Razlika između inačica stranice »Renesansna arhitektura«

Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
bez sažetka
(Nova stranica: mini|250px|<center>[[Donato Bramante, Tempietto (tal. za "mali hram"), Rim, 1502. U ovoj maloj crkvi sv. Petra Bramante je sažeo sve vrijednosti ren...)
 
[[Slika:Tempietto05.jpg|mini|250px|<center>[[Donato Bramante]], [[Tempietto]] (tal. za "mali hram"), [[Rim]], 1502. U ovoj maloj crkvi sv. Petra Bramante je sažeo sve vrijednosti renesansne arhitekture.]]
'''Renesansna arhitektura''' je razdoblje u [[Povijest arhitekture|povijesti arhitekture]] između 15. i 17. stoljeća koje se javlja, traje i ostavlja različit utjecaj u različitim dijelovima Europe, a odlikuje se preporodom i razvojem određenih [[konstrukcija (arhitektura)|konstrukcijskih]] elemenata [[Umjetnost stare Grčke|starogrčke]] i [[Umjetnost starog Rima|rimske arhitekture]]. Stilski, ovoj arhitekturi prethodila je [[gotička arhitektura]], a nastavila ju je [[barokna arhitektura]]. [[Rana renesansa]] je nastala u [[Firenca|Firenci]], djelovanjem jednih od prvih inovatora [[Novi vijek|Novog vijeka]], [[Filippo Brunelleschi|Filippom Bruneleschijem]], te se ubrzo proširila na ostale talijanske gradove. Vrlo brzo je stigao u [[Francuska|Francusku]], [[Španjolska|Španjolsku]], [[Hrvatska|Hrvatsku]], [[Njemačka|Njemačku]] i naposlijetku u sve druge europske zemlje poput [[Engleska|Engleske]] i [[Rusija|Rusije]].
 
Renesansna arhitektura se odlikuje naglaskom [[simetrija|simetrije]], [[proporcija]], [[geometrija|geometrije]] i skladnog odnosa dijelova ([[harmonija]]), upravo onim pravilima koja su oblikovala arhitekturu [[antika|klasične antike]], osobito rimske arhitekture od koje su ostali mnogi tragovi po kojima su arhitekti mogli učiti. Neke od elemenata koje su preuzeli bili su [[stup]]ovi, [[pilastar|pilastri]], grede, polukružni [[luk]], [[kupola|kupole]] u obliku polulopte, [[niša|niše]] i edikule, koji su zamijenili komplicirani proporcionalni sustav nepravilnih srednjovjekovnih građevina.
 
==Nastanak i odlike==
 
[[Datoteka:Cupola di santa maria del fiore dal campanile di giotto, 02.JPG|mini|<center>Brunelleschijeva kupola [[Firentinska katedrala|katedrale u Firenci]] iz 1417. godine.<center>]]
Slijeđenje antičkih elemenata je bilo lako u Italiji jer je ona imala dovoljno klasičnih spomenika kojima se mogla nadahnjivati. U arhitekturi se odmah krenulo od tri već zadata grčka reda ( [[dorski red]], [[jonski red]] i [[korintski red]]), pa se oblik i veličina stupova nisu morali ponovno određivati, nego se iz antike preuzeo odgovarajući red.
 
[[Filippo Brunelleschi]] (1377.-1446.) je Firentinac koji se u početku bavio skulpturom i neko vrijeme boravio u Rimu gdje se oduševljava umjetnošću starog Rima. Vrijedno se i sistematski bavio crtanjem antičkih spomenika i zapravo je on otkrio [[Perspektiva|linearnu perspektivu]]. To njegovo otkriće ostavilo je dalekosežne posljedice za razvoj [[Slikarstvo renesanse|slikarstva renesanse]], međutim on se sam sve više okretao arhitekturi.
Njegova najvažnija djela na kojima je po prvi puta primijenio ostavštine antike bile su: - [[kupola]] Firentinske katedrale (tzv. ''[[Duomo]]'' iz [[1417.]] g.), ''[[Kapela Pazzi]]'' u Firenci s klasičnim elementima (polukružni luk, bačvasti svod, trijumfalni luk, arkade, kupola, narteks, centralni tip, grčki križ, kasetiranje, grčki stupovni redovi, i zlatni rez) i crkva ''San Lorenzo''.
 
Po njemu je renesansna građevina - kutija koja se mora lako konstruirati, pa su geometrijske i matematičke vrijednosti vrlo jednostavne i do njih se dolazi jednostavnim izračunavanjem. Iz želje za jednostavnošću od svodova se koristi samo bačvasti, polukružni luk, a nekada se svodovi potpuno odbacuju i zamjenjuju ravnom tavanicom od drveta pa zidovi mogu biti tanji i ekonomičniji. Ove tavanice ponekada su jednostavno kasetirane (ravni strop skromno podijeljen, iskasetiran, u kvadrate). Cijelo rješenje osnove renesansne građevine uvijek podliježe zakonu simetrije koja je u arhitekturi renesanse služila kao osnovni princip.
 
[[Datoteka:Palazzo Strozzi 1.jpg|mini|200px|lijevo|<center>[[Benedetto da Maiano]], ''Palača Strozzi'' u Firenci, 1489.<center>]]
Slobodan grad važan je u gospodarskom i civilizacijskom smislu za pojavu renesanse u Europi. Renesansa je i poznata po težnji da oblikovanjem prostora stvori tzv. "idealan grad". Općenito napredak tzv. svjetovnog duha renesanse, bogata vlastela i slobodni gradovi ogleda se u isticanju svjetovne arhitekture pred crkvenom. Ovo je vrijeme izgradnje prvih velikih [[palača]], [[Vila (građevina)|vila]] i objekata društvenog karaktera pri čemu se preuzima konstrukcija rimskog [[domus]]a, horizontalna podjela u dva-tri kata, sa jednostavnim ulazom u sredini i prozorima skoro bez ikakvih ukrasa koji se nižu jedan iznad drugog, obično po 9 prozora.
 
[[Datoteka:Rucellai.jpg|mini|200px|<center>[[Leon Battista Alberti]], ''Palača Rucellai'' u Firenci, oko 1446.-1450.<center>]]
[[Leon Battista Alberti]] je najbolji primjer univerzalnog čovjeka renesanse koji se pokušavao izraziti na raznim poljima. Arhitekturom se počeo baviti relativno kasno (u svojim 40tim), a najprije se bavio raspravama o slikarstvu i kiparstvu. Za njega je idealna građevina centralnog tipa s antičkom dekoracijom. ''Palača Rucellai'' u Firenci (1446.-1451.) je simetrična trokatnica koja ima upečatljivo rustikalno pročelje. Rustika je oblaganje grubim neobrađenim kamenom površina arhitektonskih građevina; česta u renesansi.
 
Alberti također postavlja 3 osnovna načela arhitekture po antičkom arhitektu [[Vitruvije|Vitruviju]] koja su poredana po važnosti: čvrstoća, svrsishodnost i ljepota. Njegova najpoznatija djela su: ''Palača Rucellai'' (Firenca), pročelje crkve ''San Francesco'' i crkva ''San Andrea'' u [[Mantova|Mantovi]]. Fasada crkve San Andrea je uspješna kombinacija rimskih [[slavoluk]]a i antičkog hrama. On je ujedno prvi arhitekt koji je primijetio važnost okoline za građevinu, zapravo pravilo po kojemu se arhitektura mora uklopiti u sredinu u kojoj se nalazi.
 
Duždeva palača vojvode [[Federico de Montefeltro|Federica de Montefeltra] u [[Urbino|Urbinu]] (građena od [[1466.]] do [[1472.]]) je remek-djelo renesansne arhitekture i jedino dokumentacijom dokazano dovršeno djelo [[Dalmacija|dalmatinskog]] [[arhitekt]]a [[Lucijan Vranjanin|Lucijana Vranjanina]]. Dvorište palače proglašeno je jednim od arhitektonski i cjelovito estetski najutjecajnijih talijanskih djela. Iznimnost urbinske palače još više dolazi do izražaja u usporedbi s ranorenesansnim palačama koje joj neposredno prethode, poput firentinskih ''[[palača Medici-Riccardi]]'' ([[Michelozzo]]) i ''[[Palača Ruccelai]]'' (Alberti i Rossellino) — jednostavnih kvadratičnih formi s centralnim dvorištem u naslijeđenoj srednjovjekovnoj strukturi, za razliku od urbinskoga grada sagrađenog u obliku palače, samostalne prostorne kompozicije novovjekovne palače i renesansnoga grada.
 
==Širenje i raznolikosti==
 
Tijekom 16. stoljeća, [[Visoka renesansa]] je u Firenci nastavila producirati velike umjetnike, ali centrom talijanske umjetnosti postao je [[Rim]], gdje su ambiciozni pape [[Leon X.]] i [[Julije II.]] slavili grad slaveći sebe. U Rimu djeluje [[Donato Bramante]] ([[1444.]]-[[1514.]]) koji gradi '''[[Tempietto]]''' (mali hram) – objekt je mali (visina 9 m), kružni sa šesnaest stupova, dva kata s kupolom, lanternom i apsolutno je simetričan. Po skladu i simetriji nazivaju ga "[[Partenon]]om" novoga vijeka. Drugi važni [[arhitekt]] ''cinquecenta'', još slavniji kao [[kipar]] i [[slikar]], je [[Michelangelo]] ([[1475.]]-[[1564.]]). Njegov genij i njegovi veliki pothvati u svim umjetnostima učinili su ga idolom mnogih generacija umjetnika. Njegova najvažnija djela su [[Bazilika Svetog Petra]] i Trg [[Campidoglio]] u Rimu.
 
[[Villa d'Este]] je [[Vila (građevina)|vila]] u [[Tivoli]]ju, u blizini [[Rim]]a, koja je kao jedinstven primjer renesansne arhitekture i talijanskog [[vrt]]a s vodenim strukturama u fantastičnoj mješavini arhitektonskih elemenata i poludivlje prirode, koje je imalo snažan utjecaj na europski vrtni [[urbanizam]] i kasnije je kopirano u brojnim građevinama od [[Portugal]]a do [[poljska|Poljske]].
 
Ideali renesanse, koje su promovirali vladari [[Mantova|Mantove]] – [[obitelj Gonzaga]], su prisutni u morfologiji i planu grada [[Sabbioneta|Sabbionete]]. On predstavlja najraniji primjer utjelovljenja renesansne ideje idealnog grada (kao što je i [[Karlovac]]). Izgrađena je u drugoj polovici [[16. stoljeće|16. stoljeća]] za vladavine jednog vladara ([[Vespasiano Gonzaga Colonna]]), i može se opisati kao grad jedne vladavine koja odražava red i organiziranost. Jasnog je geometrijskog plana pravilne mreže, a u njoj se nalaze i izvrsne renesansne građevine i umjetnička djela.
 
==Poveznice==
*[http://www.greatbuildings.com/types/styles/renaissance.html Renesansna arhitektura na Great Buildings Online]
 
[[Kategorija:Povijest arhitekture]]
 
[[Kategorija:Renesansa]]
 
{{Link FA|es}}

Navigacijski izbornik