Slovački jezik: razlika između inačica
m r2.7.1) (robot Dodaje: ckb:زمانی سلۆڤاکی |
m r2.7.2+) (robot Dodaje: mdf:Словаконь кяль |
||
Redak 101: | Redak 101: | ||
[[lt:Slovakų kalba]] |
[[lt:Slovakų kalba]] |
||
[[lv:Slovāku valoda]] |
[[lv:Slovāku valoda]] |
||
[[mdf:Словаконь кяль]] |
|||
[[mhr:Словак йылме]] |
[[mhr:Словак йылме]] |
||
[[mk:Словачки јазик]] |
[[mk:Словачки јазик]] |
Inačica od 7. travnja 2012. u 14:26
{{{1}}}. {{{2}}}
Slovački jezik (sl. slovenský jazyk ili slovenčina; ISO 639-3: slk) službeni je jezik Republike Slovačke, koji ima oko 5.019.950 govornika, poglavito u Slovačkoj (4.610.000; 2001 popis); 193.000 u Češkoj (2001 popis); 11.800 u Mađarskoj (2001 popis); 80.000 u Srbiji (Vojvodina; 1996 W. Brown)[1].
Slovački se, kao skupina dijalekata, izdvojio iz kasnoga praslavenskoga još u 10. stoljeće, ali je kao standardni jezik uspostavljen tek polovicom 19. stoljeća. Od 15. do 17. stoljeća služio je kao kulturni jezik u Slovačkoj češki s mnogim slovačkim osobinama. Prvi pokušaji uvođenja slovačkoga književnog jezika zabilježeni su u 18. stoljeću. Na istoku Slovačke pokušali su to kalvinisti, a na zapadu Anton Bernolák. Međutim, tek je Ľudovítu Štúru u četrdesetim godinama 19. stoljeća uspjelo uspostaviti književni jezik utemeljen na srednjoslovačkim dijalektima.
Izgradnji standardne norme bitno je pridonijela slovačka gramatika "Mluvnica jazyka slovenského" Martina Hattale iz 1864. godine, a zasluge za daljnji razvoj standardnog jezika ima "Rukoväť spisovnej reči slovenskej" S. Czambela iz 1902. Prvi je pravopis "Pravidlá slovenského pravopisu" tiskan 1931. Za vrijeme slovačke države, između 1939. i 1945., mnogi su čehizmi, koji su bili brojni kao i germanizmi i hungarizmi, zamijenjeni domaćim riječima. Slovačko je pismo latinica obogaćena nekolicinom dijakritičkih znakova i dvoslova koji označuju jedan glas.
Izvori
Vanjske poveznice
- Ethnologue (14th)
- Ethnologue (15th)
- sk.wikipedia.org - Wikipedija na slovačkom jeziku
- sk.wiktionary.org - Wječnik (Wiki rječnik) na slovačkom jeziku
|
|