Kobasica: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj

Prikaz u jednom stupcu

Inačica od 6. siječnja 2009. u 21:36

Kobasica je tradicionalni naziv za prerađevinu mljevenog mesa s dodatkom začina koje se stavlja u tanko prirodno životinjsko crijevo ili sintetičko crijevo.

Podjela

Kobasice se prema trajnosti mogu podijeliti na:

dugotrajne - kobasice su sušene i dimljene, rok trajanja 120 dana
polutrajne - kobasice raznih naziva (tirolska, parizer, šunkarica), rok trajanja do 45 dana
hrenovke, kratkog trajanja

U Hrvatskoj

Tradicionalno Slavonci i Baranjci su poznati kao veliki ljubitelji i poznavaoci kobasica. Osnovni sastojci kobasice su većinom svinjsko meso, začini sol, češnjak i papar koji daju okus i sprječavaju razvoj mikroorganizama. Dodaje se odabrana mljevena slatka ili ljuta paprika ili oba začina. Razlike postoje u ukusu i dodatku omjera začina i dodavanju više začina i vrsta mesa.

Kulen je sušeni dugotrajni proizvod iz porodice kobasica. Slijepo crijevo svinje, takozvana kulenica ili želudac, nadijeva se odabranim najboljim dijelovima mesa svinje. Za kulen se odabiru prvenstveno leđni dijelovi mesa, zatim but, plećka ili vrat. Mesu se dodaje i malo slanine. Meso i slanina se krupno melju ili sitno nasjeckaju nožem i dodaju začini. Kulen se suši dulje zbog svoje debljine; kvaliteta zavisi u umijeću sušenja i dozdrijevanju mesa. Baranjski kulen i Gavrilovićev kulen su izvorni hrvatski proizvodi koji se već desetljećima proizvode i cijenjeni su kod nas i u svijetu.

U svijetu

Nijemci su poznati kao veliki ljubitelji kobasica; otvoren je muzej kobasica u Holzhausenu, blizu Erfurta, regionalnog glavnog grada Thüringena. Stari službeni dokument o "Bratwurstu" iz Thüringena pronađen 2000. potaknuo je ideju o muzeju. Radi se o računu iz 1404. kojeg je Thomas Mauer pronašao u Arnstadtu, gradu nedaleko Holzhausena.

Francuzi, Talijani, Mađari, Hrvati, Srbi, Poljaci ili pojedine regije dotičnih zemalja se tradicionalno povezuju sa dugogodišnjom tradicijom i poznavanjem umijeća kobasičarstva.

Hrenovke, švedski korv, prodaju se na ulici u malim kioscima ili kamp-prikolicama. To je bila jedina brza hrana do 1990-ih godina na švedskim ulicama. Većinom su to hrenovke brzo kuhane ili pečene na roštilju, prodaju se u kiflici sa senfom i kečapom. Šveđani imaju i svoju tradicionalnu kobasicu falukorv; naziv je dobila prema mjestu proizvodnje Falunu koja industrijskom proizvodnjom liči na parizer. Prinskorv je mala hrenovka, do 5 cm dužine, koja se tradicionalno služi za božićnih blagdana.

Kod Danaca je poznata hrenovka u crvenom ovitku, danski pølse.

Drugi projekti

Zajednički poslužitelj ima još gradiva o temi kobasice

Vanjske poveznice

@@ Redak 1: / Redak 1: @@
-[[Slika:Knacker vorm raeuchern.jpg|mini|Dimljene kobasice]]
+[[Datoteka:Knacker vorm raeuchern.jpg|mini|Dimljene kobasice]]
 '''Kobasica''' je tradicionalni naziv za prerađevinu mljevenog [[meso|mesa]] s dodatkom [[začin]]a koje se stavlja u tanko prirodno životinjsko [[crijevo]] ili sintetičko crijevo.
@@ Redak 21: / Redak 21: @@
 [[Nijemci]] su poznati kao veliki ljubitelji kobasica; otvoren je muzej kobasica u [[Holzhausen]]u, blizu [[Erfurt]]a, regionalnog glavnog grada [[Thüringen]]a.  Stari službeni dokument o "[[Bratwurst]]u" iz Thüringena pronađen [[2000]]. potaknuo je ideju o muzeju. Radi se o računu iz [[1404.]] kojeg je Thomas Mauer pronašao u [[Arnstadt]]u, gradu nedaleko Holzhausena.
-[[Slika:Chorizo cortado.jpg|mini|Španjolska kobasica]]
+[[Datoteka:Chorizo cortado.jpg|mini|Španjolska kobasica]]
 [[Francuzi]], [[Talijani]], [[Mađari]], [[Hrvati]], [[Srbi]], [[Poljaci]] ili pojedine regije dotičnih zemalja se tradicionalno povezuju sa dugogodišnjom tradicijom i poznavanjem umijeća kobasičarstva.