Mato Vodopić: razlika između inačica

Izvor: Wikipedija
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
m uklonjena kategorija Teolozi; dodana kategorija Hrvatski teolozi uz pomoć dodatka HotCat
Nema sažetka uređivanja
Redak 8: Redak 8:
| datum_smrti = [[13. ožujka]] [[1893]].
| datum_smrti = [[13. ožujka]] [[1893]].
| mjesto_smrti = [[Dubrovnik]]
| mjesto_smrti = [[Dubrovnik]]
| zaređen_za_svećenika =
| svećenik =
| biskup =
| titula =
| titula =
| služba = biskup dubrovački
| služba = biskup dubrovački

Inačica od 29. srpnja 2016. u 23:54

Monsinjor
Mato Vodopić

Rođen 13. prosinca 1816.
Dubrovnik
Umro 13. ožujka 1893.
Dubrovnik
Služba biskup dubrovački
Portal: Kršćanstvo
Portal o životopisima

Mato Vodopić (Dubrovnik, 13. prosinca 1816. - Dubrovnik, 13. ožujka 1893.), hrvatski teolog, biskup, književnik i prirodoslovac.

Životopis

Studirao je filozofiju i teologiju u Zadru. Bio je dubrovački biskup od 1882. do 1893. godine. Jedan je od prvih hrvatskih pripovjedača koji je tematski i stilski blizak realizmu. Djelovao je i kao amater prirodoslovac, prikupljajući narodna imena biljaka koje je slao B. Šuleku. Nakon 1849. godine kuća braće Pucić je postala središte okupljanja dubrovačke inteligencije, u kojoj su se često navraćali (osim braće Pucić i Mate Vodopić) Antun Kaznačić, kolovoz Kaznačić, Antun Paško Kazalić, Mato Natali, Pero Marinović, Ivo Vojnović, Frano Supilo i mnogi drugi. Pridruživši se pokretu Srba katolika, Mato je podržavao ujedinjenje Dalmacije s Hrvatskom, a onda ulazak u jednu unitarnu jugoslavensku državu. Život Mate Vodopić predstavlja način života jednog pripadnika kulturne obnove Dubrovnika, gdje su se Dubrovčani, iako svi rimokatolici, izjašnjavali kao Srbi i Talijani.

Njegov prvi rad, roman Marija Konavoka je ostao nedovršen, a objavljen je u dijelovima od 1863. Za ovaj roman je zanimljivo da su ga završili Nitko Vodopić (Matov brat), Juraj Carić i Marcelu Kušar. Njegov drugi rad, kratki roman, Tužna Jele je završen 1868. godine,[1] i bio je iznimno popularan među Dubrovčanima i Konavljanima (mnogo puta se ovaj rad i igrao na sceni Dubrovačkih ljetnih igara. Treći njegov rad, nezavršen isto kao prvi, Na doborskijem razvalinam , objavljen je 1881. godine.

Sve tri Vodopić knjige su tiskane u tiskari Dragutina Pretnera, gdje su se tiskala djela na hrvatski jeziku i ćirilici. Od 1878. do 1884. godine Mato Vodopić je pisao u časopisu Slovinac. Još dvije knjige koje je poslije napisao su Đenevrija: Pilarska pripovijest i Pesme Mate Vodopić.[2] Godine 1880, 9. ožujka, dubrovačka općina je prihvatila ponudu Srpska dubrovačke omladine da se podigne spomenik na 300. godišnjicu rođenja pjesnika Dživa Gundulića i imenovala je komisiju, u kojoj su bili Medo Pucić, Pero Budmani, Ivo Kaznačić, Luko Zore i Mato Vodopić, koja je imala zadatak organizirati podizanje spomenika.

Djela

  • "Marija Konavoka" - roman,
  • "Tužna Jele" (1868.) - roman,
  • "Robinjica" (1875.) - romantična poema.

Izvori

  1. buyonnet.net, pristupljeno 3. rujna 2015.
  2. enciklopedija.hr, pristupljeno 3. rujna 2015.

Poveznice