Enes Čengić: razlika između inačica
Nema sažetka uređivanja |
Nema sažetka uređivanja |
||
| Redak 19: | Redak 19: | ||
== Nagrade == |
== Nagrade == |
||
Dobitnik je brojnih priznanja i dviju nagrada za životno djelo. 1966. je godine dobio [[Šestotravanjska nagrada Grada Sarajeva|Šestotravanjsku nagradu Grada Sarajeva]].<ref name="DOB">[http://www.sarajevo.ba/ba/stream.php?kat=51 Dobitnici Šestoaprilske nagrade od 1956. godine do danas] (bošnjački jezik)</ref> Posthumno je 2007. odlikovan i najvišim hrvatskim državnim odlikovanjem za zasluge u kulturi – [[Red Danice |
Dobitnik je brojnih priznanja i dviju nagrada za životno djelo. 1966. je godine dobio [[Šestotravanjska nagrada Grada Sarajeva|Šestotravanjsku nagradu Grada Sarajeva]].<ref name="DOB">[http://www.sarajevo.ba/ba/stream.php?kat=51 Dobitnici Šestoaprilske nagrade od 1956. godine do danas] (bošnjački jezik)</ref> Posthumno je 2007. odlikovan i najvišim hrvatskim državnim odlikovanjem za zasluge u kulturi – [[Red Danice hrvatske|Redom Danice hrvatske]] s likom Marka Marulića za posebne zasluge u kulturi.<ref>[http://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/2007_07_68_2074.html Narodne novine 68/2007.] ''Odluka o odlikovanju Redom Danice hrvatske s likom Marka Marulića za osobite zasluge u kulturi'', 2. srpnja 2007. (pristupljeno 6. ožujka 2017.)</ref> |
||
== Izvori == |
== Izvori == |
||
Inačica od 13. ožujka 2017. u 21:16
Enes Čengić (Foča, 4. travnja 1926. – Zagreb, 17. kolovoza 1994.), hrvatski književnik i publicist,[1] član Društva hrvatskih novinara, porijeklom iz vrlo stare bosanske plemićke obitelji.
Životopisi
Rođen u Foči. Građansku školu završio u Foči, Željezničku tehničku u Sarajevu. Počeo pisati kao vanjski suradnik sarajevskog Oslobođenja.[1]
Kao zagrebački dopisnik Oslobođenja od 1955. godine. Zapažen po o reportažama, komentarima, putopisima i intervjuima s istaknutim ličnostima kulturnog i javnog života. Surađivao je u dnevnicima Vjesniku, Večernjem listu, Delu, Politici, Večernjim novostima, u tjednicima Danas, Svijet, NIN i dr., te u radijskim, a i televizijskim emisijama, u nekima kao scenarist i pripovjedač.[1]
Dokumentarno važan kao fotokroničar zbog mnoštva portreta znamenitih suvremenika i niz Krležinih portreta.
Krleži je posvetio najveći dio svoje publicističke djelatnosti. Pokrenuo je, potom uredio i mnoštvo sabranih djela djela Miroslava Krlež. Čengićeva edicija Sabranih djela prva je ikad objavljena i ujedno do danas jedina - potpuna kolekcija djela Miroslava Krleže.[1]
Krleža je oporučno prenio doživotno upravljanje svim svojim autorskim, izdavačkim i reproducentskim pravima te zaštitu svog književnog djela.
Čengić je napisao 11 knjiga, među ostalim o Gustavu Krklecu i o Branku Ćopiću.[1]
Svoj rad Čengić je posvetio nadasve hrvatskom kulturnom krugu, gdje posebno mjesto zauzimaju knjige o Krleži. U fotomonografiji Krleža kronološki obrađuje njegovu biografiju, uz koju donosi bogat, široj javnosti uglavnom nepoznat ilustrativni materijal.
Istaknuti su Čengićevi šestotomni memoari S Krležom iz dana u dan I-IV (1985.) i Post mortem I-II (1990.), kojima stiče epitet Krležina Eckermanna.
Nagrade
Dobitnik je brojnih priznanja i dviju nagrada za životno djelo. 1966. je godine dobio Šestotravanjsku nagradu Grada Sarajeva.[2] Posthumno je 2007. odlikovan i najvišim hrvatskim državnim odlikovanjem za zasluge u kulturi – Redom Danice hrvatske s likom Marka Marulića za posebne zasluge u kulturi.[3]
Izvori
- ↑ a b c d e Krležijana Đ. Zć.: Enes Čengić, LZMK (pristupljeno 6. ožujka 2017.)
- ↑ Dobitnici Šestoaprilske nagrade od 1956. godine do danas (bošnjački jezik)
- ↑ Narodne novine 68/2007. Odluka o odlikovanju Redom Danice hrvatske s likom Marka Marulića za osobite zasluge u kulturi, 2. srpnja 2007. (pristupljeno 6. ožujka 2017.)
Vanjske poveznice
- YouTube - Krležin Gvozd - Službeni kanal hrvatskog pisca i dramaturga Ive Štivičića Miroslav Krleža-Enes Čengić: Razgovor s Enesom Čengićem o Krleži na Tržiču (1993.)