tako moglo prenijeti u Veneciju. Ipak, nije sigurno jesu li se naziv, preuzet u Veneciju, koristio sa sviješću o različitim Slavenskim narodima, a postoje i dokazi da se naziv Sclavonia u venecijanskim zapisima primjenjivao na sve Slavene, počevši od samog Dubrovnika, bez prvotne preciznosti.[16]
Izvori
- ↑ Kelly, Patrick. DT5152 Schiavonesca Sword. myArmoury.com (engleski). Pristupljeno 14. veljače 2024.
- ↑ Aleksić 2011., str. 164.
- ↑ schiavona - Hrvatska enciklopedija. www.enciklopedija.hr. Pristupljeno 14. veljače 2024.
- ↑ Aleksić 2011., str. 161–163.
- ↑ Aleksić 2011., str. 162–164.
- ↑ Aleksić 2011., str. 157.
- ↑ Aleksić 2011., str. 156.
- ↑ Aleksić 2011., str. 159–160, 162.
- ↑ Aleksić 2011., str. 158–161, 164.
- ↑ Aleksić 2011., str. 156–157.
- ↑ Aleksić 2011., str. 159–160.
- ↑ Aleksić 2007., str. 103.
- ↑ Aleksić 2011., str. 157, 161.
- ↑ Aleksić 2011., str. 156, 163.
- ↑ Aleksić 2011., str. 163–164.
- ↑ Aleksić 2011., str. 165.
Literatura
- Aleksić, Marko. 2007. Mediaeval Swords from Southeastern Europe: Material from 12th to 15th Century. Dedraplast. Belgrade.
- Aleksić, Marko. 2011. Kucyper; Pudło (ur.). Some Types of Hilts of Medieval Swords from Southeastern Europe, Cum Arma per Aeva. Uzbrojenie indywidualne na przestrzeni dziejów: 155–172
