Frane Petrić: razlika između inačica
m lektura |
→Životopis: +img |
||
| Redak 10: | Redak 10: | ||
== Životopis == |
== Životopis == |
||
[[File:Patrizi - Della nuova geometria, 1587 - 104471.jpg|thumb|''Della nuova geometria'', 1587]] |
|||
Frane Petrić je rođen na otoku Cresu, tada pod upravom [[Mletačka Republika|Mletačke Republike]], u plemićkoj obitelji izbjegloj iz [[Bosna|Bosne]]. |
Frane Petrić je rođen na otoku Cresu, tada pod upravom [[Mletačka Republika|Mletačke Republike]], u plemićkoj obitelji izbjegloj iz [[Bosna|Bosne]]. |
||
Inačica od 29. lipnja 2015. u 22:27
Frane Petrić (također u varijantama Franjo Petrić, Petriš, Petris, Petričević, Petrišević; lat. Franciscus Patricius, tal. Francesco Patrizi da Cherso), (Cres, 25. travnja 1529. - Rim, 6. veljače 1597.), hrvatski filozof, polihistor, humanist i učenjak.
Podrijetlo
Po obiteljskoj legendi Petrići su se bili doselili iz Bosne, bježeći pred Turcima. Mletačka vlast 1563. naziva Petriće Hrvatima, a sam je Frane Petrić za vrijeme studija u Padovi dva puta bio vijećnik studenata iz Dalmacije. Pred samu smrt zatražio je da ga prime za pravog člana-bratima Zbora sv. Jeronima u Rimu, pri čemu je morao dokazati da je podrijetlom iz ilirskih krajeva i da poznaje hrvatski jezik.[1]
Međutim, većina njegovog djelovanja vezana je uz Italiju, a kako je sva dijela pisao na latinskom i talijanskom jeziku, njegovo ime zasluženo pripada u red znamenitih talijanskih znanstvenika.
Životopis
Frane Petrić je rođen na otoku Cresu, tada pod upravom Mletačke Republike, u plemićkoj obitelji izbjegloj iz Bosne.
Kao dječak sudjelovao je sa stricem Ivanom Jurjem u ratu protiv Osmanlija, da bi se potom posvetio školovanju. Izučio je za trgovca u Veneciji, potom savladao grčki u Ingolstadtu, gdje je boravio pod pokroviteljstvom rođaka Matije Vlačića.[2] Poslije je studirao medicinu i filozofiju u Padovi.[3]
Učenjak europskog ugleda, jedan od najizvornijih i najslobodoumnijih mislilaca svojega doba, antiaristotelovac, novoplatonist, Petrić je bio profesor filozofije u Ferrari i Rimu. Pisao je na latinskom i talijanskom jeziku. Petrić se bavio i astronomijom, meteorologijom, arheologijom i politikom. Putovao je cijelom Europom i stekao veliku slavu svojim djelima.
Njegova brojna djela upućuju na širinu njegovih interesa i bavljenje mnogim područjima i disciplinama znanja: od trgovine, medicine, filozofije do izdavaštva. Od 1575. predaje platonističku filozofiju na sveučilištu Ferrari, kada nastaju djela o poetici, novoj geometriji i kada postaje član uglednih akademija. Kapitalno mu je djelo "Nova sveopća filozofija" (Nova de universis philosophia), u kojem je dao zaokružen sustav filozofije, a koje je naišlo na osudu crkvenih krugova i zabranu širenja zbog suprotstavljanja vjeri i unošenja elemenata nekršćanske religije. U filozofijskoj znanosti renesanse ima počasno mjesto kao istaknut novoplatonist i strastven protivnik Aristotelove filozofije.
U Novoj sveopćoj filozofiji (1591.), kad je govorio o plimi i oseci more, oslanjao se na empirijske rezultate pionira hrvatske i svjetske oceanografije, dubrovačkog pomorca Nikole Sagroevića.[4]
Smatra se učiteljem znamenitog talijanskog filozofa Giordana Bruna, a svojim radom utjecao je i na mislioce 17. stoljeća, poput Hobbesa, Descartesa, Newtona i dr.[5]
Umro je u Rimu, 6. veljače 1597. gdje je i pokopan, u crkvi Sv. Onofrija.
Posveta
Na rimskoj je crkvi Svetog Onofrija 7. veljače 2008. godine, kardinal Giovanni Lajolo, guverner Države grada Vatikana, zajedno s prof. Milanom Mogušem, predsjednikom Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, i hrvatskim veleposlanikom pri Svetoj Stolici Emiliom Marinom, otkrio spomen-ploču Franji Petriću. Na taj način Republika Hrvatska ima, na toj rimskoj crkvi, uz talijanskog (Torquato Tasso), francuskog (François-René de Chateaubriand) i njemačkog (Johann Wolfgang Goethe), i svog predstavnika.
Izbor iz djela
- La città felice (Sretan grad, 1553.)
- Della retorica dieci dialoghi (Deset dijaloga o retorici, 1562.)
- Peripateticae discussiones (Peripatetičke diskusije), 1571.-1581.
- De historia dialogi X (Deset dijaloga o povijesti, 1579.)
- Della poetica (O pjesničkom umijeću), 1586.
- Nova de universis philosophia (Nova sveopća filozofija, 1591.)
Bilješke
- ↑ http://www.istrianet.org/istria/illustri/patrizi/bio-hrv.htm
- ↑ http://www.istrianet.org/istria/illustri/patrizi/bio-hrv.htm
- ↑ Opća i nacionalna enciklopedija u 20 svezaka, str. 47.
- ↑ Mirko Orlić: Razvoj fizičke oceanografije u Hrvatskoj i Josip Goldberg, Geofizika sv. 2 1985.
- ↑ Opća i nacionalna enciklopedija u 20 svezaka, str. 47.
Literatura
- Opća i nacionalna enciklopedija u 20 svezaka, sv. XVI, Zagreb, 2007. ISBN 978-953-7224-16-5
Vanjske poveznice
- Biografija Frane Petrića
- Akademik Žarko Dadić: Franjo Petriš, monografija, izdanje 2000. g.
- Znanstveni skup na Cresu "Dani Frane Petriša" - zbornik radova
- Ministarstvo Vanjskih poslova i EU integracija zaslužno za postavljanje ploče HAZU u spomen Franji Petrišu na crkvi Sv. Onofrija u Rimu 2008. godine