Hrvatski institut za povijest: razlika između inačica
wpprojekti |
sređivanje |
||
Redak 20: | Redak 20: | ||
Prostorije Hrvatskog instituta za povijest nalaze se u Opatičkoj 10. Riječ je o jedinstvenoj zgradi, smještenoj na Gornjem gradu, bogate [[povijest]]i i vrijednosti, koju krase Zlatna dvorana, Pompejanska dvorana i Renesansna soba. Prostorije služe za održavanje znanstvenih skupova i koncerata ozbiljne glazbe. |
Prostorije Hrvatskog instituta za povijest nalaze se u Opatičkoj 10. Riječ je o jedinstvenoj zgradi, smještenoj na Gornjem gradu, bogate [[povijest]]i i vrijednosti, koju krase Zlatna dvorana, Pompejanska dvorana i Renesansna soba. Prostorije služe za održavanje znanstvenih skupova i koncerata ozbiljne glazbe. |
||
⚫ | |||
== Povijest zgrade == |
== Povijest zgrade == |
||
[[Slika:Muze Ivan Tišov 3.jpg|thumb|[[Erato]], rad Ivana Tišova]] |
|||
Palača koju je za plemićku obitelj Vojkffy-Paravić izgradio 1840. Aleksandar Brdarić od 1882. godine sjedište je Odjela za bogoštovlje i nastavu zemaljske vlade. Kad je Iso Kršnjavi 1891. godine imenovan odjelnim predstojnikom dao ju je preurediti prema nacrtima Hermanna Bollea, koji je sačuvao Brdarićevu osnovu i glavne elemente njegova klasicističkog stila. Misao vodilja Ise Kršnjavog bila je da se reprezentativnim prostor ima palače u Opatičkoj 10 likovnim sredstvima izraze kultura antike, renesanse |
Palača koju je za plemićku obitelj Vojkffy-Paravić izgradio [[1840.]] godine Aleksandar Brdarić od [[1882.]] godine sjedište je Odjela za bogoštovlje i nastavu zemaljske vlade. Kad je [[Izidor Kršnjavi|Iso Kršnjavi]] [[1891.]] godine imenovan odjelnim predstojnikom dao ju je preurediti prema nacrtima [[Hermann Bollé|Hermanna Bollea]], koji je sačuvao Brdarićevu osnovu i glavne elemente njegova klasicističkog stila. Misao vodilja Ise Kršnjavog bila je da se reprezentativnim prostor ima palače u Opatičkoj 10 likovnim sredstvima izraze kultura [[Antika|antike]], [[Renesansa|renesanse]], [[Humanizam|humanizma]] i [[Kršćanstvo|kršćanstva]] kao temelji prosvjetne politike u [[19. stoljeće|19. stoljeću]]. U tim karakterističnim tipovima pokrivanja zidova izražene su temeljne teme u stilu i duhu historizma. Teme iz klasične prošlosti izvedene su na način pompejanskog zidnog slikarstva. Nacionalna povijest i kultura izvedena je u plastičnoj obojenoj dekoraciji prostora u stilu visoke renesanse, a djela iz svjetske književnosti umetnuta su u oplatu tamne [[hrast]]ovine. U izvedbi su sudjelovali nastavnici i učenici Obrtne škole, majstori umjetničkog obrta, a individualnim kreacijama slikari [[Ivan Tišov]], [[Bela Čikoš]], [[Oton Iveković]], [[Ferdo Kovačević]] i već afirmirani [[Celestin Medović]] i [[Vlaho Bukovac]], te kipari [[Robert Frangeš Mihanović]] i [[Rudolf Valdec]]. Kao uvod u program smišljeno su na vanjskim krilima zgrade postavljena poprsja [[filozof]]a [[Platon]]a i [[Aristotel]]a, rad Rudolfa Valdeca, a svečani se ulaz u palaču otvara ogradom od kovana željeza u [[Renesansa|renesansnom]] stilu. |
||
Stubište |
=== Stubište === |
||
Zidovi su oslikani likovima |
Stubište predstavlja malu galeriju [[muza]]. Zidovi su oslikani likovima [[Apolon]]a i devet njegovih pratilaca, muza [[znanost]]i i [[umjetnost]]i. Na vrhu desnog južnog stubišta prikazan je Apolon s lirom, a na vrhu sjevernog stubišta [[Euterpa]] s dvostrukom frulom, muza lirskog pjesništva. Duž zidova [[Astronomija|astronomiju]] predstavlja [[Uranija]] s nebeskim globusom, komediju [[Talija]] s pastirskim štapom i maskom komedijaša, ples [[Terpsihora]] s lirom, tragediju [[Melpomena]] s maskom tragičara, [[povijest]] [[Klio]] sa svitkom, zborno himničko pjevanje [[Polihimnija]], epsko pjesnistvo [[Kaliopa]] s voštanom pločicom i pisaljkom, [[ljubav]]no pjesništvo [[Erato]] s kitarom. Ta ljupka [[Mitologija|mitološka]] bića skladno je izveo Ivan Tišov, a prateći dekor obrtnik Ivan Clausen. U ovom stubištu nema muza lijepih umjetnosti: [[Slikarstvo|slikarstva]], [[Kiparstvo|kiparstva]] i graditeljstva, jer su u [[Stari Grci|starih Grka]] te vrste umjetnosti pripadale tehničkim odnosno obrtnim tvorbama. |
||
Pompejanska soba - čitanka iz klasične starine |
|||
=== Pompejanska soba === |
|||
⚫ | |||
⚫ | |||
⚫ | U Pompejanskoj sobi kao u čitanci iz klasične starine, tema je razrađena kompleksnije s likovima i prizorima, koji simboliziraju kulturu, odgoj i etičke vrline grčko-[[Stari Rim|rimskog]] svijeta. Na istočnom zidu Tišov je predstavio [[Zeus]]a, a Čikoš Borbu [[Herkul]]a s divom Entejem. Na južnom je zidu ČikoSevo Šakanje, disciplina u metodi odgoja i u olimpijskim igrama. Nastavlja se u uglu TišovIjev Bahantski prizor Ivekovićev Ratni prizor. Na zapadnom je zidu Čikošev Okovani Prometej. Na sjevernoj strani dva su polja s Ivekovićevom pričom o tračkom pjevaču Orfeju s mrtvom Euridikom i Čikoševom pjesnikinjom Saphom s Lez-bosa. Svi su prizori, kao i na stubištu, u iluzionistički oslikanim arhrtektonskim okvirima. Prate ih u medaljonima portreti Homera, Sokrata, [[Euripid]]a, [[Sofoklo|Sofokla]], Tukidita, [[Hipokrat]]a, [[Periklo|Perikla]] i [[Trajan]]a signirani Kovačevićem, Ivekovićem i Čikošem. Sve različito obojene plohe zida s dominantnom [[Crvena boja|crvenom]] [[Pompeji|pompejanskom]] bojom, ispunjene su osobito uspjelim glavama [[satir]]a, [[Biljke|biljnim]], [[Životinje|životinjskim]] i geometrijskim motivima iz repertoara ukrašavanja pompejanskih kuća. Raspored ploha prema podlošcima III. i IV. pompejanskog stila načinio je Clausen. |
||
⚫ | |||
⚫ | |||
Zlatna dvorana - svečana dvorana za primanje |
Zlatna dvorana - svečana dvorana za primanje |
||
Inačica od 27. svibnja 2008. u 02:13
Hrvatski institut za povijest slijednik je Instituta za historiju radničkog pokreta Hrvatske (1962. -10. svibnja 1990. godine) i Instituta za suvremenu povijest (1990.-1996.). Institut za historiju radničkog pokreta Hrvatske osnovan je 1961., a pod imenom Instituta za suvremenu povijest djelovao je od 1990. do 1996. godine, kada je potreba za sveobuhvatnijim istraživanjem i razumijevanjem hrvatske povijesti urodila novim nazivom. Hrvatski institut za povijest od tada pokriva povijest u razdoblju od ranog srednjeg vijeka do najnovije povijesti.
O Institutu
Hrvatski institut za povijest organizacijski je sastavljen od pet odjela:
- I. Odjel srednjovjekovne povijesti hrvatskog naroda,
- II. Odjel novovjekovne povijesti,
- III. Odjel povijesti 19. stoljeća,
- IV. Odjel suvremene povijesti,
- V. Odjel latinističke historiografije,
- VI. Odjel Podružnice u Slavonskom Brodu za proučavanje povijesti na području Slavonije, Srijema i Baranje.
Istraživanja se odvijaju u sklopu znanstvenih projekata koje financira Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa Republike Hrvatske. U novom ciklusu, koji je započeo početkom 2007. godine, istražavanja se izvode unutar 12 projekata. Pojedini istraživači uključeni su u rad drugih domaćih i inozemnih projekata, a dio sudjeluje u izvođenju nastave na različitim sveučilištima.
Od 1990-ih godina u Hrvatskom institutu za povijest posvećena je velika pozornost primanju znanstvenih novaka i njihovom usavršavanju. Do danas je magistriralo i doktoriralo više od pedeset znanstvenih novaka koji imaju važnu ulogu u hrvatskoj historiografiji.
Rezultati istraživanja najvidljiviji su u izdavačkoj djelatnosti. U razdoblju od 1994. godine do kraja 2007. objavljeno je 93 znanstvenih knjiga i monografija, s naslovima koji pokrivaju spomenuta razdoblja. Uz to, Hrvatski institut za povijest objavljuje tri časopisa: Časopis za suvremenu povijest, Povijesne priloge i Review of Croatian History. Prva dva imaju dugu tradiciju i pripadaju u red najuglednijih časopisa koji se bave hrvatskom poviješću, dok je zadaća trećeg da inozemnom čitateljstvu predstavi važnije teme iz suvremene hrvatske historiografije.
Prostorije Hrvatskog instituta za povijest nalaze se u Opatičkoj 10. Riječ je o jedinstvenoj zgradi, smještenoj na Gornjem gradu, bogate povijesti i vrijednosti, koju krase Zlatna dvorana, Pompejanska dvorana i Renesansna soba. Prostorije služe za održavanje znanstvenih skupova i koncerata ozbiljne glazbe.
Povijest zgrade
Palača koju je za plemićku obitelj Vojkffy-Paravić izgradio 1840. godine Aleksandar Brdarić od 1882. godine sjedište je Odjela za bogoštovlje i nastavu zemaljske vlade. Kad je Iso Kršnjavi 1891. godine imenovan odjelnim predstojnikom dao ju je preurediti prema nacrtima Hermanna Bollea, koji je sačuvao Brdarićevu osnovu i glavne elemente njegova klasicističkog stila. Misao vodilja Ise Kršnjavog bila je da se reprezentativnim prostor ima palače u Opatičkoj 10 likovnim sredstvima izraze kultura antike, renesanse, humanizma i kršćanstva kao temelji prosvjetne politike u 19. stoljeću. U tim karakterističnim tipovima pokrivanja zidova izražene su temeljne teme u stilu i duhu historizma. Teme iz klasične prošlosti izvedene su na način pompejanskog zidnog slikarstva. Nacionalna povijest i kultura izvedena je u plastičnoj obojenoj dekoraciji prostora u stilu visoke renesanse, a djela iz svjetske književnosti umetnuta su u oplatu tamne hrastovine. U izvedbi su sudjelovali nastavnici i učenici Obrtne škole, majstori umjetničkog obrta, a individualnim kreacijama slikari Ivan Tišov, Bela Čikoš, Oton Iveković, Ferdo Kovačević i već afirmirani Celestin Medović i Vlaho Bukovac, te kipari Robert Frangeš Mihanović i Rudolf Valdec. Kao uvod u program smišljeno su na vanjskim krilima zgrade postavljena poprsja filozofa Platona i Aristotela, rad Rudolfa Valdeca, a svečani se ulaz u palaču otvara ogradom od kovana željeza u renesansnom stilu.
Stubište
Stubište predstavlja malu galeriju muza. Zidovi su oslikani likovima Apolona i devet njegovih pratilaca, muza znanosti i umjetnosti. Na vrhu desnog južnog stubišta prikazan je Apolon s lirom, a na vrhu sjevernog stubišta Euterpa s dvostrukom frulom, muza lirskog pjesništva. Duž zidova astronomiju predstavlja Uranija s nebeskim globusom, komediju Talija s pastirskim štapom i maskom komedijaša, ples Terpsihora s lirom, tragediju Melpomena s maskom tragičara, povijest Klio sa svitkom, zborno himničko pjevanje Polihimnija, epsko pjesnistvo Kaliopa s voštanom pločicom i pisaljkom, ljubavno pjesništvo Erato s kitarom. Ta ljupka mitološka bića skladno je izveo Ivan Tišov, a prateći dekor obrtnik Ivan Clausen. U ovom stubištu nema muza lijepih umjetnosti: slikarstva, kiparstva i graditeljstva, jer su u starih Grka te vrste umjetnosti pripadale tehničkim odnosno obrtnim tvorbama.
Pompejanska soba
U Pompejanskoj sobi kao u čitanci iz klasične starine, tema je razrađena kompleksnije s likovima i prizorima, koji simboliziraju kulturu, odgoj i etičke vrline grčko-rimskog svijeta. Na istočnom zidu Tišov je predstavio Zeusa, a Čikoš Borbu Herkula s divom Entejem. Na južnom je zidu ČikoSevo Šakanje, disciplina u metodi odgoja i u olimpijskim igrama. Nastavlja se u uglu TišovIjev Bahantski prizor Ivekovićev Ratni prizor. Na zapadnom je zidu Čikošev Okovani Prometej. Na sjevernoj strani dva su polja s Ivekovićevom pričom o tračkom pjevaču Orfeju s mrtvom Euridikom i Čikoševom pjesnikinjom Saphom s Lez-bosa. Svi su prizori, kao i na stubištu, u iluzionistički oslikanim arhrtektonskim okvirima. Prate ih u medaljonima portreti Homera, Sokrata, Euripida, Sofokla, Tukidita, Hipokrata, Perikla i Trajana signirani Kovačevićem, Ivekovićem i Čikošem. Sve različito obojene plohe zida s dominantnom crvenom pompejanskom bojom, ispunjene su osobito uspjelim glavama satira, biljnim, životinjskim i geometrijskim motivima iz repertoara ukrašavanja pompejanskih kuća. Raspored ploha prema podlošcima III. i IV. pompejanskog stila načinio je Clausen. Oslikavanje stubišta i ove sobe završeno je 1892. godine. Kad je 1913./1914. godine dozidan kat, strop je stradao pa ga je Čikoš sa svojim učenicama pokušao obnoviti, vjerojatno prema prvotnom osliku.
Uprava
Ravnatelj: dr.sc. Stjepan Matković
Pomoćnik ravnatelja: dr.sc. Irena Benyovsky Latin[1]
Izvori
Vanjske poveznice
Ostali projekti
Zajednički poslužitelj ima još gradiva o temi Hrvatski institut za povijest |