Dubrovačka biskupija

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Dubrovačka biskupija
Dioecesis Ragusiensis
Dubrovačka katedrala
Dubrovačka katedrala
Područje
Država Hrvatska
Metropolija Splitsko-makarska
Statistika
Površina 1.368 km2
Katolici oko 77.000[1]
Podatci
Obred Latinski
Osnovana 7. stoljeće
Uzdignuće 998.[1][2]
Promjena statusa 30. lipnja 1828. (sniženje statusa)
Katedrala Uznesenja Blažene Djevice Marije na nebo
Vodstvo
Papa Franjo
Biskup Mate Uzinić
Ostalo
Službene stranice Službena stranica
Stanje od 13. srpnja 2015.

Dubrovačka biskupija je biskupija u Hrvatskoj. Današnji teritorij Dubrovačke biskupije obuhvaća veći dio Dubrovačko-neretvanske županije - gradove Dubrovnik i Korčulu, te dvanaest općina: Konavle, Župa dubrovačka, Dubrovačko primorje, Ston, Janjina, Trpanj, Orebić, Lumbarda, Smokvica, Blato, Vela Luka i Lastovo.

Utemeljena je u prvim stoljećima kršćanstva kao Epidauritanska biskupija, sa sjedištem u Epidaurumu (današnji Cavtat). U 7. stoljeću, nakon avaro-slavenske invazije, prenesena je u Ragusu (Dubrovnik).

Od 972. godine se kao zaštitnika biskupije štuje sv. Vlaha,

Godine 998. je uzdignuta na razinu nadbiskupije i metropolije, s najvećom nadležnosti od rijeke Neretve do rijeke Bojane, uključujući vjernike na području Travunje, Zahumlja, Duklje i Bosne.

Tijekom stoljeća, Dubrovačka mitropolija dobiva sufraganske biskupije u Stonu, Trebinju, Kotoru, Budvi i Bosni. Prateći mijene u političkim odnosima, biskupija u Kotoru 1178 dolaze pod crkveni utjecaj mitropolije iz talijanskog Barija, a 1181. god. Nemanjići protjeruju latinskog biskupa iz Zahumlja - on napušta sjedište svoje biskupije u Stonu i sklanja na otok Murter - te uspostavljaju vlast nad područjem Zahumlja, Budve i Duklje, te biva u okrilju Pravoslavlja osnovana 1219. god. - biva osnovana Zetska eparhija. Nemanjići će 1252. godine protjerati i biskupa iz (Dubrovačkoj mitropoliji sufraganske) Trebinjske biskupije. Političke prilike će krajem 13. i početkom 14. stoljeća omogućiti stanovitu obnovu katoličke crkve na području Zahumlja i Travunije. Osmanska vladavina u Dubrovačkom zaleđu s vremenom onemogućava djelovanje Katoličke crkve, te se nadležnost nabiskupa iz Dubrovnika konsolidira na području Dubrovačke Republike.[3]

Dana 30. lipnja 1828., dvadeset godina nakon okupacije Dubrovačke Republike i nakon neumoljivog pritiska Austrije, papa Lav XII. snizuje je bulom Locum Beati Petri na status biskupije,[4] uz istodobno ukidanje sufraganskih biskupija u Stonu i Korčuli. Dubrovačka biskupija će nakon toga biti podvrgnuta Zadarskoj, a potom Splitsko-makarskoj mitropoliji.

Poznati svećenici[uredi VE | uredi]

Vidi još[uredi VE | uredi]

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. 1,0 1,1 Dubrovačka biskupija Pristupljeno 2. ožujka 2019.
  2. Ivica Puljić, “Uspostava Dubrovačke metropolije”, Tisuću godina uspostave Dubrovačke (nad)biskupije. Zbornik radova znanstvenoga skupa u povodu tisuću godina uspostave dubrovačke (nad)biskupije/metropolije (998.-1998.), priredili Želimir Puljić - Nediljko A. Ančić, Dubrovnik-Split, 2001., str. 15. – 56.
  3. Dubrovačka biskupija (Dioecesis Ragusina). Dubrovačka biskupija pristupljeno 17. srpnja 2020.
  4. Dubrovačka biskupija. Centralno bogoslovno sjemenište Split (17. srpnja 2020) pristupljeno 17. srpnja 2020.


Christianity symbols.svg Nedovršeni članak Dubrovačka biskupija koji govori o kršćanstvu treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima Wikipedije.