Masaccio: razlika između inačica

	Masaccio
rana renesansa
	; Autoportret sa slike Sv. Petar na tronu iz kapele Brancacci, 1428. Firenza.
Rođenje	21. prosinca 1401.; San Giovanni Valdarno, kraj Arezza
Smrt	20. prosinca 1429.; Rim, Italija
Vrsta umjetnosti	slikarstvo - crtež
Praksa	Firenca
Utjecao	Piero della Francesca, Francesco Lippi, Paolo Uccello, Andrea del Castagno, itd.
Utjecali	Giotto di Bondone, antičko slikarstvo
Poznata djela	Sveto Trojstvo (Masaccio); Izgon iz Raja
Portal o životopisima

Pregledaj povijest

← Starija izmjena Novija izmjena →

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj

VizualnoWikitekst

Prikaz u jednom stupcu

Inačica od 18. listopada 2016. u 15:44

Masaccio (pravog imena: Tommaso di Giovanni Simone Guidi), talijanski slikar (San Giovanni Valdarno, kraj Arezza, 21. prosinca 1401. – Rim, 20. prosinca 1429.), poznat je kao prvi slikar renesanse.

Biografija

Rođen kao Tommaso di Giovanni Simone Guidi, o njegovom životu i školovanju zna se veoma malo. Prozvan je Masaccio (talijanski za „Aljkavi Tomo”) jer je, prema Vasariju, zanemarivao sve, pa i svoj izgled, nauštrb svoje umjetnosti. God. 1422. ušao je u slikarski ceh, a 1424. god. se pridružio "Društvu sv. Luke", bratstvu umjetnika. Ubrzo je postao vodeći i najmaštovitiji slikar svog doba. Iako je umro mlad (u 28. godini života) izvršio je velik pomak u slikarstvu 15. stoljeća, među prvima je ostvario djela renesansnog duha i udario temelje zamahu tog stila u Italiji.

Kao veliki uzor mu je poslužilo gotičko slikarstvo Giottoa di Bondonea koji je slikao skoro 100 godina prije njega i načinio je par velikih koraka dalje od gotičkog ikonografskog slikarstva. No Masaccio čini mnogo više; njegovi likovi, kao i kod Giotta, su učvršćeni obrisom, no s više individualnosti i karaktera od Giottovih likova. Masaccio je primjenom perspektive stvarao iluziju prostora na svojim slikama; mirne ljudske figure, povezane u skladne grupe, oblikovao je realistički s jakim dramsko-psihološkim izrazom. Svojim freskama u kapeli Brancacci u Firenci, presudno je utjecao na Francesca Lippija (koji je i dovršio freske u kapeli Brancacci), Paola Uccellea, Andrea del Castagna i B. Gozzolija.

Djela

Glavno Masacciovo djelo nalazi se u kapeli Brancacci u firentinskoj crkvi Sta Maria del Carmine koju je oslikao zajedno s Masolinom da Panicaleom. Novim načinom (tal. Maniera moderna) ostvario je čuvene kompozicije: prizori iz života sv. Petra (Porezni novčić; Sv. Petar dijeli milostinju) i istočni grijeh (Izgon iz raja).

*Porezni novčić*, 1424., kapela Brancacci u firentinskoj crkvi Sta Maria del Carmine.

Na slici Porezni novčić Masaccio je genijalno smjestio tri radnje koje se odvijaju u različito vrijeme u isti okvir: Isus sa apostolima kojima prilazi poreznik tražeći porez, sveti Petar koji iz jezera vadi novčić i Sveti Petar kako predaje porezniku novčić. Sve je smješteno u arhitektonski okvir s izraženom perspektivom, pomalo tmurnih boja i specifičnom karakternošću likova. Poreznik je čak u trećoj radnji postavljen u kontrapost.

*Izgon iz Raja*, prije i poslije restauracije. Na drugoj slici se vidi kako je nestalo lišće koje je naknadno bilo dodano.

Izgon iz Raja (1420.) je prvo djelo, nakon antike, koje prikazuje naga ljudska tijela – aktove. Genijalnost ovoga djela je u vješto riješenom problemu formata koji je izrazito okomito izdužen. Masaccio je prikazao perspektivu prostora jednostavno stavivši visoka vrata u lijevu stranu slike i anđela koji se nalazi malo za vratima, ali iznad Adama i Eve i izlazi iz okvira slike (vidi mu se samo pola lica), tako pretpostavljajući beskonačnost prostora slike. Radnja slike se odvija u pokretu likova; Adam i Eva su u dinamičnom iskoraku i s očitim grčem, Adam se hvata za lice, a Eva bolno urla, dok je Anđeo prikazan sa mačem u desnoj ruci i s lijevom rukom koja pokazuje Adamu i Evi izlaz iz Raja.

Originalan smisao za jednostavnu monumentalnost možemo pronaći na njegovoj freski u crkvi Sta Maria Novella – Sveto Trojstvo (1425.). Masaccio na toj slici uvodi jasnu linearnu perspektivu i to na taj način što prikazuje određene arhitektonske oblike s jasnim skraćenjem prema dubini. Sveta tri lika (Sveti Otac, Krist, Bogorodica i po gotičkom pravilu jedan svetac koji prati Bogorodicu, u ovom slučaju Sveti Ivan) smještena su u arhitektonski okvir oltara renesansne katedrale. Tako je ova tema, koja je jedna od najčešće reproduciranih tema do tada, dobila sasvim novu vrijednost kroz perspektivu oslikane arhitekture. Još jedna stvar koju je Masaccio primjenjivao da pojača dojam iluzije dubine prostora, bilo je to što je fresku spustio na razinu ljudskog pogleda.

Još jedno važno Masacciovo djelo je oltarna slika Madonna na prijestolju (Majka Božja s djetetom i sv. Anom), danas u galeriji Uffizi u Firenci. Još jedna često odrađivana tema, ali vješto oduhovljena perspektivom u arhitekturi i bogatstvom polusjena (tal. chiaroscuro) na likovima.

Popis djela

Raspelo (c. 1426) - ulje na drvu, 83 x 63 cm, Museo di Capodimonte, Napulj
Oltar iz Cascie (1422, dubious) ulje na drvu, 108 x 153 cm, Cascia di Reggello
Djevica s djetetom i sv. Anom (1424-1425) - tempera na drvu, 175 x 103 cm, Uffizi, Firenza
Djevica s djetetom (1424) - tempera na drvu, 24 x 18 cm, Palazzo Vecchio, Firenza
Portret mladića (1425) - drvo, National Gallery of Art, Washington
Sv. Pavle (1426) - tempera na drvu, 51 x 30 cm, Museo Nazionale, Pisa
Sveto Trojstvo (1425-1428) - freska, 667 x 317 cm, Santa Maria Novella, Firenca
Gospa s djetetom (1426) - ulje na drvu, Nacionalna galerija u Londonu, London
Rođenje Isusovo (1427-1428) - tempera na drvu, promjer 56 cm, Staatliche Museen, Berlin
Sv. Jeronim i sv. Ivan Krstitelj (c. 1426-1428) drvo, 114 x 55 cm, Nacionalna galerija u Londonu, London
Sv. Andrija - ulje na drvu, 51 x 31 cm, Muzej J. Paul Getty, Los Angeles

Vanjske poveznice

Logotip Zajedničkog poslužitelja

Zajednički poslužitelj ima još gradiva o temi Masaccio

Biografija
Fotografije pet fresaka
Masaccio na virtualnoj galeriji Panopticon

@@ Redak 1: / Redak 1: @@
 {{Likovni umjetnik
 |ime        = Masaccio
-|period           = [[Rana renesansa]]
+|period           = [[rana renesansa]]
 |slika             = Masaccio Self Portrait.jpg
 |veličina              = 200px
@@ Redak 11: / Redak 11: @@
 |utjecao       = [[Piero della Francesca]], [[Francesco Lippi]], [[Paolo Uccello]], [[Andrea del Castagno]], itd.
 |utjecali= [[Giotto di Bondone]], [[Umjetnost starog Rima#Slikarstvo|antičko slikarstvo]]
-|djela  = ''[[Sveto Trojstvo (Masaccio)]]''<br>''[[Firentinska katedrala|zvonik firentinske prvostolnice]]''<br>''[[Kapela Arena]] u Padovi (freske)''<br>
+|djela  = ''[[Sveto Trojstvo (Masaccio)]]''<br>''[[Izgon iz Raja (Masaccio)|Izgon iz Raja]]''
 }}
-'''Masaccio''' (pravo ime: ''Tommaso di Giovanni Simone Guidi''), talijanski slikar (San Giovanni Valdarno, kraj [[Arezzo|Arezza]], [[21. prosinca]] [[1401.]] – Rim, [[20. prosinca]] [[1429.]]), poznat je kao prvi [[slikar]] [[Renesansa|renesanse]].
+'''Masaccio''' (pravog imena: ''Tommaso di Giovanni Simone Guidi''), talijanski slikar (San Giovanni Valdarno, kraj [[Arezzo|Arezza]], [[21. prosinca]] [[1401.]] – Rim, [[20. prosinca]] [[1429.]]), poznat je kao prvi [[slikar]] [[Renesansa|renesanse]].
-[[Datoteka:Masaccio trinity.jpg|mini|lijevo|<center>''[[Sveto Trojstvo (Masaccio)]]'', 1427.-1428., freska u crkvi Sta Maria Novella u Firenci.<center>]]
+[[Datoteka:Masaccio trinity.jpg|mini|lijevo|<center>''[[Sveto Trojstvo (Masaccio)]]'', 1427.-1428., freska u crkvi Sta Maria Novella u Firenci.]]
 ==Biografija==
+Rođen kao ''Tommaso di Giovanni Simone Guidi'', o njegovom životu i školovanju zna se veoma malo. Prozvan je ''Masaccio'' ([[talijanski]] za „Aljkavi Tomo”) jer je, prema [[Giorgio Vasari|Vasariju]], zanemarivao sve, pa i svoj izgled, nauštrb svoje umjetnosti. God. [[1422.]] ušao je u slikarski ceh, a [[1424.]] god. se pridružio "Društvu sv. Luke", bratstvu umjetnika. Ubrzo je postao vodeći i najmaštovitiji slikar svog doba. Iako je umro mlad (u 28. godini života) izvršio je velik pomak u slikarstvu 15. stoljeća, među prvima je ostvario djela [[Renesansa|renesansnog]] duha i udario temelje zamahu tog stila u [[Italija|Italiji]].
-Rođen kao ''Tommaso di Giovanni Simone Guidi'', o njegovom životu i školovanju zna se veoma malo.
-Kao veliki uzor mu je poslužilo gotičko slikarstvo [[Giotto di Bondone|Giottoa di Bondonea]] koji je slikao skoro 100 godina prije njega i načinio je par velikih koraka dalje od [[Gotika|gotičkog]] [[ikonografija|ikonografskog]] slikarstva. No Masaccio čini mnogo više; njegovi likovi, kao i kod Giotta, su učvršćeni obrisom, no s više individualnosti i karaktera od Giottovih likova.
-Masaccio je primjenom [[Perspektiva|perspektive]] stvarao iluziju prostora na svojim slikama; mirne ljudske figure, povezane u skladne grupe, oblikovao je realistički s jakim dramsko-psihološkim izrazom.
+Kao veliki uzor mu je poslužilo gotičko slikarstvo [[Giotto di Bondone|Giottoa di Bondonea]] koji je slikao skoro 100 godina prije njega i načinio je par velikih koraka dalje od [[Gotika|gotičkog]] [[ikonografija|ikonografskog]] slikarstva. No Masaccio čini mnogo više; njegovi likovi, kao i kod Giotta, su učvršćeni obrisom, no s više individualnosti i karaktera od Giottovih likova. Masaccio je primjenom [[Perspektiva|perspektive]] stvarao iluziju prostora na svojim slikama; mirne ljudske figure, povezane u skladne grupe, oblikovao je realistički s jakim dramsko-psihološkim izrazom. Svojim freskama u kapeli Brancacci u Firenci, presudno je utjecao na [[Francesco Lippi|Francesca Lippija]] (koji je i dovršio freske u kapeli Brancacci), [[Paolo Uccello|Paola Uccellea]], [[Andrea del Castagno|Andrea del Castagna]] i B. Gozzolija.
-Svojim freskama u kapeli Brancacci u Firenci, presudno je utjecao na [[Francesco Lippi|Francesca Lippija]] (koji je i dovršio freske u kapeli Brancacci), [[Paolo Uccello|Paola Uccellea]], [[Andrea del Castagno|Andrea del Castagna]] i B. Gozzolija.
-Iako je umro mlad (u 28. godini života) izvršio je velik pomak u slikarstvu 15. stoljeća;  među prvima je ostvario djela [[Renesansa|renesansnog]] duha i udario temelje zamahu tog stila u [[Italija|Italiji]].
 ==Djela==
@@ Redak 31: / Redak 27: @@
 Na slici ''Porezni novčić'' Masaccio je genijalno smjestio tri radnje koje se odvijaju u različito vrijeme u isti okvir: [[Isus Krist|Isus]] sa apostolima kojima prilazi poreznik tražeći porez, sveti Petar koji iz jezera vadi novčić i Sveti Petar kako predaje porezniku novčić. Sve je smješteno u arhitektonski okvir s izraženom [[Perspektiva|perspektivom]], pomalo tmurnih boja i specifičnom karakternošću likova. Poreznik je čak u trećoj radnji postavljen u [[kontrapost]].
-[[Datoteka:Masaccio-TheExpulsionOfAdamAndEveFromEden-Restoration.jpg|mini|<center>''[[Izgon iz Raja]]'', prije i poslije restauracije. Na drugoj slici se vidi kako je nestalo lišće koje je naknadno bilo dodano.<center>]]
+[[Datoteka:Masaccio-TheExpulsionOfAdamAndEveFromEden-Restoration.jpg|mini|<center>''[[Izgon iz Raja (Masaccio)|Izgon iz Raja]]'', prije i poslije restauracije. Na drugoj slici se vidi kako je nestalo lišće koje je naknadno bilo dodano.<center>]]
-''Izgon iz Raja'' (1420.) je prvo djelo, nakon [[antika|antike]], koje prikazuje naga ljudska tijela – [[akt]]ove. Genijalnost ovoga djela je u vješto riješenom problemu formata koji je izrazito okomito izdužen. Masaccio je prikazao perspektivu prostora jednostavno stavivši visoka vrata u lijevu stranu slike i [[anđeo|anđela]] koji se nalazi malo za vratima, ali iznad [[Adam]]a i [[Eva|Eve]] i izlazi iz okvira slike (vidi mu se samo pola lica), tako pretpostavljajući beskonačnost prostora slike. Radnja slike se odvija u pokretu likova; Adam i Eva su u dinamičnom iskoraku i s očitim grčem, Adam se hvata za lice, a Eva bolno urla, dok je Anđeo prikazan sa mačem u desnoj ruci i s lijevom rukom koja pokazuje Adamu i Evi izlaz iz Raja.
+''[[Izgon iz Raja (Masaccio)|Izgon iz Raja]]'' (1420.) je prvo djelo, nakon [[antika|antike]], koje prikazuje naga ljudska tijela – [[akt]]ove. Genijalnost ovoga djela je u vješto riješenom problemu formata koji je izrazito okomito izdužen. Masaccio je prikazao perspektivu prostora jednostavno stavivši visoka vrata u lijevu stranu slike i [[anđeo|anđela]] koji se nalazi malo za vratima, ali iznad [[Adam]]a i [[Eva|Eve]] i izlazi iz okvira slike (vidi mu se samo pola lica), tako pretpostavljajući beskonačnost prostora slike. Radnja slike se odvija u pokretu likova; Adam i Eva su u dinamičnom iskoraku i s očitim grčem, Adam se hvata za lice, a Eva bolno urla, dok je Anđeo prikazan sa mačem u desnoj ruci i s lijevom rukom koja pokazuje Adamu i Evi izlaz iz Raja.
 Originalan smisao za jednostavnu monumentalnost možemo pronaći na njegovoj freski u crkvi ''Sta Maria Novella'' – ''[[Sveto Trojstvo (Masaccio)|Sveto Trojstvo]]'' (1425.). Masaccio na toj slici uvodi jasnu linearnu perspektivu i to na taj način što prikazuje određene arhitektonske oblike s jasnim skraćenjem prema dubini. Sveta tri lika (Sveti Otac, Krist, Bogorodica i po gotičkom pravilu jedan svetac koji prati Bogorodicu, u ovom slučaju [[Sveti Ivan]]) smještena su u arhitektonski okvir oltara renesansne katedrale. Tako je ova tema, koja je jedna od najčešće reproduciranih tema do tada, dobila sasvim novu vrijednost kroz perspektivu oslikane arhitekture. Još jedna stvar koju je Masaccio primjenjivao da pojača dojam iluzije dubine prostora, bilo je to što je fresku spustio na razinu ljudskog pogleda.