Anton Lipošćak: razlika između inačica
mNema sažetka uređivanja |
Nema sažetka uređivanja |
||
Redak 59: | Redak 59: | ||
[[Kategorija:Austro-Ugarski vojni zapovjednici u Prvom svjetskom ratu]] |
[[Kategorija:Austro-Ugarski vojni zapovjednici u Prvom svjetskom ratu]] |
||
{{ZHD}} |
|||
<!-- interwiki --> |
<!-- interwiki --> |
Inačica od 19. veljače 2012. u 20:27
Anton Lipošćak | |
---|---|
Opći životopisni podatci | |
Datum rođenja | 9. travnja 1863. |
Mjesto rođenja | Székely-Udvarhely, Mađarska |
Datum smrti | 24. lipnja 1924. |
Mjesto smrti | Beč, Austrija |
Nacionalnost | Hrvat |
Opis vojnoga službovanja | |
Godine u službi | 1883.-1918. Austro-Ugarska |
Čin | general pješaštva |
Ratovi | Prvi svjetski rat |
Vojska | austro-ugarska vojska Kraljevsko Hrvatsko Domobranstvo |
Rod vojske | pješaštvo |
Jedinice | 53. pješačka pukovnija 58. pješačka pukovnija |
Zapovijedao | 72. pješačka pukovnija 2. pješačka divizija 42. domobranska pješačka divizija IX Korpus |
Anton Lipošćak (Székely-Udvarhely, Mađarska, 9. travnja 1863. - Beč, 24. lipnja 1924.) bio je hrvatski general austro-ugarske vojske i posljednji glavni vojni guverner austrijske okupacijske zone u Poljskoj.
Životopis
Vojna karijera
Anton Lipošćak je rođen kao sin gradonačelnika u Székely-Udvarhelyju 1863. Školovao se na Militär-Oberrealschule u Mährisch-Weißkirchenu, a 1880. upisao je Terezijansku vojnu akademiju u Bečkom Novom Mjestu. Diplomirao je 1883. i dodijeljen je kao poručnik 53. pješačkoj pukovniji. Bio je u istom godištu s poznatim generalima iz Prvog svjetskog rata, kao što su Klaudius Czibulka, Alfred Krauss i Kasimir Freiherr von Lütgendorf. Nakon promaknuća u čin natporučnika i završetka ratne škole, dodijeljen je zapovjedništvu 58. pješačke pukovnije. U svibnju 1892. postao je satnik prvog razreda glavnog stožera. Nakon raznih zadataka promaknut je u pukovnika te je postao načelnik glavnog stožera XV korpusa od lipnja 1905. do listopada 1909., a nakon toga časnik glavnog stožera General-inspektorata postrojbi u Sarajevu. 1905. promaknut je u čin pukovnika. U ožujku 1909. dodijeljen mu je viteški križ Reda Leopolda, vrlo visoko i neuobičajeno odličje za pukovnika. Na toj dužnosti je promaknut u čin general-majora 1910.
Kao general-major bio je zapovjednik 72. pješačke brigade od siječnja 1911. do svibnja 1913. Njegovo zdravstveno stanje natjeralo ga je tada na povlačenje iz službe i višemjesečni dopust prije no što se vratio na dužnost kao zapovjednik 2. pješačke divizije (X korpus) krajem listopada 1913.
Prvi svjetski rat
U svibnju 1914. promaknut je u čin podmaršala te je primio Red željezne krune 2. razreda s ratnim obilježjem (ogrlica reda željezne krune s ratnim obilježjem). Isprva je upućen na rusku bojišnicu, gsje se istakao u borbama za Lublin i Bansku Bistricu. U listopadu 1914. je primio Željezni križ drugog razreda od Njemačke. Zapovijedao je divizijom do siječnja 1915., kad ga je zdravstveno stanje nagnalo na napuštanje zapovjedništva.
Vratio se na dužnost u Galiciji i Bukovini u ožujku 1917. kao zapovjednik 42. domobranske pješačke divizije. Prilikom formiranja vojne operativne grupe "Lipošćak", 19. kolovoza 1917. promaknut je u čin generala pješaštva. Njegova grupa zadržala je naziv "Gruppe Lipošćak" do listopada 1917. kad je preustrojena u IX korpus. General Lipošćak vodio je korpus do veljače 1918. kad je postao Militär-General-Gouverneur - glavni vojni guverner Poljske. Za vrijeme obavljanja te dužnosti bio je cijenjen od strane Poljaka.[1] Njegova zasluga je očuvanje dvorca u Piotrkowu od devastacije austro-ugarskih vojnika. Ostao je na ovom položaju (u međuvremenu primivši Red željezne krune 1. stupnja s ratnim obilježjem) do kraja rata. Podnio je ostavku s mjesta guvernera u Lublinu 2. studenoga.
Nakon Prvog svjetskog rata
Htio se naseliti u Hrvatskoj, ali vlasti novoformirane Kraljevine SHS internirale su ga u Mitrovici kao vojnika neprijateljske vojske.[2] Bio je optužen za organiziranje ilegalnog monarhističkog pokreta, no na suđenju je oslobođen.[2] Nakon puštanja iz logora, Lipošćak je bio na položaju predsjednika Prve hrvatske štedionice u Zagrebu. Nakon toga se preselio u Beč, gdje je i umro u lipnju 1924. u dobi od 61 godine.
Vanjske poveznice
Izvori
- ↑ Maria Lubomirska, Pamiętnik..., str.626, 15. travnja 1918.: »Rada Regencyjna bardzo serdecznie przyjmowała przed dwoma dniami Lipošćaka, generalnego gubernatora lubelskiego który najlepsze uczynił wrażenie. Stanowczo jest odpowiedniejszym zwierzchnikiem od Szeptyckiego, który do groźnych rozmiarów rozwielmożnił lewicę - żołnierz, bynajmniej nie polityk. Jego brat Andrzej Szeptycki , metropolita lwowski, w tych czasach oburzył Polaków swym rusińskim polakożerstwem. Chciał osadzić biskupa unickiego na Chełmszczyźnie - Lipošćak kandydata z Lublina wygonił. (...) Lipošćak ma męski wygląd pod lat pięćdziesiąt, nienawidzi Niemców, za to oczy mu się śmieją do niewiast«(Pamiętnik..., str. 626., 15. travnja 1918.)
- ↑ a b valka.cz, Anton Lipošćak
Literatura
|