Mato Vodopić: razlika između inačica
m uklonjena kategorija Teolozi; dodana kategorija Hrvatski teolozi uz pomoć dodatka HotCat |
Nema sažetka uređivanja |
||
Redak 8: | Redak 8: | ||
| datum_smrti = [[13. ožujka]] [[1893]]. |
| datum_smrti = [[13. ožujka]] [[1893]]. |
||
| mjesto_smrti = [[Dubrovnik]] |
| mjesto_smrti = [[Dubrovnik]] |
||
| |
| svećenik = |
||
| biskup = |
|||
| titula = |
| titula = |
||
| služba = biskup dubrovački |
| služba = biskup dubrovački |
Inačica od 29. srpnja 2016. u 23:54
Monsinjor Mato Vodopić | |
---|---|
Rođen | 13. prosinca 1816. Dubrovnik |
Umro | 13. ožujka 1893. Dubrovnik |
Služba | biskup dubrovački |
Portal: Kršćanstvo | |
Portal o životopisima |
Mato Vodopić (Dubrovnik, 13. prosinca 1816. - Dubrovnik, 13. ožujka 1893.), hrvatski teolog, biskup, književnik i prirodoslovac.
Životopis
Studirao je filozofiju i teologiju u Zadru. Bio je dubrovački biskup od 1882. do 1893. godine. Jedan je od prvih hrvatskih pripovjedača koji je tematski i stilski blizak realizmu. Djelovao je i kao amater prirodoslovac, prikupljajući narodna imena biljaka koje je slao B. Šuleku. Nakon 1849. godine kuća braće Pucić je postala središte okupljanja dubrovačke inteligencije, u kojoj su se često navraćali (osim braće Pucić i Mate Vodopić) Antun Kaznačić, kolovoz Kaznačić, Antun Paško Kazalić, Mato Natali, Pero Marinović, Ivo Vojnović, Frano Supilo i mnogi drugi. Pridruživši se pokretu Srba katolika, Mato je podržavao ujedinjenje Dalmacije s Hrvatskom, a onda ulazak u jednu unitarnu jugoslavensku državu. Život Mate Vodopić predstavlja način života jednog pripadnika kulturne obnove Dubrovnika, gdje su se Dubrovčani, iako svi rimokatolici, izjašnjavali kao Srbi i Talijani.
Njegov prvi rad, roman Marija Konavoka je ostao nedovršen, a objavljen je u dijelovima od 1863. Za ovaj roman je zanimljivo da su ga završili Nitko Vodopić (Matov brat), Juraj Carić i Marcelu Kušar. Njegov drugi rad, kratki roman, Tužna Jele je završen 1868. godine,[1] i bio je iznimno popularan među Dubrovčanima i Konavljanima (mnogo puta se ovaj rad i igrao na sceni Dubrovačkih ljetnih igara. Treći njegov rad, nezavršen isto kao prvi, Na doborskijem razvalinam , objavljen je 1881. godine.
Sve tri Vodopić knjige su tiskane u tiskari Dragutina Pretnera, gdje su se tiskala djela na hrvatski jeziku i ćirilici. Od 1878. do 1884. godine Mato Vodopić je pisao u časopisu Slovinac. Još dvije knjige koje je poslije napisao su Đenevrija: Pilarska pripovijest i Pesme Mate Vodopić.[2] Godine 1880, 9. ožujka, dubrovačka općina je prihvatila ponudu Srpska dubrovačke omladine da se podigne spomenik na 300. godišnjicu rođenja pjesnika Dživa Gundulića i imenovala je komisiju, u kojoj su bili Medo Pucić, Pero Budmani, Ivo Kaznačić, Luko Zore i Mato Vodopić, koja je imala zadatak organizirati podizanje spomenika.
Djela
- "Marija Konavoka" - roman,
- "Tužna Jele" (1868.) - roman,
- "Robinjica" (1875.) - romantična poema.
Izvori
- ↑ buyonnet.net, pristupljeno 3. rujna 2015.
- ↑ enciklopedija.hr, pristupljeno 3. rujna 2015.
Poveznice
Prethodnik: | Dubrovačka biskupija Trebinjsko-mrkanska biskupija, apostolski upravitelj |
Nasljednik: |
Ivan Zafron | Josip Marčelić |