Foča

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Disambig.svg Ovo je glavno značenje pojma Foča. Za naselje kod Doboja, pogledajte Foča (Doboj, BiH).
Foča
Grb općine Foča
BH municipality location Foca.png
Entitet Republika Srpska
Sjedište Foča
Načelnik Radisav Mašić
Površina 1180 km²
Stanovništvo
 - Ukupno
 - Gustoća

40.513 (1991.)
34/km²
Pošta 73300 Foča (postoje i 73301 Foča, te 73302 Foča)
Foča
Foča na karti BiH
Foča
Foča
Foča na zemljovidu Bosne i Hercegovine
Entitet Republika Srpska
Općina/Grad Foča
Zemljopisne koordinate 43°30′23″N 18°46′29″E / 43.5063826°N 18.7747336°E / 43.5063826; 18.7747336Koordinate: 43°30′23″N 18°46′29″E / 43.5063826°N 18.7747336°E / 43.5063826; 18.7747336
Stanovništvo (1991.)
 - ukupno 14.335 (1991.)
Pošta 73302 Foča
Pozivni broj (+387) 58
Foca Panorama.JPG
Panorama Foče i ušće Čeotine u Drinu.

Foča je grad i do posljednjeg rata druga površinom po veličini općina u Bosni i Hercegovini.

Foča je nekadašnja oaza mira, parkova, drvoreda i cvjetnjaka, stjecište bogatih trgovaca i dobronamjernih ljudi s prepoznatljivom arhitekturom tipičnoga bosansko-hercegovačkog šehera u orijentalnom duhu sa 18 mahala od kojih se iz 16 njih sa 17 gradskih islamskih bogomolja, sa središnjom čaršijom u orijentalnomu stilu gdje su se prije odvijala sva gospodarstvena zbivanja u gradu i susreti ljudi sa svih strana svijeta.

Zemljopis[uredi VE | uredi]

Foča je smještena u jugoistočnom dijelu zemlje na granici prema Crnoj Gori i Srbiji, te razmeđu krševite Hercegovine i šumovite Bosne, na izvorištu rijeke Drine. Kroz grad protiče i Čeotina koja se u samom gradu ulijeva u Drinu.

Foča je općina s najvišim vrhom u Bosni i Hercegovini (planina Maglić 2386 metara), čiji pojedini dijelovi pripadaju najvisočijem planinskom području u BiH, od čega nekoliko visova premašuje 2000 metara nadmorske visine; jedinom prašumom u Bosni i Hercegovini i najvećom u EuropiPerućicom koja se nalazi u okviru Nacionalnog parka Sutjeska, gdje se u još uvijek netaknutom rezervatu prirode nalaze najveći europski uzorci jele (63 m) i homore (65 m), te kapitalni primjerci bukve, kao i Skakavac, zasigurno najljepši vodopad u BiH; omeđenu s jugoistoka jedinstvenim kanjonom rijeke Tare, po dubini najvećim u Europi i drugim u svijetu, odmah iza Grand Canyona u SAD-u; većim brojem prirodnih planinskih jezera i velikim brojem još uvijek nezagađenih riječnih tokova, što je utjecalo na činjenicu da postane omiljeno okupljalište poklonika splavarenja i raftinga, planinarenja, lova i ribolova i onih koji uživaju u netaknutim prirodnim ljepotama. U ovom preostalom otoku iskonske prirode živi svakolik svijet flore i faune, pa je zbog toga proglašen strogo zaštićenim rezervatom, koji se isključivo koristi za znanost i obrazovanje s ciljem da se u potpunosti sačuva za buduće generacije.

Stanovništvo[uredi VE | uredi]

Vista-xmag.pngPodrobniji članak o temi: Dodatak:Popis stanovništva u Bosni i Hercegovini 1991.: Foča

Po posljednjem službenom popisu stanovništva iz 1991. godine, općina Foča imala je 40.513 stanovnika, raspoređenih u 120 naselja.

Stanovništvo općine Foča
godina popisa 1991. 1981. 1971.
Muslimani 20 790 (51,31 %) 23 316 (52,20 %) 25 766 (52,86 %)
Srbi 18 315 (45,20 %) 18 908 (42,33 %) 21 458 (44,02 %)
Hrvati 94 (0,23 %) 141 (0,31 %) 218 (0,44 %)
Jugoslaveni 463 (1,14 %) 1069 (2,39 %) 102 (0,20 %)
ostali i nepoznato 851 (2,10 %) 1227 (2,74 %) 1197 (2,45 %)
ukupno 40 513 44 661 48 741

Foča (naseljeno mjesto), nacionalni sastav[uredi VE | uredi]

Foča
godina popisa 1991. 1981.[1] 1971. [2] 1961. [3]
Srbi 7901 (55,11 %) 5663 (49,11 %) 4148 (44,80 %) 3635 (53,74 %)
Muslimani 5526 (38,54 %) 4414 (38,28 %) 4309 (46,54 %) 829 (12,25 %)
Hrvati 74 (0,51 %) 87 (0,75 %) 152 (1,64 %) 257 (3,80 %)
Jugoslaveni 312 (2,17 %) 677 (5,87 %) 50 (0,54 %) 1577 (23,31 %)
ostali i nepoznato 522 (3,64 %) 689 (5,97 %) 598 (6,45 %) 465 (6,87 %)[4]
ukupno 14 335 11 530 9257 6763

Turski popis stanovništva 1468./1469.[uredi VE | uredi]

Stanovništvo Foče 1468./1469.
godina broj sela broj kuća odrasli djeca broj stanovnika
1468./1469. / 196 / / 1050

Naseljena mjesta[uredi VE | uredi]

Anđelije, Bastasi, Beleni, Biokovo, Birotići, Bogavići, Borje, Borovinići, Brajići, Brajkovići, Brod, Brusna, Budanj, Bujakovina, Bunovi, Cerova Ravan, Crnetići, Cvilin (dio), Čelebići, Čelikovo Polje, Ćurevo, Daničići, Derolovi, Drače, Dragočava, Dragojevići, Đeđevo, Fališi, Filipovići (dio), Foča, Glušca, Godijeno, Gostičaj, Govza, Gradac, Grandići, Grdijevići, Hum, Huseinovići, Igoče, Izbišno, Jasenovo, Ječmišta, Jeleč, Jošanica, Kolun, Kosman, Kozarevina, Kozja Luka, Kratine, Krna Jela, Kruševo, Kunduci, Kunovo, Kuta, Ljubina, Marevo, Mazoče, Meštrevac, Miljevina, Mirjanovići, Mješaji, Orahovo, Papratno, Patkovina, Paunci, Petojevići, Poljice, Popov Most, Potpeće, Prevrać, Prijeđel, Prisoje (dio), Puriši, Rijeka, Rodijelj (dio), Slatina, Sorlaci (dio), Susješno, Škobalji, Štović, Šuljci, Tečići, Tjentište, Tođevac, Toholji, Trbušće, Trtoševo, Tvrdaci, Velenići, Vikoč, Vitine, Vojnovići, Vranjevići, Vrbnica, Vučevo, Vukušići, Zakmur, Zavait, Zubovići i Željevo.

Poslije potpisivanja Daytonskoga mirovnog sporazuma, najveći dio područja općine Foča, s gradom Fočom ušao je u sastav Republike Srpske. U sastav Federacije BIH, ušla su naseljena mjesta: Bavčići, Bešlići, Bunčići, Donje Žešće, Jabuka, Kolakovići, Lokve, Mazlina, Mravljača, Njuhe, Podgrađe, Previla, Račići, Radojevići, Slavičići, Stojkovići, Ustikolina, Zabor i Zebina Šuma, te dijelovi naseljenih mjesta: Cvilin, Filipovići, Prisoje, Rodijelj i Sorlaci. Od ovoga je područja nastala općina Foča-Ustikolina.

Uprava[uredi VE | uredi]

Povijest[uredi VE | uredi]

Fočansko područje naseljeno je još u neolitiku. 1889. godine u neposrednoj blizini Foče na predjelu Barakovcu na obali rijeke Ćehotine i na putu prema Čelebićima otkriveno je nekoliko pretpovijesnih gromila. Ističe se nalaz iz jednog groba koji nam kazuje da je i na Balkanu u to doba postojao običaj maceriranja mrtvaca. Iz starorimskog vremena nekoliko je spomenika (nadgrobni spomenici, novac, mozaici, fibule, trgovački utezi, fragmenti), a Tomaschek pretpostavlja da je na lokaciji današnje Foče nalazio se stari rimski grad Berselum.[5]

Područje Gornjeg Podrinja uključujući i Hotču zaposjeo je 1376. godine od stare Raške bosanski ban Tvrtko. Tvrtkovom smrću 1391. nastaju nesređene prilike u bosanskoj državi, a ovaj kraj, zan Drinska knežina i Drina bio je pod vlašću obitelji Hranića, humskih vojvoda koji su bili neovisni od bosanske krune. Hranići su u ovom kraju držali nekoliko utvrda (Goražde, Kukanj kod Pljevalja, Soko, Samobor kod Goražda, Cernica, Nevesinje, Đurđevac kod Pljevalja, Podsokol, Kozman, Vratar, Tođevac, Jeleč, Obalj), a Hotča je bila jedina otvorena i neutvrđena.[6]

Nastariji spomen Foče pada u 1368. godinu. Prvo se spominje kao Hotča, Hoča, Choča, a od dolaska osmanskih osvajača kao Foča. Kao Foču prvo ju nazivaju osmanski izvori, a poslije i domaći. Foča se spominje kao trgovačko mjesto. Vrlo je utemeljeno vezati osnivanje Foča za vrlo važni Dubrovački drum koji je preko Foče povezivao hrvatsku obalu, prije svega Dubrovnik s rudarskim i drugim privrednim središtima Bosne i Srbije. To je vrijeme kad se neovisni Dubrovnik razvio u trgo­vački grad i otkako Dubrovnik živo trguje sa svojim zaleđem, što datira u 11. i 12. stoljeće. Razvitku Foče pridonije li su i rudnici željeza u nedalekoj okolici. Željezo je onda bilo tako tražena kovina. Rudnici su se djelimice eksploatirali još u 16. stoljeću. Toponimi sela Saš, Potpeć kazuju da se ondje nekad kopala i talila željezna ruda, a i danas naziru stari rudni otkopi.[7]

Za Hranića i Vukčića Kosače Hotča je najvažnije trgovačko središte u istočnoj Bosni. Trgovci iz ovog kraja i iz Dubrovnika ovdje su trgovali. Glavna roba kojom su trgovali bio je vosak, kože i ostali stočarski proizvodi te sukno. Još onda bio je razvijen i obrt. Dubrovačka naseobina u Hotči raste. Bila je vrlo jaka 1402., a osobito 1422. – 1448. godine. [8]

Do godine 1436. Hotča je važna kao konačno odredište robe dubrovačkih karavanskih trgovaca, a nakon što Osmanlije sve češće upadaju u istočnu Bosnu, Hotča gubi ulogu konačnog odredišta, a sve je više tranzitna i pretovarna postaja.[6] Dokumenti spominju 1453. godine i podgrađe Hotče.[8]

Foča je imala katoličku tradiciju do turskih vremena. Brojni toponimi oblika Crkvina, Crkvice ili Crkvište napućuju nas na crkvene spomenike. Iz okolice se najbolje sačuvala stara crkva u selu Zagrađe ispod grada Sokola, za koju postoji mjesna predaja da je bila dvorska crkva hercega Stjepana Vukčića Kosače. Od nje su ostali visoki zidovi, ikonostas, kameni svod i kupola navodno građena po uzoru na carigradsku Aju Sofiju. [9] U Foči je na lijevoj obali Čehotine bila u srednjem vijeku katolička crkve sv. Marije (sv. Gospe) građena u romaničkom stilu, izgrađena najkasnije u 12. stoljeću, a srušena u 16. stoljeću. Od stare su crkve ostali dio kamenoga friza s bogatom dekoracijom, kamena rozeta i tri zanimljiva kamena ornamenta[10] kapitela i dr.[11] Nedaleko od Foče je brijeg Kozman. Prema arheolozima, radi se o Cosman iz Mel, koji se spominje u povelji ugarsko-hrvatskoga kralja Bele IV. iz 1244., s crkvom sv. Kuzme i Damjana. Posljednji autohtoni katolici u ovom kraju živjeli su do kraja 19. stoljeća u selu Ivanovcima kod Foče.[12] Prema zabilješkama u pismu od 5. rujna 1840. od dubravskog župnika i biskupskog vikara Trebinjske biskupije don Vidoja Maslaća (Novakovića), u nevesinjskom i fočanskom kotaru žive katolici Trebinjske biskupije.[13] Trag kršćana očuvao se u toponimima. Dva brijega nedaleko od grada i danas se nazivaju – Križevac. Prema Goraždu, nešto dalje, nalazi se mjesto Kosače s većom nekropolom stećaka.

Druga crkva za koju se zna u fočanskom kraju bila je u Kaurskom Polju, na desnoj obali Čehotine. Otkrivena je 1886. kad su iskopavani temelji za austrougarsku vojarnu i kapelicu. Crkva u Kaurskom Polju spominje se u popisu fočanskoga hasa iz 1470. godine. Tad su nađene monolitne škrinje od kojih se danas jedna čuva u Zemaljskom muzeju u Sarajevu, a druga je u Foči pred zgradom Muzeja Stare Hercegovine. Slične kamene škrinje otkrivene su još i u starom katoličkom groblju u Gučoj Gori kod Travnika. U Foči su nađeni stećci različitih dimenezija prilikom izgradnje športske dvorane uz lokaciju bivše, danas porušene vojarne. Na stećcima su tri ukrašena ornamentima križa, mača i vinove loze. [14] Na stećcima, obeliscima i nadgrobnim spomenicima fočanske okolice tekstovi su pisani ikavskim govorom hrvatskog jezika, poput »bilig kneza Tvrdisava Brsnića, počtena viteza«[9] Bile su u fočanskom kraju još mnoge crkve, ali ih se ne može točno locirati.

Turske prethodnice u Foči bili su prvi odredi turske konjice koji su u ovo područje počeli prodirati i dalje na zapad, u Bosnu. Bilo je to nedugo iza kosovskog boja, nešto prije 1416. godine. Povjesničari danas dopuštaju mogućnost da su Osmanlije zauzeli Hotču 1416. i 1435., no i naglašavaju da su se vjerojatno i brzo povukli iz tih krajeva, kao što je bilo i s Hodidjedom i Vrhbosnom u središnjoj Bosni. Izvjesno je da je još 1465. Hotča bila u vlasti Sandalja Hranića.[9] Najstarija bosanska džamija u Ustikolini, Turhan Emin-begova džamija, sagrađena je 15 godina prije pada Bosanskog Kraljevstva, 1448. godine. To je najstarija džamija u BiH. U Hotči je prvi džamiju sagradio hercegovački sandžak-beg Hamzabeg. Osmanlije su Foču zauzele 1463. godine osvajanjima sultana Mehmeda III. koji je prešao Drinu kod Foče. Tada je tamošnja stara katolička crkva pretvorena je u Carevu džamiju. Pri pretvaranju u džamiju ove trobrodne bazilike unutrašnjost je bila poprilično izmijenjena, a vanjsku su zidovi ostali netaknuti.[15] 1465. Isa-beg Isaković napada područje hercega Stjepana koji je vladao južno od Foče. Isakovićev je pohod bio uspješan i Foča je postala sjedište Hercegovačkog sandžaka. Za razliku od nekih drugih djelova BiH, u Podrinju je bila velika islamizacija. S osmanskim su osvajačima kao pomoćne postrojbe došle sve veće skupine neslavenskih, nomadskih Vlaha. Većina njih bila je pravoslavne vjere. Prihvatili su jezik slavenske većine. Osmanlije su te Vlahe većinom naseljavale na ruralna pogranična područja.

Četrnaest godina poslije pada Bosne, 1477. službeni osmanski defteri bilježe da je u Hotči, sjedištu hercegovačkog sandžaka, bilo 227 kršćanskih kuća, 33 odrasla neoženjena muškarca i 5 udovica, a samo 3 muslimana, dok 1573. francuski veleposlanik bilježi da su "svi kršćani iz ovoga mjesta prešli na tursku vjeru".[16] 1478. Hoča je zabilježena kao varošica ili kasaba koja pripada nahiji Sokolu, no napretkom Hoče odnosi se okreću i uskoro nahija Soko pripada Hoči. Za osmanske vlasti Hoča je iskoristila svoj važni prometni položaj na križanjima trgovačkih puteva Dubrovnik – Hoča - Srednja Bosna, Hoča - Carigrad. Bila je jako trgovačko središte. Bila je došla na glas po svojim obrtima kao što je izrada predmeta od kože, vune, metala i drveta, velikih handžara, pušaka kremenjača, sjekira, jatagana, dimiskija. Djelovali su majstori terzije, abadžije, bojadžije, svilare i ćilimari. Osim obrta, rudarstva, Hoča je bila stočarski kraj što je bila podloga za obrte kao što su tabaci, sarači, čizmadžije i ćurčijama. Bila je i na glasu po proizvodnji ukrasnih predmeta i nakita, a najpoznatija je bila po svojim kujundžijama i čuvenim fočanskim tokama, kopčama, belenzukama, alalima, broševima i cigarlucima. Fočaci su proizvode prodavali na tržnicama (bazarima), a jedna od glavnih bila je na Suhoj (između Tjentišta i Vratara), gdje su Fočaci trgovali s trgovcima iz Dubrovnika, Carigrada i Beča. Zabilježeno je da je Hoča imala vodovod od gline i drveta 1474., što svjedoči da je postojao i prije. 1504. je harala velika kuga Podrinjem, koja je pobila mnogo stanovnika, a mnoga su djeca posvojena u Dubrovniku. 1530-ih je francuski putopisac Lefevre zabilježio veliki karavansaraj koji je mogao primiti više od 300 konja. Zabilježeno je i postojanje poreza na vinograde, što znači da je u tom kraju nekad rasla vinova loza koja je podnosila klimu i visine. Nestanak te loze vezuje se ili uz promjenu klime i uz tursku odluku o vađenju vinograda koji traže dosta rada, a namjeravali su uvesti šljivu iz Azije i rakiju koju su oni donijeli. Evlija Čelebija zapisao je 1664. da su u Hoči živjeli i Židovi u svojoj mahali. Zbog lukavosti Fočaka Židovi su bili dovedeni u situaciju da su morali otići, jer su trgovišni dan pomaknuli na židovski neradni dan. U Hoči i okolici sagrađeni su mnogi hanovi. Ističu se luksuzni han Mehmeda-paše Kukavice koji datira od prije 1758. godine te njegova sat-kula (simbol Foče, sagrađena od kamena u obliku četvrtaste prizme, visine 20 metara, a u njoj je ugrađen najstariji spomen-sat iz 1493. godine koji je bio poklon Dubrovčana Foči), te Avdagića han (bio na mjestu današnje Begove kuće).[17] Danas je u ruševnom stanju.[18]

U stoljećima turske vlasti katolici nisu smjeli graditi nove crkve niti obnavljati stare crkve. Pravoslavni su imali nešto bolji status. Pred kraj turske uprave sagrađena je mala pravoslavna crkva, na brdašcu kod Božovačkog potoka, debelim i visokim zidovima ograđena, te oko nje prve srpske kuće i groblje.

Nakon austrougarske okupacije BiH 1878. stvorilo se povoljno političko i sigurnosno okružje za mjesne katolike koji su nakon više stoljeća odlučili sagraditi svoju crkvu. 1886. su godine mjesni katolici osnovali odbor za izgradnju crkve, a projekt je zastao zbog nemogućnosti dobivanja lokacije. Do konačne izgradnje crkve koja je izgrađena 1914. nakon žalbe samom bečkom dvoru i osobne intervencije austrijskoga cara Franje Josipa I., bogoslužje se za katolike obavljalo u preuređenoj prostoriji mjesne vojarne,[19] u katoličkoj kapelici tzv. južne vojarne. Konačno izgrađena crkva posvećena Presvetom Srcu Isusovom bila je reprezentativna građevina koja je davala posebno obilježje ovom kraju.[19] Katoličko groblje je bilo nedaleko od gradskoga središta, u blizini stare austrijske vojarne i staroga željezničkog mosta na ušću Čehotine u Drinu, gdje je i jezgra stare Foče.

Područje Foča i Čajniča 1890. je godine izuzeto iz Trebinjske i pripojeno Mostarsko-duvanjskoj biskupiji. Ipak, katoličke vjernike na području Foče i Čajniča desetljećima su pastorizirali svećenici Vrhbosanske nadbiskupije, ali uvijek i s odobrenjem Ordinarijata u Mostaru.[20]

Godine je 1918. u Foči bilo 18 mahala, 17 džamija, i 4 čaršije (Donja, Gornja, Prijeka, i Careva čaršija). Foča se prostirala na desnoj obali rijeke Drine i na objema obalama Ćehotine koja se ovdje ulijeva u Drinu. Lijevo od Ćehotine su mahale Ortakolo, Džafer-begova, Sultanije Fatime, Kadi Osman efendijina, Careva, Musala, Hadži Mustafina, Hadži Osmanova, Memi Šah-begova, Ali Čohodarova, Ćerezluk i Varoš mahala. Desno od Ćehotine i Drine su Hadži Seferova, Aladža, Mustafa-pašina, Dev-Sulejman begova, Atik ali-pašina i Mumin-begova mahala.

Pred rat Foča se počela uzdizati 1939. kad je otvorena željeznička pruga Ustiprača - Foča.[21]

Foča je prostor događanja, sudbonosne po narodnooslobodilački pokret Jugoslavije (partizane), Peta neprijateljske ofanzive - poznatu i pod imenom Bitka na Sutjesci kao i četničkim zločinima nad muslimanskim življem.

Foča je bila i ostala mjestom skrivanja svih poznatijih četnika, počevši od Draže Mihailovića nakon završetka Drugog svjetskog rata, pa do onih koje su pripadnici UDBE proganjali sve do 1954. godine. Mnogi su četnici nakon Drugog svjetskog rata preobukli se u partizane i nastavili zatirati svaki trag bilo kakve druge kulture. Služili su se rušenjem, uzurpacijom i nacionalizacijom. Islamskoj su zajednici tako odnijeli veliku vakufsku imovinu, a katoličkoj Crkvi srušili zgradu i oduzeli zemljište.

Katolička je crkva teško oštećena u bombardiranju 1943. godine.[19] Crkva je potom bila metom razbijačke orgije pripadnika oružanih snaga Kraljevine Italije i četnika, te zatim i komunista. Ruševine su odlukom mjesnih vlasti uklonjene 1948., a zemljište eksproprirano 1954. godine.[19] Na mjestu srušene crkve sagrađena je osnovna škola Ivan Goran Kovačić. 1980-ih škola je prebačena na drugo mjesto. Tijekom agresije uklonjeni su ostatci ove građevine, pri čemu su četnici koristili radnu snagu zatočenika iz svojih logora. Na tom mjestu 2. rujna 2006. počela je izgradnja sabornog hrama sv. Save, prilozima vjernika i sredstvima općine i Republike Srpske. Završetkom njegove izgradnje hrama, bit će po dimenzijama najveći hram u Bosni i Hercegovini i treći na Balkanu. Sačinjavat će "Svetosavsku liniju" Vračar - Foča - Podgorica. Nakon što bude izgrađen hram, a uz već postojeći bogoslovski fakultet i srednju bogoslovsku školu, Foča postaje pravoslavni duhovni centar regije.[22][23]

Godine 1962. pripojeno Foči su pripojena naselja Mijakovići i Vakuf (Sl.list NRBiH, br.47/62).[24]

Foča je izašla iz animoziteta u koji je zapala upravo zahvaljujući tim događanjima iz 1990. i čuvenoj aferi Fočatransa, kada su intervenirale i specijalne jednice republičkoga SUP-a, da bi u nedavnoj prošlosti opet punila novinske redke člancima o nezapamćenim zločinima nad muslimanskim življem i tijekom velikosrpske agresije na BiH iz 1992., organiziranom etničkom čišćenju, zlostavljanju i ubijanju nepravoslavnog stanovništva općine, rušenju svih spomenika i vjerskih objekata islamske kulture, zatiranju svih znakova višestoljetnoga postojanja dominantnoga orijentalnog utjecaja življenja.

U fočanskoj je općini srpski agresor je uništio sve muslimanske vjerske objekte. Biljana Plavšić je rušenje džamija obrazložila riječima "Kakav bi to bio srpski grad s toliko džamija?!" Tisuće su muslimana na zvjerski način izmasakrirali, tisuće muslimanki silovane na najgrozniji način silovane. Srpski agresor je u Foči formirao više koncentracijskih logora. Bivši Kazneno-popravni dom (KPD) u Donjem Polju poslužio je za to. Fočanske muslimanesu počeli uhićivati i privodit u nj 17. travnja 1992. godine. Dovođeni su stotine lokalnih intelektualaca koje su pokupili iz kuća, sve prema spisku. Ovamo su dovođeni nazad i svi oni Fočaci koji su pobjegli u Crnu Goru gdje su stekli status izbjeglica. Do kraja travnja popunjene su bile obije zgrade. Ovdje je bilo zatočeno preko 10.000 muslimana, a ubijeno vise od 1.000.[25]

Prije Domovinskog rata u Foči je živio 141 Hrvat.[26] U Foči je danas ostalo samo 35 katolika.[27] Katolički vjernici grada Foče okupljaju se mjesečno na misi u u privremenoj kapelici u potkrovlju nedavno renovirane župne kuće, a za ovu zajednicu pastoralno skrbi i okuplja don Ante Luburić, kancelar i ekonom Mostarsko-duvanjske i Trebinjsko-mrkanske biskupije i župnik župe Uznesenja Blažene Djevice Marije u Nevesinju.[28]

Po odluci Narodne skupštine Republike Srpske koja je stupila na snagu početkom siječnja 1994. godine, naziv grada je, pošto je od većine srpskih stanovnika smatran omraženim turskim imenom, promijenjen u Srbinje. Godine 2004. odlukom Ustavnoga suda BiH, vraćen je stari naziv Foča.

NATO savez ju je označio važnom metom kad je napadao iz zraka položaje Vojske Republike Srpske 1995. godine. Onda je općina Foča bez skoro svih važnijih mostova koji su mahom srušeni ili teško oštećeni.

Gospodarstvo[uredi VE | uredi]

Poznate osobe[uredi VE | uredi]

  • Abdulah Budimlija, književnik rođen u Foči
  • Husnija Čengić, književnik iz Rataji kraj Foče
  • Franjo Latal, ravnatelj Gruntovnice [29]
  • Ljubomir Madunić, ravnatelj poduzeća Varda
  • Stjepan Bralić, poznati fočanski odvjetnik
  • Leopold Rohmes, generalni vikar Beogradske nadbiskupije, čiji su korijeni iz Foče[30][31]

Spomenici i znamenitosti[uredi VE | uredi]

Na 9 km od Foče, kod Miljevine, uz stari put ka Sarajevu nalazi se prirodni fenomen zemljanih piramida.[32]

Kultura[uredi VE | uredi]

U gradu Foči je 442 godine zubu vremena odolijevala po mnogima, jedna od najljepših džamija u Bosni i Hercegovini, a po nekima i na BalkanuAladža (Šarena) džamija za koju je Hamdija Kreševljaković, jedan od najpriznatijih poznavatelja i proučavatelja islamske kulture u BiH izjavio: "Iako su Gazi Husrev-begova džamija i Sokolovićev most na Drini najmonumentalnije građevine osmanskog doba u Bosni, a Stari most u Mostaru opet djelo svoje vrste, to je ipak džamija Aladža u Foči najsavršeniji arhitektonski spomenik tog doba u ovim zemljama."[nedostaje izvor]

Kao i svi ostali sakralni objekti islamske kulture na području općine Foče i ova dva dragulja bosansko-hercegovačke i islamske kulture su porušena tijekom velikosrpske agresije do temelja.

Grad domaćin Partizanske olimpijade, održavane svake godine u znak sjećanja na period iz NOB-a (siječnja − svibnja 1942.), kada je Foča poslužila kao krajnje odredište i baza za oporavak promrzlih sudionika čuvena Igmanskog marša, neposredno nakon stravičnoga četničkog terora i zločina nad Fočacima i izbjeglim Rogatičanima, koji je odnio više tisuća ljudskih života.

Fočanski su katolici dva puta osnivali Odbor za izgradnju katoličke crkve. Nikako nisu uspijevali ishoditi dopuštenje ni zemljište, pa su morali ići žaliti se do bečkog dvora. Naposljetku su dobili zemljište i crkva je 1914. godine sagrađena u secesijskom stilu, posvećena Presvetom Srcu Isusovu. Izgrađena je prema projektu češkog arhitekta Antona Möllera.[19] Znatno je oštećena bombardiranjem u drugom svjetskom ratu 1943.[33] Kao i drugi oštećeni katolički sakralni objekti u BiH, nisu obnovljeni, nego su im tragovi uklonjeni nakon 1947./48. i odluke mjesne vlasti o potpunom uklanjanju ruševina, a uz to je Državni sekretarijat za poslove opće uprave i budžet NRBiH, unatoč protivljenju Biskupskoga ordinarijata u Mostaru i mjesnih katolika dekretom eksproprirao zemljište na kojem je bila crkva radi tobožnje izgradnje gimnazije koje danas uopće nema.[19]Komunistički je režim 1954. do temelja srušio i prostor na kojem je bila crkva i crkveno dvorište ustupio za potrebe realne gimnazije.[34]

Foča je kultno mjesto narodnooslobodilačke borbe u bivšoj SFRJ. Dolina heroja − Sutjeska − Tjentište, gdje se u sklopu hotelskog kompleksa nalazi i nekada najveći otvoreni bazen u Europi (16 000 kvadratnih metara).

U Foči je Muzej Stara Hercegovina.[34]

U gradu se nalaze dva fakulteta: Medicinski fakultet i Duhovna akademija u sklopu sveučilišta u Istočnom Sarajevu.

Lokaliteti nekropola[uredi VE | uredi]

(popis nepotpun)

Gradac Cvilin,[35]

Šport[uredi VE | uredi]

Obrazovanje[uredi VE | uredi]

Literatura[uredi VE | uredi]

  • Hasan Zolić, odg. ur., Nacionalni sastav stanovništva : rezultati za Republiku po opštinama i naseljenim mjestima 1991., Statistički bilten 234., Državni zavod za statistiku Republike Bosne i Hercegovine, Sarajevo, mjeseca prosinca 1993. (URL)
  • internetski izvor, "Popis po mjesnim zajednicama" - http://www.fzs.ba/Podaci/nacion%20po%20mjesnim.pdf

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. Savezni zavod za statistiku i evidenciju FNRJ i SFRJ: Popis stanovništva 1981., str. 83
  2. Savezni zavod za statistiku i evidenciju FNRJ i SFRJ: Popis stanovništva 1971., str. 57
  3. Savezni zavod za statistiku i evidenciju FNRJ i SFRJ: Popis stanovništva 1961., str. 68
  4. 363 Crnogoraca, 39 Slovenaca, 24 Makedonaca, 13 Albanaca, te 5 Madžara
  5. Federalno ministarstvo kulture i sporta Alija Bejtić: Povijest i umjetnost Foče na Drini, str. 4.
  6. 6,0 6,1 Federalno ministarstvo kulture i sporta Alija Bejtić: Povijest i umjetnost Foče na Drini, str. 26. i 27.
  7. Federalno ministarstvo kulture i sporta Alija Bejtić: Povijest i umjetnost Foče na Drini, str. 27. i 28.
  8. 8,0 8,1 Foča Hrvatska enciklopedija
  9. 9,0 9,1 9,2 Federalno ministarstvo kulture i sporta Alija Bejtić: Povijest i umjetnost Foče na Drini, str. 28
  10. Župa Uznesenja BDM, Nevesinje Toni Šarac: Priprava za gradnju i rušenje katoličke crkve u Foči (pristupljeno 30. travnja 2016.)
  11. Alija Bejtić, Povijest i umjetnost Foče na Drni, u: Naše starine III., Godišnjak Zemaljskog zavoda za zaštitu spomenika kulture BiH, Sarajevo 1956., str. 49.-52.
  12. M. S. Filipović, Foča, u: Glasnik Ferijalnog saveza II., Beograd 1924., br. 6/7, str. 7; Alija Bejtić, nav. dj., str. 35
  13. Pismo provikara Trebinjsko-mrkanske biskupije don Lazara Lazarevića Zemaljskoj vladi glede granica hercegovačkih biskipija, Provikarski arhiv u Stocu, godište 1887./N/47.)
  14. Župa Nevesinje Toni Šarac: Svetkovina Presvetoga Srca Isusova u Foči, 2012-06-17
  15. Slobodna Dalmacija Danijel Ivanković: Od katoličkih crkava do carevih džamija, nedjelja, 15.4.2007.
  16. Iz knjige Franje Marića. Neke procjene o broju i stanju katolika na prostorima današnje Bosne i Hercegovine za vrijeme turske vladavine do 1700. godine prema nekim turskim i drugim izvorima., Stina hrvatskih pradidova
  17. (srpski) Foca-online Vuk Petrović Aškraba: Istorija Foče (III. dio) - Foča za turske vlasti, 25. ožujka 2013.
  18. Klix.ba Nestaje Han Mehmed-paše Kukavice, simbol starog grada Foče, 22. lipnja 2013. (pristupljeno 30. travnja 2016.)
  19. 19,0 19,1 19,2 19,3 19,4 19,5 Izložba povodom 100. obljetnice izgradnje katoličke crkve Presvetog Srca Isusova u Foči - KTABKBIH - Foča, 19. svibanj 2014. - Najave
  20. Crkva na kamenu Trostruko duhovno-kulturno slavlje, Foča (KIUM), Objavljeno: 2. lipnja 2014.
  21. Federalno ministarstvo kulture i sporta Alija Bejtić: Povijest i umjetnost Foče na Drini, str. 248.
  22. (srp.) Svetosavski hram Foča
  23. (srp.) Radio Foča Igor Janković: Vladika Grigorije: Svetosavski hram je čudesan, 14. listopada 2015.
  24. Republički zavod za statistiku Srbije Promjene u sastavu i nazivima naselja za period 1948. - 1990., str. 29
  25. (boš.) Logori smrti Foča Bosanski web portal u Švicarskoj (pristupljeno 4. travnja 2016.)
  26. (boš.) 24 sata Autor S. B.: Bileća, Bijeljina, Foča, Trebinje, Višegrad...: Hrvati nestaju iz gradova širom BiH, 18. srpnja 2011.
  27. (boš.) Skupština opštine Foča: Katolička crkva traži vraćanje svog zemljišta (1. studenoga 2011.), Redakcija, Oslobođenje
  28. KTABKBIH Foča, 2. rujna 2015., Posjet katoličkoj zajednici u Foči
  29. Župa Nevesinje Toni Šarac: vetkovina Presvetoga Srca Isusova u Foči , 2012-06-17
  30. Promovirana prva knjiga profesora Šarca: “Katolička crkva u fočanskom i čajničkom području”, republika.info, petak, 23. svibnja 2014.
  31. KTA BK BiH kta/kum: Trostruko duhovno-kulturno slavlje u Foči, 21. svibnja 2014. (pristupljeno 31. svibnja 2016.)
  32. (boš.) Pješčane piramide kod Foče, furaj.ba
  33. Župa Uznesenja BDM − Nevesinje, Foča − stare fotografije katoličke crkve Presvetoga Srca Isusova
  34. 34,0 34,1 KTA BK BiH kta/kum: Trostruko duhovno-kulturno slavlje u Foči, 21. svibnja 2014. (pristupljeno 31. svibnja 2016.)
  35. (boš.) Knjiga na Google knjigama − Salmedin Mesihović, ΙΛΛΥΡΙΚΗ : (Ilirike), Prvo izdanje, Elektronsko I. izdanje, Autorsko izdanje (autor), Sarajevo, 2014., ISBN 978-9958-0311-0-6, str. 61., (COBISS.BH)

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]

Logotip Zajedničkog poslužitelja
Na Zajedničkom poslužitelju postoje datoteke vezane uz: Foča