Kler: razlika između inačica
m Presloženo tako da tvori definiciju riječi. |
mNema sažetka uređivanja |
||
| Redak 1: | Redak 1: | ||
'''Kler''' je u suvremenom govoru skupni naziv za [[katoličanstvo|katoličko]] [[svećenstvo]], [[pravoslavlje|pravoslavno]] sveštenstvo ili hijerarhijski organizirano [[kršćanstvo|kršćansko]] svećenstvo bez obzira na [[crkva|crkvu]] kojoj pripada.<ref>''[[Hrvatski enciklopedijski rječnik]]''</ref> |
'''Kler''' ili '''klir''' je u suvremenom govoru skupni naziv za [[katoličanstvo|katoličko]] [[svećenstvo]], [[pravoslavlje|pravoslavno]] sveštenstvo ili hijerarhijski organizirano [[kršćanstvo|kršćansko]] svećenstvo bez obzira na [[crkva|crkvu]] kojoj pripada.<ref>''[[Hrvatski enciklopedijski rječnik]]''</ref> |
||
Riječ |
Riječ ''kler'' u Bibliji označava božju baštinu, izabrani (izraelski) narod. U [[grčki|grčkom]] riječ ''hleros'' ({{jezik|grč|κλήρος}}) znači „ždrijeb”, odnosno ždrijebom određenu stvar ili osobu (javni dužnosnici u grčkim demokracijama birani su ždrijebom). Otuda nastaje [[latinski|kasnolatinska]] riječ ''clerus'', dok u [[staroslavenski jezik|staroslavenskom jeziku]] riječ ''kliros'' označava zajednicu svećenika. U ranokršćansko doba izraz ''kler'' označavao je čitavu zajednicu (općinu) vjernika. Svaka takva zajednica nazivala se [[crkva]]. Postepeno, stvaranjem čvrste crkvene hijerarhije (pokornost [[biskup]]u koji vodi zajednicu kao što [[monarh]] vodi državu) i stvaranjem ideje „jedne Crkve”, pojam ''kler'' suzuje se na tzv. ''duhovni stalež'', svećenike (i one koje se pripremaju za svećenike) te redovnike i redovnice. |
||
Nasuprot klericima, svi ostali vjernici |
Član klera označuje se pojmom '''''klerik'''''. Nasuprot klericima, svi ostali vjernici označuju se imenom ''[[laik]]'' ili ''puk''. Laik postaje klerikom kad primi prvu [[tonzura|tonzuru]]. Klerici su u [[katolička crkva|katoličkoj crkvi]] podijeljeni u niže i više redove, a najviši red je [[episkopat]]. Svi klerici moraju biti ''inkardinirani'' (doslovno: „ustožereni”, tj. „moraju pripadati”) u [[dijeceza|dijecezi]] ili [[red]]u. [[Kanonsko pravo]] određuje klericima razne dužnosti i prava. Politička i društvena koncepcija koja značaj klera proširuje i na svjetovno područje naziva se [[klerikalizam]]. |
||
Klerici kao poseban stalež postoje u [[katoličanstvo|katoličkim]], [[pravoslavlje|pravoslavnim]] i [[Monofizitizam|monofizitskim]] crkvama. [[Protestanti]] odbacuju pojam klera, držeći se [[Martin Luther|Lutherove]] nauke o općem svećenstvu svih vjernika. |
Klerici kao poseban stalež postoje u [[katoličanstvo|katoličkim]], [[pravoslavlje|pravoslavnim]] i [[Monofizitizam|monofizitskim]] crkvama. [[Protestanti]] odbacuju pojam klera, držeći se [[Martin Luther|Lutherove]] nauke o općem svećenstvu svih vjernika. |
||
== Izvori == |
== Izvori == |
||
{{izvori}} |
{{izvori}} |
||
[[Kategorija:Crkvene službe]] |
[[Kategorija:Crkvene službe]] |
||
[[Kategorija:Kanonsko pravo]] |
[[Kategorija:Kanonsko pravo]] |
||
Inačica od 29. prosinca 2014. u 01:27
Kler ili klir je u suvremenom govoru skupni naziv za katoličko svećenstvo, pravoslavno sveštenstvo ili hijerarhijski organizirano kršćansko svećenstvo bez obzira na crkvu kojoj pripada.[1]
Riječ kler u Bibliji označava božju baštinu, izabrani (izraelski) narod. U grčkom riječ hleros (grč. κλήρος) znači „ždrijeb”, odnosno ždrijebom određenu stvar ili osobu (javni dužnosnici u grčkim demokracijama birani su ždrijebom). Otuda nastaje kasnolatinska riječ clerus, dok u staroslavenskom jeziku riječ kliros označava zajednicu svećenika. U ranokršćansko doba izraz kler označavao je čitavu zajednicu (općinu) vjernika. Svaka takva zajednica nazivala se crkva. Postepeno, stvaranjem čvrste crkvene hijerarhije (pokornost biskupu koji vodi zajednicu kao što monarh vodi državu) i stvaranjem ideje „jedne Crkve”, pojam kler suzuje se na tzv. duhovni stalež, svećenike (i one koje se pripremaju za svećenike) te redovnike i redovnice.
Član klera označuje se pojmom klerik. Nasuprot klericima, svi ostali vjernici označuju se imenom laik ili puk. Laik postaje klerikom kad primi prvu tonzuru. Klerici su u katoličkoj crkvi podijeljeni u niže i više redove, a najviši red je episkopat. Svi klerici moraju biti inkardinirani (doslovno: „ustožereni”, tj. „moraju pripadati”) u dijecezi ili redu. Kanonsko pravo određuje klericima razne dužnosti i prava. Politička i društvena koncepcija koja značaj klera proširuje i na svjetovno područje naziva se klerikalizam.
Klerici kao poseban stalež postoje u katoličkim, pravoslavnim i monofizitskim crkvama. Protestanti odbacuju pojam klera, držeći se Lutherove nauke o općem svećenstvu svih vjernika.