Mato Vodopić: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj

Prikaz u jednom stupcu

Inačica od 21. prosinca 2014. u 15:06

Mato Vodopić (Dubrovnik, 13. prosinca 1816. - Dubrovnik, 13. ožujka 1893.), hrvatski teolog, književnik i prirodoslovac.

Studirao je filozofiju i teologiju u Zadru. Bio je dubrovački biskup od 1882. do 1893. godine. Jedan je od prvih hrvatskih pripovjedača koji je tematski i stilski blizak realizmu. Djelovao je i kao amater prirodoslovac, prikupljajući narodna imena biljaka koje je slao B. Šuleku. Nakon 1849. godine kuća braće Pucić je postala centar okupljanja dubrovačke inteligencije, u kojoj su se često navraćali (sem braće Pucić i Mate Vodopić) Antun Kaznačić, kolovoz Kaznačić, Antun Paško Kazalić, Mato Natali, Pero Marinović, Ivo Vojnović, Frano Supilo i mnogi drugi. Pridruživši se pokretu Srba katolika, Mato je podržavao ujedinjenje Dalmacije s Hrvatskom, a onda ulazak u jednu unitarnu jugoslavensku državu. Život Mate Vodopić predstavlja način života jednog pripadnika kulturne obnove Dubrovnika, gdje su se Dubrovčani, iako svi rimokatolici, izjašnjavali kao Srbi i Talijani.

Njegov prvi rad, roman Marija Konavoka je ostao nedovršen, a objavljen je u dijelovima od 1863. Za ovaj roman je zanimljivo da su ga završili Nitko Vodopić (Matov brat), Juraj Carić i Marcelu Kušar. Njegov drugi rad, kratki roman, Tužna Jele je završen 1868. godine, i bio je iznimno popularan među Dubrovčanima i Konavljanima (mnogo puta se ovaj rad i igrao na sceni Dubrovačkih ljetnih igara. Treći njegov rad, nezavršen isto kao prvi, Na doborskijem razvalinam , objavljen je 1881. godine.

Sve tri Vodopić knjige su tiskane u tiskari Dragutina Pretnera, gdje su se tiskala djela na hrvatski jeziku i ćirilici. Od 1878. do 1884. godine Mato Vodopić je pisao u časopisu Slovinac. Još dvije knjige koje je poslije napisao su Đenevrija: Pilarska pripovijest i Pesme Mate Vodopić.

Godine 1880, 9. ožujka, dubrovačka općina je prihvatila ponudu Srpska dubrovačke omladine da se podigne spomenik na 300. godišnjicu rođenja pjesnika Dživa Gundulića i imenovala je komisiju, u kojoj su bili Medo Pucić, Pero Budmani, Ivo Kaznačić, Luko Zore i Mato Vodopić , koja je imala zadatak organizirati podizanje spomenika.

Djela

"Marija Konavoka" -roman,
"Tužna Jele" (1868.)-roman,
"Robinjica" (1875.) romantična poema.

Unutarnje poveznice

Dodatak:Popis dubrovačkih biskupa

Prethodnik:	Dubrovačka biskupija Trebinjsko-mrkanska biskupija, apostolski upravitelj	Nasljednik:
Ivan Zafron		Josip Marčelić

@@ Redak 1: / Redak 1: @@
 {{izvor}}
+[[Datoteka:Mato Vodopić.jpg|mini|130px|Mato Vodopić''']]
 '''Mato Vodopić''' ([[Dubrovnik]], [[13. prosinca]] [[1816]]. - Dubrovnik, [[13. ožujka]] [[1893]].), [[Hrvatska|hrvatski]] teolog, književnik i prirodoslovac.
-Studirao je [[filozofija|filozofiju]] i [[teologija|teologiju]] u Zadru. Bio je [[Dubrovačka biskupija|dubrovački]] [[biskup]] od [[1882]]. do [[1893]]. godine. Jedan je od prvih hrvatskih pripovjedača koji je tematski i stilski blizak [[realizam (književnost)|realizmu]]. Djelovao je i kao amater prirodoslovac, prikupljajući narodna imena biljaka koje je slao [[Bogoslav Šulek|B. Šuleku]]. U časopisu "[[Slovinac]]" samostalno je objavio dva popisa imena [[ptice|ptica]] i [[gmazovi|gmazova]].
+Studirao je [[filozofija|filozofiju]] i [[teologija|teologiju]] u Zadru. Bio je [[Dubrovačka biskupija|dubrovački]] [[biskup]] od [[1882]]. do [[1893]]. godine. Jedan je od prvih hrvatskih pripovjedača koji je tematski i stilski blizak [[realizam (književnost)|realizmu]]. Djelovao je i kao amater prirodoslovac, prikupljajući narodna imena biljaka koje je slao [[Bogoslav Šulek|B. Šuleku]].
+Nakon [[1849]]. godine kuća braće Pucić je postala centar okupljanja dubrovačke inteligencije, u kojoj su se često navraćali (sem braće Pucić i Mate Vodopić) [[Antun Kaznačić]], kolovoz Kaznačić, Antun Paško Kazalić, [[Mato Natali]], [[Pero Marinović]], [[Ivo Vojnović]], [[Frano Supilo]] i mnogi drugi. Pridruživši se pokretu Srba katolika, Mato je podržavao ujedinjenje Dalmacije s Hrvatskom, a onda ulazak u jednu unitarnu jugoslavensku državu. Život Mate Vodopić predstavlja način života jednog pripadnika kulturne obnove Dubrovnika, gdje su se Dubrovčani, iako svi rimokatolici, izjašnjavali kao Srbi i Talijani.
+Njegov prvi rad, roman [[Marija Konavoka]] je ostao nedovršen, a objavljen je u dijelovima od 1863. Za ovaj roman je zanimljivo da su ga završili ''Nitko Vodopić'' (Matov brat), [[Juraj Carić]] i [[Marcelu Kušar]]. Njegov drugi rad, kratki roman, [[Tužna Jele]] je završen [[1868]]. godine, i bio je iznimno popularan među Dubrovčanima i Konavljanima (mnogo puta se ovaj rad i igrao na sceni Dubrovačkih ljetnih igara. Treći njegov rad, nezavršen isto kao prvi, Na doborskijem razvalinam , objavljen je 1881. godine.
+Sve tri Vodopić knjige su tiskane u tiskari [[Dragutina Pretnera]], gdje su se tiskala djela na hrvatski jeziku i ćirilici. Od [[1878]]. do [[1884]]. godine Mato Vodopić je pisao u časopisu [[Slovinac]]. Još dvije knjige koje je poslije napisao su [[Đenevrija]]: Pilarska pripovijest i Pesme Mate Vodopić.
+Godine [[1880]], 9. ožujka, dubrovačka općina je prihvatila ponudu Srpska dubrovačke omladine da se podigne spomenik na 300. godišnjicu rođenja pjesnika Dživa Gundulića i imenovala je komisiju, u kojoj su bili [[Medo Pucić]], [[Pero Budmani]], Ivo Kaznačić, [[Luko Zore]] i Mato Vodopić , koja je imala zadatak organizirati podizanje spomenika.
 ==Djela==
@@ Redak 23: / Redak 33: @@
 [[Kategorija:Životopisi, Dubrovnik]]
 [[Kategorija:Hrvatski biskupi]]
+[[Kategorija:Dubrovački srbokatolički pokret]]